Mnogi će se zapitati, kakva je veza koronavirusa i WEB 2.0!? Sa stanovišta socijalne inovacije, mislim da je usmjerenost na WEB 2.0 najvažnije što možemo naučiti iz lekcije zvane „koronavirus“. Naravno da toga još nismo svjesni, pa zato ovdje želim eksplicirati „lessons learned“. Te lekcije nisu (samo) epidemiološke, one su društvene. Novosti su možda slučajne, pa je upitno koliko su inovativne, no ako ih postanemo svjesni, možda neke slučajne pojavu možemo pretvoriti u inovativne ideje velikog potencijala.

U jednoj davnoj kolumni  prikazali smo kako izgleda životni ciklus inovacije, mnemotehnika je 8E's: Zaokružili smo životnu fazu „razvoj inovacije“ - EVOLVE - koja nas ovdje zanima, a i zato jer je u sebi vrlo proturječna! Ilustracija ove tvrdnje je u tome da kad netko smisli ideju za koju vjeruje da je inovativna odmah dolaze oponenti. Oni imaju j još bolje ideje ili unapređuju izvornu. Ideator je time obično frustriran, jer se njegova brilijantna ideja ne prihvaća bez pogovora.  Pri tome zaboravlja da je i ta njegova ideja vjerojatno samo „evolucija“ nekog ranijeg rješenja. Zato treba u svakoj situaciji biti otvoren prema novim rješenjima, ali ih ne treba prihvaćati nekritički.

U prethodnoj smo kolumni najavili da postoje rješenja za problem naknadne promjene internetske adrese otisnute na papiru. Problem nastaje u  situaciji kada vlasnik  promijeni adresu ili  ukine mogućnost njezinog korištenja. Što je knjiga ili druga tiskovina starija  takva mogućnost s vremenom postaje vjerojatnija. To nas je potaklo da vezano za generiranje i korištenje QR kodova imamo u najavljenoj knjizi o inovaciji još jednu „inovaciju“: korišteni QR kodovi ne usmjeravaju na statičku, nego na dinamičku URL adresu (internetsku lokaciju)! Što je sad to?

Od izlaska prethodne kolumne mi je poslana „inovativna ideja“: „Zašto ne biste kolumne objavili kao knjigu?“.  Za takvu ideju je bilo dovoljno ukupno pet minuta, a sada, kad sam je počeo realizirati, izgleda da će za to trebati pet godina! To je dobar primjer omjera između uloženog u ideju i ostvarenju inovacije : 5 minuta / 5 godina = 1/100.000!  Ako u tom kontekstu iskoristimo uzrečicu

Zanimljiv naslov! Kako bi se povijest mogla inovirati? Može i te kako! Ako slušamo aktualnu raspravu o kurikulu povijesti onda je jasno da su ideje o temeljnim postavkama  posve divergentne. Različite interpretacije povijesnih „zbiljnosti“ nužno vode u različite interpretacije uzroka kao i posljedica u sadašnjosti. Je li NDH bila (i) odraz hrvatske težnje za samostalnom državom? Je li holokaust važna tema? Je li Jasenovac i općenito uloga Hrvatske u Drugom svjetskom ratu važna tema za poduku povijesti. Što i kako tu podučavati? Konačno, je li „Za dom spremni“ stari hrvatski pozdrav i pozitivna motivacija iz Domovinskog rata, ili treba biti zabranjen kao službeni ustaški pozdrav?

Kao namjernu ili slučajnu reakciju na www.facebook.com/EdukacijaNajvaznija/ saborski zastupnik Marko Vučetić (nezavisni) je objavio sljedeće osporavanje: „Kada se izolira određeni segment stvarnosti i pritom se apsolutizira, nikada se ne rješava problem, nego se otvara put za neku novu tiraniju. Obrazovanje se rješava obrazovanjem i obrazovnim politikama (a ne politikom u obrazovanju), zdravstvo zdravstvom i zdravstvenim politikama (a ne politikom u zdravstvu), vladavina prava poštivanjem zakona i kreiranjem zakona koje treba provoditi (a ne provođenjem politike u pravosuđu).... No, kontekst u kojem djelujemo kontekst je simulacije zbilje i dominacije PR-a. Tu se gubi razlika između zbilje i privida, odnosno privid i zbilja se promatraju kao istorazinske datosti. Onaj tko zbilja zna i onaj tko prividno zna, onaj tko zbilja liječi i onaj tko prividno liječi, onaj tko zbilja provodi zakone i onaj tko prividno provodi zakone postaju isti.

Kad se kod nas spominju „dobre prakse“ u nekim stranim zemljama, po mojem iskustvu, rezultira automatskim okidanjem tzv. „innovation killer statement“: „To kod nas tako ne može funkcionirati“!

Davno smo ovdje pisali o tome da važi izreka: „I imitacija može biti inovacija!“. Mnoge velike inovacije su zapravo bile imitacija nečeg od prije poznatog. Na početku je to bilo oponašanje prirode kao na primjer u mitu od Dedalu Ikaru gdje se oponašao ptičji let i njegov „mehanizam“.

U prethodnoj smo kolumni vidjeli diskoordinaciju u kojoj „Okvir nacionalnoga kurikuluma“ (ONK) ide šumom, a Ustav RH drumom. Taj je zaključak donesen na osnovi činjenice da je u ONK-u definirano osam (8) vrijednosti koje su osnova poduke u školama, a u Ustavu imamo  drugačijih 11 „vrednota“. Bilo bi dobro čuti od pisaca ONK-a u čemu je „kvaka“. Njihovo bi jedino objašnjenje moglo biti da su ustavne „vrednote“  nešto  drugo nego „vrijednosti“ u ONK-u. Ipak kao smo pokazali, teško je to prihvatiti zato što, na primjer „vladavina prava“ iz Ustava RH sigurno treba biti jedna od najvažnijih tema u poduci.

Uistinu ovaj naslov izgleda vrlo čudno: kakve veze ima relacija ONK i Ustava s inovacijom? Mislim da ima i te kakve! Kao što smo vidjeli u prethodnom članku jedna od velikih boljki naše ukupne regulative je neusklađenost propisa. Jedni potiru druge, ili pak „podređeni“ propisi sadržajno ne proizlaze iz „nadređenih“. U toj prethodnoj kolumni smo prikazali da se u „nadređenom“ dokumentu  Okviru Nacionalnoga Kurikuluma (ONK, datiran 2016)  taksativno nabraja osam (8) vrijednosti koje se u „podređenim“ kurikulima , predmetnim i međupredmetnim  praktički uopće ne spominju.

Kurikularna reforma treba uspostaviti sustav odgoja i obrazovanja koji bi dugoročno (za 20-ak godina?) trebao osigurati da iz naših osnovnih, srednjih i visokih škola izlaze mladi ljudi koji: Imaju razvijen sustav pozitivnih vrijednosti; Kritički misle; Znaju kako učinkovito i djelotvorno učiti;

U prethodnoj smo kolumni vidjeli da je zainteresirana javnost imala i te kako priliku proučiti i komentirati jedan od najvažnijih kurikula: „Učiti kako učiti“. Tako smo došli opet na područje edukacije. Po uistinu mizernom broju komentara na ovaj važni dokument se ponovno istaknula potreba za edukacijom: u ovom slučaju kako bi opća i stručna javnost kroz obrazovni sustav bila osposobljena i motivirana za građansko djelovanje. Očito je da sada to nije tako jer bi inače bilo više komentara i komentatora na „Nacrt Odluke o donošenju kurikuluma međupredmetne teme Učiti kako učiti za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj“

Ne mogu započeti ovaj članak drugačije nego podsjećajući na poziciju Hrvatske u Gallup istraživanju iz 2014. o angažiranosti zaposlenika. Teško je naći porazniji rezultat: između 140 anketiranih zemalja je Hrvatska zauzela neslavno drugo najgore mjesto na svijetu. Brojčano je utvrđeno da je u Hrvatskoj samo 3% zaposlenika „aktivno angažirano“ za razliku od npr. SAD, gdje je to 30%, dok je svjetski prosjek oko 15%.

U tri mjeseca pilot pogona navedenog registra bio je plan dostići 1.000 zapisa fizičkih osoba. Odgovor Hrvata izvan RH je bio u skladu s planom i do kraja prosinca je stvoreno 1.028 zapisa fizičkih osoba. Doduše, to se ne odnosi samo na  predviđene „pilot zemlje“ - Njemačka, SAD i Argentina  nego i na mnoge druge.

U prethodnoj smo kolumni vidjeli dva suprotna obrasca ponašanja u državnoj upravi: Razna ministarstva i državni uredi koji eklatantno krše jedan važan zakon - Zakon o općem upravnom postupku (ZUP), Članak 47/2 - po kojoj odredbi je službena dužnost u javnopravnom tijelu pribaviti podatke o činjenicama upravnog postupka, a ne ih tražiti od stranaka (građana i gospodarskih subjekata) i Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske koji u www.registarhrvataizvanhrvatske.hr djelatno implementira svoju obvezu iz Zakona o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske, Članak 13: „vođenje propisanih evidencija o Hrvatima izvan Republike Hrvatske“

U prethodnoj smo kolumni vidjeli kako uspješne zemlje poput Norveške, Finske i Danske promišljaju svoju budućnost ali i globalnu. Podrazumijeva se da država ulaže napore za podupiranje gospodarstva nakon nestanka prirodnih resursa (Norveška) ili u pretvaranje nekonkurentnih brodogradilišta u svjetski broj jedan za vjetroelektrane (Danska).

U prethodne smo dvije kolumne prikazali važnost znanja općenito i dali jednostavan „recept kojih šest vještina trebamo imati ako želimo biti dio „ekonomije znanja“ ili „društva znanja“. Nažalost, u nas se znanje tretira kao povijest, odnosno kao nešto dovršeno i statično. Što to znači? To znači da u obrazovnom sustavu nastavnici uglavnom „ex cathedra“ pričaju o činjenicama baziranim na prošlosti . Učenici i studenti polože test i dobiju ocjenu i uglavnom sve ekspresno zaborave. Za razliku od toga zemlje s naprednijim obrazovnim sustavima „sadržaj znanja“ sve manje tretiraju kao samo sebi svrhom, nego sadržaj koriste  kao podlogu edukaciji iz kritičkog promišljanja i osnovu za u  poduci  „kako učiti“.

U prethodnoj smo kolumni najavili „kuharicu“ koja pokazuje kojih šest vještina nam je potrebno da bismo ovladali „ekonomijom znanja“. Što je „ekonomija znanja“, odakle potječe i kako je proširena na „društvo znanja“, pogledajte u okviru „Jeste li znali?“.

U prethodnoj smo kolumni vidjeli koliko loše stojimo s edukacijom za poduzetništvo. GEM studija daje direktne pokazatelje: Obrazovanje u školi je ocijenjeno s 2,39, a prosjek Europe (ne samo EU!) je 3,37 . Dakle prosjek EU je 40% bolji od Hrvatske, a to nas među 54 analiziranih zemalja stavlja na neslavno 46. mjesto. Obrazovanje nakon škole (cjeloživotno) je ocijenjeno s 3,69 i a prosjek Europe je 4,76 tj29% bolji. To nas smješta na još gore 51. mjesto što znači da su samo su tri analizirane zemlje gore od nas.