INOVACIJA … i kurikul „Učiti kako učiti“

INOVACIJA … i kurikul „Učiti kako učiti“

Foto: Dražen Tomić

U prethodnoj smo kolumni vidjeli da je zainteresirana javnost imala i te kako priliku proučiti i komentirati jedan od najvažnijih kurikula: „Učiti kako učiti“. Tako smo došli opet na područje edukacije. Po uistinu mizernom broju komentara na ovaj važni dokument se ponovno istaknula potreba za edukacijom: u ovom slučaju kako bi opća i stručna javnost kroz obrazovni sustav bila osposobljena i motivirana za građansko djelovanje. Očito je da sada to nije tako jer bi inače bilo više komentara i komentatora na „Nacrt Odluke o donošenju kurikuluma međupredmetne teme Učiti kako učiti za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj“ (link na izvornik u nazivu).

Zanimljivo, naslov svih kurikularnih dokumenata je neispravan o čemu detaljnije u okviru „Jeste li znali?“.

Ipak silno pozdravljamo to što uopće imamo takav dokument koji opisuje jedan od tri glavna stupa odgojno-obrazovnog sustava: „Učiti kako učiti“. Druga dva bi trebala biti:

  • Vrijednosti
  • Kritičko mišljenje

O povezivanju tih stupova kurikuluma u kasnijem tekstu, a sada više o samom kurikulu. Kao prvo zamjetan je nesustavni pristup: objavljena su dva kurikula na ovu koju temu: gore spomenuti za osnovne škole i gimnazije i drugi za strukovne i umjetničke škole. Kritiku treba uputiti drugome koji je, iz nerazumljivih razloga, doslovce prepisan kurikulum za osnovne škole i gimnazije. Može se donekle prihvatiti da je ovaj međupredmetni kurikul istovjetan za sve srednje škole (iako bi trebao imati drugačije primjere za metodiku poduke kako učiti. Apsolutno je neprihvatljiv „šlamperaj“ da se u kurikulu za strukovne i umjetničke (srednje) skole nalazi i uputa o poduci za osnovne škole, od 1-8 razreda!?Druga formalna primjedba je da se sada službeno u e-savjetovanje stavljaju konačne verzije predmetnih i međupredmetnih kurikula, a „Okvir nacionalnoga kurikuluma“ (ONK) postoji tek u prijedlogu (2016) i nacrtu (prosinac 2017). Ispada da se kurikuli rade prije svoje „podloge“ – ONK-a!?

No osim ovih formalnih primjedbi mnogo je važnije pitanje je li tekst kurikula „Učiti kako učiti“ u ostala dva stupa edukacije - vrijednostima i kritičkom mišljenju - posvetio dovoljno pažnje? Tako o suštinskim primjedbama na važan kurikul „Učiti kako učiti u nastavku teksta.

­JESTE LI ZNALI da riječ „kurikulum“ uopće nije ispravna? Upozoren sam na to nekoliko puta, a i Ministarstvo je u e-savjetovanju dobilo istu primjedbu. „Kurikulum“ nikako nije ispravno preuzeta riječ iz latinskog jezika,. naime kod preuzimanja riječi iz latinskog se gube nastavci, pa tako i ovo „um“ je suvišno. r Ne kažemo „laboratorijum“ nego „laboratorij“, pa treba biti „kurikul“ ako već nećemo upotrijebiti hrvatsku riječ „uputnik“ ili općepoznatu „nastavni plan“. Odlično pojašnjenje toga je dano od strane Hrvatskog Kulturnog Vijeća (vidi OVDJE).

Ovo spominjem i zato što citirano objašnjenje riječi „kurikul“ sadrži i odličan opis „supstance“ koja su nužni sastavni dio takvog dokumenta:

„Sama riječ uputnik … upućuje sve subjekte odgojno-obrazovnog procesa na;

• što se uči i zašto;
• kako se uči;
• kada se uči;
• gdje se uči."

To je čak pet od sedam pitanja poznatih u analizi problema i izradi akcijskih planova po 5W2H shemi. Nedostaju pitanja TKO? i KOLIKO (MNOGO)? koje bi bilo dobro dodati. Pitanje TKO? je važno definirati zbog sudionika edukacijskog procesa, npr. trebamo li samo nastavnike u punom radnom vremenu ili trebamo i pozvane predavače, na primjer za projektni rad i studije slučaja? Također pitanje KOLIKO MNOGO se naravno u ovom kontekstu ne odnosi na financiranje nego na potrebno vrijeme.

Generalna je poruka ovog jezičnog razmatranja da obrazovne vlasti trebaju jako paziti na jezik i svakako trebaju izbjeći poziciju „Postolara sa šupljim cipelama!“, odnosno nepoznavanju jezika od strane onoga tko o tome treba podučavati. Nažalost, Ministarstvo i takve „neprobojne“ i dobronamjerne komentare odbija birokratski čime obeshrabruje javnost oko sudjelovanja u javnoj raspravi. Evo primjera o tome od prije čak dvije godine:

Petar Marija Radelj 15.11.2016 20:28

U Prijedlogu se 12 puta spominje riječ kurikulum koja ne pripada hrvatskom standardnom jeziku. Predlažem da se ona zamijeni domaćom istovrijednicom uputnik, sukladno članku 36. Jedinstvenih metodološko-nomotehnička pravila (NN 74/15). Razlozi su izneseni u studiji Curriculum u hrvatskom (http://www.vjeraidjela.com/curriculum-u-hrvatskom/ čiji se tekst se u wordu može preuzeti na: https://radelj.files.wordpress.com/2016/11/curriculum-u-hrvatskom.docx).

Zahvaljujemo na prilogu javnoj raspravi. Komentar se ne odnosi isključivo na dokument međupredmetne teme “Učiti kako učiti”, a promjena univerzalno korištene terminologije kurikulumskih dokumenata nije u nadležnosti stručnih radnih skupina.

(izvornik vidi OVDJE)

Ako se odmaknemo od formalizma i prihvatimo nacrt ONK-a kao podlogu i tu vidimo neusklađenost ovih različitih, ali bitno povezanih dokumenata. Ako kao „vrijednosti“ uzmemo onih osam koje su navedene u ONK-u:

  1. znanje,
  2. integritet,
  3. identitet,
  4. poštovanje,
  5. odgovornost,
  6. solidarnost,
  7. zdravlje,
  8. poduzetnost.

njih (osim „znanja“) u ovom međupredmetnom kurikulu gotovo uopće nema! Da stvar bude gora nema ih niti u predmetnim kurikulima. Na primjer, nastava hrvatskog jezika bi trebala proučavanjem literature podučavati i o pozitivnim vrijednostima. Vrijednost „integriteta“ u kurikulumu hrvatskog jezika se spominje samo marginalno jednom, a u kurikulu „Učiti kako učiti“ niti jednom. Još gore, u kurikulu „Građanski odgoj“, gdje bi vrijednosti trebale biti osnova poduke, se vrijednost „integritet“ ne spominje niti jedanput!

Mnogo je bolje prošao edukacijski stup „Kritičko mišljenje“. U „Učiti kako učiti“ se kritičko mišljenje razrađuje u svakom odgojno-obrazovnom ciklusu (od 1. razreda).

Primjer za 1. razred:

Kritičko mišljenje: Učenik oblikuje i izražava svoje misli i osjećaje.

Može izraziti što misli i osjeća o nekom problemu, ideji, situaciji koja mu je bliska.

Razlikuje svoje mišljenje od mišljenja drugih.

Očekivanje se može ostvariti u svakom predmetu, svakodnevno, određenim sadržajima i aktivnostima, tijekom redovite nastave, ali i projektnom nastavom, izvannastavnim, izvanučioničkim aktivnostima, u suradnji sa školskom knjižnicom i drugim ustanovama. Korištenje situacijama iz svakodnevnog života (u razredu, školi, okruženju).

Isto to je uključeno i u ostale kurikule ali svemu još treba dodati alate (predloške, primjere, studije slučaja) budući da nije vjerojatno da će desetci tisuća nastavnika proučavati stotinjak stranica kurikularnih dokumenata koji se na njih odnose.

Na kraju, a možda najvažnije, potrebni su odgovori na dva tri_ ključna pitanja oko „Učiti kako učiti“: ŠTO, ZAŠTO i KAKO? Iskoristimo taj kurikul:

ŠTO? : „… obuhvaća sposobnost organiziranja i reguliranja svojeg učenja, pojedinačno i u skupinama. Uključuje sposobnost učinkovitog upravljanja svojim učenjem, rješavanja problema, usvajanja, obrade i vrednovanja informacija i njihova integriranja u smislene cjeline novog znanja i vještina koje su primjenjive u različitim situacijama – kod kuće, na poslu, u obrazovanju i usavršavanju.“

ZAŠTO? : „omogućiti učenicima da razviju znanja i vještine upravljanja svojim učenjem i primjene odgovarajućih strategija u različitim situacijama učenja u formalnom, neformalnom i informalnom okruženju“

KAKO? : e, to je naravno pitanje na koje je najteže naći odgovor pri čemu za razliku od prethodna dva još zahtjeva i provedbu. U kurikulu je to dosta dobro opisano u „Odgojno-obrazovnim očekivanjima“., Ovdje je sažeto u četiri točke već za prvašiće:

  1. Upravljanje informacijama: Učenik uz pomoć učitelja traži nove informacije iz različitih izvora i uspješno ih primjenjuje pri rješavanju problema.

Uz pomoć učitelja:

- određuje koje su mu informacije potrebne i planira kako doći do njih

- prati upute pri pregledavanju i korištenju različitim izvorima informacija (knjižna i neknjižna građa)

- uspoređuje nove informacije i odabire one koje su mu potrebne

- pronađene informacije bilježi i organizira za korištenje prema uputama

- objašnjava i opisuje drugima kako je došao do informacije

- prikazuje jednostavan sadržaj informacije drugima

- rješava problem koristeći se pronađenim informacijama.

  1. Primjena strategija učenja i rješavanje problema: Učenik se koristi jednostavnim strategijama učenja i rješava probleme u svim područjima učenja uz pomoć učitelja.

Uz pomoć učitelja:

- povezuje nove sadržaje s prethodnim znanjem i iskustvima

- opisuje manje dijelove sadržaja svojim riječima

- jednostavno organizira sadržaje učenja

- koristi se jednostavnim strategijama pamćenja

- rješava jednostavne, konkretne probleme.

Zajedno s učiteljem:

- identificira glavne elemente problema

- primjenjuje i ponavlja primjenu različitih jednostavnih strategija pri rješavanju problema

- nalazi moguća rješenja, provjerava ih i odabire jedno.

  1. Kreativno mišljenje: Učenik spontano i kreativno oblikuje i izražava svoje misli i osjećaje pri učenju i rješavanju problema.

Pojedine ideje ili situacije može osmisliti i prikazati na drugačiji način.

Pokazuje interes prema novome (idejama, pristupima rješavanju problema, situacijama).

Uz podršku učitelja usmjerava svoju kreativnu aktivnost prema krajnjem cilju ili proizvodu.

  1. Kritičko mišljenje: Učenik oblikuje i izražava svoje misli i osjećaje.

Može izraziti što misli i osjeća o nekom problemu, ideji, situaciji koja mu je bliska.

Razlikuje svoje mišljenje od mišljenja drugih.

Vidimo da je ovime načinjen velik iskorak prema važnim dijelovima kurikularne reforme. Osim zabrinutosti za stvarnu provedbu ovoga (stotine stranica „uputnika“ za svakog nastavnika!) uvijek se može poboljšati i regulativa. Kurikuli trebaju biti živi „organizam“ koji se stalno dopunjava novim spoznajama i usklađuje s ostalim propisima. Pri tome je vrlo važno postići sklad između okvira međupredmetnih i predmetnih kurikula, ali i uvažiti načelne postavke drugih relevantnih dokumenata. O tome više u ovoj kolumni naredni ponedjeljak.

 

Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant

Još iz kategorije

Vjeruju li korisnici u SaaS?

Vjeruju li korisnici u SaaS?

20.03.2019. komentiraj

Softver kao usluga (software-as-a-service – SaaS) model je kojim je softver u potpunosti dostupan za primjenu, ne nalazi se na lokaciji korisnika i ne kupuje se nego se iznajmljuje. Na svjetskoj razini postao je sve učestaliji od 2012. godine kada su vodeće svjetske tvrtke poput Microsofta i Amazona uvidjele glavnu prednost ovog modela, a to je planirani ponavljajući prihod (eng. Recurring revenue).

Speed, give me what I need

Speed, give me what I need

18.03.2019. komentiraj

Kad netko kaže da brzina znači život, to zvuči kao patetična izjava Toma Cruisea u „Danima groma“, ili takva neka holivudska smijurija. Međutim, u avionu to je vrlo doslovna i stvarna istina. Samo dok postoji dovoljna brzina opstrujavanja zraka oko površina zrakoplova, postoji i uzgon koji avion drži u zraku. Jedan od drilova koje instruktor upucava pilotu učeniku u glavu, kroz cijelo školovanje, je da pilot prvo leti, onda navigira, a tek onda razgovara s kontrolom leta. Ovo „prvo leti“ na prvom mjestu znači da održava brzinu aviona i odstojanje od prepreka.

Kako je Estonija postala napredna zemlja e-vladavine

Kako je Estonija postala napredna zemlja e-vladavine

06.03.2019. komentiraj

Estonija je dom najbolje očuvanog srednjovjekovnog grada u sjevernoj Europi, ali je u 21. stoljeću ipak najpoznatija po svojim naporima da se okrene prema budućnosti kroz impresivan sustav e-vladavine. Naime, spomenuti Talinn i ostali estonski gradovi daleko su moderniji i napredniji od mnogih u većim i bogatijim zemljama no što je Estonija.