Bez rukAIvica“: zašto u ICT Business kolumna o AI-u, nepristrana, ali nemilosrdna?

Umjetna inteligencija danas je tema o kojoj gotovo svi imaju mišljenje, ali zabrinjavajuće malo ljudi ima (pravo) iskustvo.

Jedni u AI-u vide čarobni štapić koji će riješiti sve probleme, do razine divinizacije kao neke panacee, lijeka za sve probleme. Drugi u njemu vide prijetnju radu, obrazovanju, kreativnosti, privatnosti, odgovornosti, priuštivosti, održivosti i ljudskoj posebnosti, demoni na djelu! Obje skupine često griješe iz istog razloga: o AI-u govore više iz ideologije, straha ili iracionalnog oduševljenja nego iz stvarne uporabe.

Zato ICT Business pokreće kolumnu Bez rukAIvica!

Naziv je namjeran. AI je u sredini riječi jer je AI već u sredini gotovo svake ozbiljne rasprave o radu, obrazovanju, poslovanju, javnoj upravi, zdravstvu, medijima i razvoju softvera. A “bez rukavica” znači upravo to: bez uljepšavanja, bez PR-maglice, bez salonske pristojnosti prema lošim argumentima, s koje god strane dođu. Bez navijanja.

Autor je pristran, ali konstruktivno pristran. Zašto? Zato jer zna da je pristran i ne libi se to priznati. Zato upravlja vlastitom pristranošću. Za razliku od savjetnika ministra obrazovanja koji veli da AI neće zamijeniti niti jednu aktivnost nastavnika u radu s učenicima. Za razliku od radioemisije „Umjetna inteligencija“ koja 90 % vremena posvećuje opasnostima i rizicima. Za razliku od obične doktorice iz Splita koja cool veli „Ja znam više od AI!“.

Ova kolumna neće biti propaganda umjetne inteligencije. AI griješi. Halucinira. Može proizvoditi netočnosti, pristranosti i vrlo uvjerljive gluposti. Ne sluša upute, jer se trudi biti „kreativan“! Može biti opasan ako se koristi neodgovorno, u krivom procesu, s lošim podacima ili bez ljudske kontrole. Tko to prešućuje, ne razumije AI ili ga prodaje.

No jednako tako, ova kolumna neće štedjeti ni protivnike AI-a koji svoje nerazumijevanje pokušavaju prodati kao mudrost. Kojima je neka glupost iz riznice AI-a – poput „Idite pješice u susjednu praonicu auta, ne autom!“ – uzimaju kao dokaz da AI ne valja. A već u sljedećoj podverziji ChatGPT-a je odgovor smislen!

Jer velik dio današnjeg otpora AI-u nije ozbiljna analiza rizika. To je mješavina straha, komocije, osjećaja profesionalne ugroženosti i intelektualne lijenosti. Argumenti se ponavljaju: AI halucinira, AI uzima poslove, AI uništava obrazovanje, AI nije kreativan, AI nema empatiju, AI ne može preuzeti odgovornost, AI je beskoristan ako ne znaš osnove, AI je preskup.

Neki od tih argumenata imaju mnogo, a neki samo zrno istine. Problem je u tome što se to zrno istine često pretvara u vreću izgovora. Ako nekome velite: „Ubit ću se zbog tvojih gluposti!“, neće reagirati. AI će odgovoriti „Brinem se za tebe, zovi 112!“.

Da, AI griješi, ali griješe i ljudi.

Da, AI ne može preuzeti odgovornost, ali to ne znači da ne može pomoći pri odlučivanju. Griješi onaj tko ne koristeći AI napravi grešku na koju bi ga AI unaprijed upozorio!

Da, AI je loš ako ga koristite pogrešno, ali isto vrijedi za automobil, Excel, skalpel, zakon, školsku ploču i internet.

Nije zabluda protivnika AI-a u tome što upozoravaju na rizike. Rizike treba ozbiljno shvatiti. Njihova najveća zabluda je u tome što bi oni uporabu AI-a najradije ograničili na ono što ne mijenja postojeći poredak stvari.

To je kao da je netko početkom 20. stoljeća dopustio uporabu automobila samo za dopremu hrane konjima. Tehnički, to jest uporaba inovacije - automobila. Strateški, to je potpuno promašivanje smisla tehnologije.

AI nije važan (samo) zato da bismo (malo ili mnogo) brže napisali dopis, preveli tekst ili saželi zapisnik. To su korisne, ali plitke primjene. AI je važan zato što mijenja način na koji dolazimo do ideja, oblikujemo probleme, projektiramo procese, donosimo odluke, razvijamo aplikacije, učimo, radimo i upravljamo znanjem.

U toj promjeni ne treba biti naivan. Ali ne treba biti ni slijep.

Danas je generativni AI možda još na razini ranog automobila, zovem to Ford Model T, 1910.: bučan, nesavršen, često nezgrapan, ponekad opasan i u nekim situacijama još uvijek „nekonkurentan konjima”, na primjer skuplji i nepouzdaniji od dobrog konja. Ali razlika je u razvojnoj putanji. Konj je tada bio zreliji proizvod. Automobil je bio na početku svoje budućnosti.

Isto vrijedi danas za AI.

AI danas nije bolji od čovjeka u svemu, ali ima razvojnu putanju koju ljudski napredak nema.

Zato ova kolumna neće propitivati treba li AI koristiti. To je pogrešno pitanje. Pravo pitanje glasi: tko će ga znati koristiti dovoljno rano, dovoljno pametno i dovoljno odgovorno da ne postane žrtva vlastite sporosti?

U kolumni Bez rukAIvica razmatrat ćemo mitove, strahove, loše argumente, stvarne rizike i konkretne primjene umjetne inteligencije. Posebno tamo gdje se AI ne smije svesti na ukras starog sustava, nego mora postati alat za promjenu procesa. Genijalna sintagma vrijedi za „zoru“ AI doba:

„Želiš da stvari ostanu iste? Onda ih moraš mijenjati!“

Zvuči proturječno? Da! Na prvi pogled! Perspektiva stručnjaka: „Želim li ostati zaposlen kad dođe AI? Da, želim ta to ostane isto! Aha: moram se promijeniti!“.

Ovo nije pristrano „u korist“ AI! Ovo je nepristrano, ali nije „mlako“.

Nepristrano znači: jednako strogo prema AI-hypeu, prema tehnološkim trgovcima maglom, prema birokratskom strahu od promjena i prema protivnicima koji bi najradije drugima zabranili ono što sami ne razumiju.

Zato: Bez rukAIvica!

Jer umjetna inteligencija nije ni svetinja ni sotona.

Ona je alat. Vrlo moćan, vrlo nesavršen i vrlo brzo razvijajući alat.

A najveći rizik danas možda više nije da će AI pogriješiti.

Najveći rizik je da će ljudi, institucije i organizacije prekasno shvatiti da je AI već promijenio  svijet.