Davno smo ovdje pisali o tome da važi izreka:
„I imitacija može biti inovacija!“.
Mnoge velike inovacije su zapravo bile imitacija nečeg od prije poznatog. Na početku je to bilo oponašanje prirode kao na primjer u mitu od Dedalu Ikaru gdje se oponašao ptičji let i njegov „mehanizam“.
U egipatskim piramidama se oponašao piramidalni vrh planine koja nadvisuje „Dolinu Kraljeva“:
Kopiranje prethodno kako prirodnih tako i zamišljenih ili realiziranih inovativnih ideja se proteže do današnjih dana kada je to područje donekle regulirano zaštitom intelektualnog vlasništva. Kažemo „donekle“ jer ima gigantskih primjera u kojima se vidi da ta zaštita baš i ne funkcionira naročito, kao što se vidi iz ovog primjera:
- MySpace je pokrenut 1.8.2003,
- Facemash je Zuckerberg startao dva mjeseca kasnije, a
- tek 4.2.2004 (15. godišnjica je upravo sada!).
Iako desetci autora raspravljaju o razlikama između Facebooka i MySpace. Da li su te razlike tehnološke ili poslovne nije bitno. One su toliko male da nije sporno kako je Facebook ako ne imitirao MySpace, a onda ga barem uzimao kao uzor, ili kao temeljnu ideju uspostave mreža socijalnih medija. Dakle, „nasljednik“ i te kako može biti uspješniji od izvornika kojega imitira:
Facebook se po tome uklapa u definiciju inovacije:
„Svaka namjerna novost koja donosi održivu korist!“
unatoč činjenici da je (dijelom) imitacija. To vrijedi i za države: ako žele biti korisne za svoje građane i pri tome održive, namjerno trebaju tražiti globalne dobre prakse u najrazličitijim područjima i primjenjivati ih kao „inovaciju“ u svojim uvjetima.
Već sam više puta u ovoj kolumni spomenuo Australiju kao primjer „uređene zemlje“. Nedavno sam to učinio u kolumni https://www.ictbusiness.info/kolumne/inovacija-okvir-nacionalnoga-kurikuluma-i-ustav-rh . Problematizirao sam grubi nesklad između „vrijednosti“ u ONK-u i „vrednota“ u Ustavu RH, na primjeru „vladavine prava“. Ovdje ponavljam grafiku koja pokazuje kako „Rule of Law“ tretira „uređena zemlja“ Australija:
Kada pogledamo ovih 9 „kućica“ i usporedimo to sa situacijom u Hrvatskoj, dovest ćemo se u stanje ozbiljne depresije. Spomenuti članak u kolumni se bavio edukacijom s primjerom obrazovanja o „vrednoti“ zvanoj vladavini prava. To je eksplicirana ustavna kategorija o kojoj u kurikulima nema niti spomena., (Malo se spominju samo „ljudska prava“, naravno opet uglavnom teoretski, bez upute kako konkretno podučavati o tome.)
JESTE LI ZNALI da u Australiji postoji cijeli državni zavod koji se bavi vladavinom prava: „Rule of Law Institute“: https://www.ruleoflaw.org.au/ . Pri tome ne bi trebalo izazivati čuđenje, što je na naslovnici Instituta kao prvi istaknuti gumb postavljen onaj s linkom „Edukacija“. Kad odemo na to, vidimo obuhvat edukacije koju Institut stavlja na raspolaganje najširoj publici:
U australskoj piramidi „Rule of Law“ se nasuprot tome kao jedna od bazičnih „kockica“ navodi „Knowing the Law“, dakle poznavanje zakona. To je sadržajno nepoznata kategorija u našim školskim kurikulima. Brine li se netko u Hrvatskoj o tome kao i o ostalim 8 „kućica“ „piramide“ koja opisuje australsku dobru praksu? Izgleda da ne. Kako je to operativno riješeno u Australiji, o tome u nastavku članka.
Vidimo da je jedna od sedam točaka u edukaciji o vladavini prava poster s upravo u gornjem tekstu prikazanom piramidom uz objašnjenja na „jednostavnom engleskom“. Njega svaka škola u Australiji može objesiti u svakoj učionici kako bi dala zornu poduku o „Rule of Law“. Toga u nas nema mada je jedna od 11 ustavnih „vrednota“ upravo „vladavina prava“. Možemo svakako suditi koliko je „vladavina prava“ prisutna u pravosudnom sustavu, no u obrazovnom je očito nema!
Daleko bi nas odvelo kad bismo analizirali svaku od 9 kućica u australskoj piramidi „Rule of Law“. Uzmimo samo jednu koju osjećamo kao možda najveću boljku našega pravosuđa: nezavisnost pravosuđa („Independence of the Judiciary“). Naši su mladi ljudi o tome „podučeni“ iz žutog i ostalog tiska. Osim onih koji studiraju pravo ostali nemaju nikakve poduke na tu temu. Iz okoline vide da politički, lobistički, financijski ili odvjetnički utjecaji u značajnoj mjeri osiguravaju usmjeravanje u (ne) donošenju sudskih odluka ili čak pokretanja sudskih postupaka. Uzrok tome je nepostojanje bilo kakve sustavne edukacije o pojmu, svrsi i mehanizmima koji osiguravaju nezavisnost pravosudnog sustava. Dodatno i zakonodavstvo bi trebalo biti usmjereno na javno dobro a ne na korist izlobiranih partikularnih interesa. Što o tome možemo naučiti i primijeniti iz koristeći primjer Australije više u ovoj kolumni naredni ponedjeljak.
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
