INOVACIJA ... i pravilo 5 sati tjedno?

INOVACIJA ...   i pravilo 5 sati tjedno?
Dražen Tomić / Tomich Productions

U prethodnoj smo kolumni vidjeli koliko loše stojimo s edukacijom za poduzetništvo. GEM studija daje direktne pokazatelje:

  • Obrazovanje u školi je ocijenjeno s 2,39, a prosjek Europe (ne samo EU!) je 3,37 . Dakle prosjek EU je 40% bolji od Hrvatske, a to nas među 54 analiziranih zemalja stavlja na neslavno 46. mjesto:
  • Obrazovanje nakon škole (cjeloživotno) je ocijenjeno s 3,69 i a prosjek Europe je 4,76 tj29% bolji. To nas smješta na još gore 51. mjesto što znači da su samo su tri analizirane zemlje gore od nas:

Kad ovome dodamo da smo prema tom istraživanju svrstani na posljednje, 54. mjesto po kulturnim i društvenim normama. Iz navedenog je jasno da s obrazovanjem općenito, a pogotovo za poduzetništvo, imamo ozbiljan problem. Pri tome treba uočiti  da obzirom na činjenicu  kako  se 30% Danaca obrazuje cjeloživotno za razliku od  samo 3% Hrvata, problem nije lociran samo na neki segment obrazovanja. On je lociran na cijeli sustav uključivo i na odnos pojedinca prema znaju i obrazovanju.

U jednoj od ranijih kolumni smo navodeći apologetski stav prema cjeloživotnom učenju u okviru „Jeste li znali?“ dali primjer „pravila 5 sati“ koje promoviraju Obama, Gates i Buffet. Naravno, učenje nije samo sebi svrhom, ono je put do stjecanja znanja, a znanje je prva i osnovna vrijednost koju treba promovirati. Upravo to ispravno čine i osnovni dokumenti obrazovne reforme koja se kontinuirano provodi a za koju želimo da se makne dalje od deklaracije i pretvori u sustavno provođenu praksu. Više o tome u okviru „Jeste li znali?“.

­JESTE LI ZNALI da nam u obrazovnom sustavu beznadno nedostaje poduka o pravim vrijednostima. U Okviru nacionalnoga kurikuluma (ONK, vidi OVDJE, prosinac 2017) je to sada doduše istaknuto kao deklaracija ovako:

  • Osnovne vrijednosti:
    • Znanje
    • Solidarnost
    • Identitet
    • Odgovornost
  • Dodatne vrijednosti:
    • Integritet
    • Poštivanje
    • Zdravlje
    • Poduzetnost

Slika je uzeta iz dokumenta NOK, srpanj 2010! Četiri osnovne vrijednosti opisane tada prije >8 godina i danas su na dlaku jednake, a pridodane su još  četiri „dodatne vrijednosti“. Nažalost u ovih 8 godina nema naznaka da se išta od rečene četiri vrijednosti sustavno podučavalo u našim školama. Zato se nameće skepsa oko toga da će isto biti s novih osam vrijednosti. Ona je opravdana tim više što nema jasnih smjernica nastavnicima kako vrijednosti uklopiti u nastavu pojedinih predmeta. Štoviše, provjerom  upravo objavljenog e-savjetovanja za predmetne kurikulume, konkretno za hrvatski jezik, pokazuje da se dokument rečene vrijednosti uopće ne spominje. Zar zakonodavac misli da će učitelji prvo proučiti ONK (26 stranica) u njemu otkriti  da treba podučavati o vrijednostima, pa onda pronalaziti sadržaje u obveznoj lektiri koji su podloga za poduku o rečenih osam vrijednosti? Na, primjer, treba pronaći djelo/poglavlje koje upućuje na pozitivne vrijednosti „identiteta“ uz ovaj opis:

Identitet. Odgoj i obrazovanje pridonose izgradnji osobnoga, kulturnoga i nacionalnoga identiteta pojedinca. Danas, u doba globalizacije, u kojemu je na djelu snažno miješanje različitih kultura, svjetonazora i religija, čovjek treba postati građaninom svijeta, a pritom sačuvati svoj nacionalni identitet, svoju kulturu, društvenu, moralnu i duhovnu baštinu. Pritom osobito valja čuvati i razvijati hrvatski jezik i paziti na njegovu pravilnu uporabu. Odgoj i obrazovanje trebaju buditi, poticati i razvijati osobni identitet istodobno ga povezujući s poštivanjem različitosti.“

Takvi nedorečeni reformski dokumenti i nedostajuće konkretne upute rezultiraju lošim ocjenama u analizama različitih pokazatelja o obrazovanju u Hrvatskoj, a pogotovo u relaciji njihove vrijednost  s drugim zemljama.

Obratno, kad čujemo neku takvu lošu „ocjenu“ ili loš „rang“ na nekoj tablici, skloniji smo istraživati koji je izvor imala uistinu vjerodostojna međunarodna organizacija koja je objavila rezultate istraživanja, i pri tom glavni napor ulažemo u provjeru tko je to od nas „prokazao“ Hrvatsku. Ako ovakvo ponašanje „mapiramo“ upravo s navedenim vrijednostima iz kurikuluma, vidimo:

  • da nam nedostaje integritet koji se očituje u prihvaćanju kritike, a
  • slijedno i da ne poštujemo poštivanje strane institucije,
  • te na nedostaje odgovornost za poboljšanja evidentnih manjkavosti.

No prije svega nam nedostaje samo znanje kao temeljna vrijednost - oni koji odlučuju uglavnom ne znaju za te analize, a oni koji znaju, kad vide što sve ne valja ostaju „paralizirani“ i radije to prešućuju ili osporavaju.

Kada bismo znali tada bismo primijenili jednostavno inženjersko načelo - „Složeni objekt rastavi na sastavne dijelove!“ (prvi TRIZ princip!). Tako bi iz GEM studije 2017-2018. uzeli „samo“ najgori pokazatelj - „Kulturne i etičke norme“ - po kojem smo najgori na svijetu od analiziranih 50 zemalja. I Slično  je i kod Gallup 2014. analize  o angažiranosti na poslu., Možda baš nismo najgori, možda su dostavljeni podaci u samoprocjeni prepesimistični, možda su u drugim zemljama frizirali odgovore da se prikažu boljima. Da, pa što? Koja je razlika ako nismo najgori na svijetu, nego 10. najgori?

Ako netko uopće ili na primjeren način nije podučen vrijednostima i zbog toga nema znanja, poštovanja, odgovornosti ili integriteta, onda je najjednostavnije osporavati nepovoljne rezultate nečije tuđe analize. Kao primjere iz GEM istraživanja uzmimo ocjenu utjecaja kulturnih i etičkih normi na poduzetništvo gdje smo ocijenjeni najgore. Kratki opis sadržaja tog pokazatelja je:

Kulturne i socijalne norme. Opseg u kojem društvene i kulturne norme potiču ili dopuštaju radnje koje vode do novih poslovnih metoda ili aktivnosti, a koje mogu potencijalno povećati osobno bogatstvo i dohodak.  (https://www.gemconsortium.org/wiki/1142 )

Svi odgovori koji se odnose na viziju, stupanj potpore ili druge vrste percepcije stanovništva prema poduzetniku i poslovanju uključuju ljude, žensko poduzetništvo, mladež, itd. (https://www.gemconsortium.org/wiki/1172 )

GEM Hrvatska sadržaj ovog skupa pokazatelja opisuje ovako:

Sistem vrijednosti nekog društva temelji se na kulturnim i društvenim normama, koje se u GEM istraživanju definiraju kao ukupnost atributa samoodređenja, inicijativnosti, odgovornosti za izbor (kapacitet preuzimanje rizika) i kreativnosti. Sve što se događa u društvu svoje uporište ima u kulturnim i društvenim normama, pa tako i oblikovanje poduzetničkog ekosustava i osobnog poduzetničkog ponašanja.

Ako pođemo od kulturnih i društvenih normi GEM-a - samoodređenja, inicijativnosti, odgovornosti za izbor (kapacitet preuzimanje rizika) i kreativnosti - onda se sve one zrcale u našem osobnom odnosu prema prvoj osnovnoj vrijednosti iz kurikuluma - znanju. Čak 97% hrvatskih građana se ponaša kao da su dobivanjem diplome škole/fakulteta završili svoje obrazovanje tj svoje prikupljanje znanja (naravno i vježbanja vještina ili pribavljanja sposobnosti). Spomenuta trojica pravih utjecajnih ljudi (ne obvezno uzora u svemu) - Obama, Gates i Buffet - definiraju „Pravilo 5 sati“ i to komentiraju :

„Ako tjedno ne trošite pet sati na učenje, neodgovorni ste!“

Računajmo malo: fakultetski obrazovana osoba je na svoje obrazovanje utrošila otprilike 1.500 sati godišnje tijekom 16 godina ili okruglo 24.000 sati. Rečeni trojac pravilom „5 sati tjedno“ iskazuje sljedeću računicu: 40 godina * 50 tjedana * 5 sati = 10.000 sati profesionalno aktivnog životnog vijeka od 25. do 65. godine.

Dakle, od ljudi se očekuje da pored svojeg profesionalnog rada najmanje 5 sati tjedno posvete proširenju vlastitog znanja, usko stručnog ili općeg. Iz članka „Pravilo 5 sati (tjedno)“ (vidi OVDJE) navedimo samo ovu poruku:

Bivši predsjednik Obama savršeno objašnjava zašto je toliko predan čitanju tijekom svog predsjedanja u nedavnom intervjuu New York Timesa:

"U vrijeme kada se događaji tako brzo kreću i toliko se informacija prenosi čitajući sam dobio sposobnost povremeno „usporiti i dobiti perspektivu“ i "ući u tuđe cipele". To je bilo neprocjenjivo za mene. ... Mogu reći da mi je to dopustilo da održim ravnotežu tijekom osam godina, jer ovo je položaj koji brzo donosi teškoće, što tijekom godina ne popušta.

Citirani članak je vrlo instruktivan i donosi ukupan odnos prema poziciji znanja u poduzetništvu, te „kuharicu“ o tome, koji 6 vještina trebamo imati da bismo ovladali „ekonomijom znanja“. O tome više o tome u ovoj kolumni naredni ponedjeljak.

 

Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant