Sljedeća faza digitalne transformacije više se ne lomi samo na pitanju uvođenja umjetne inteligencije, nego na tome kako je uvesti sigurno, suvereno, integrirano i energetski održivo. Upravo na tom spoju danas, prema riječima Luqa Niazija, Global Managing Partnera za industrije u IBM-u, nastaje nova arhitektura poslovanja za regulirane sektore, telekome i industrije koje moraju istodobno ubrzati inovacije i zadržati kontrolu nad podacima, procesima i infrastrukturom.
Niazi upozorava da se poslovni svijet nalazi u trenutku kada “AI se danas skalira vrlo brzo diljem svijeta”, ali i da takav rast otvara vrlo konkretna pitanja lokalne usklađenosti, zakonodavstva i operativnog povjerenja. Zato IBM snažno gura pristup koji naziva “suverenost po dizajnu”, oslonjen na Red Hat i OpenShift, kako bi se cloud i AI mogli primijeniti unutar pravila pojedine države ili regije, bez odricanja od globalne konzistentnosti. Posebno je to važno u financijskim uslugama i javnom sektoru, gdje su regulatorni zahtjevi visoki, a prostor za pogrešku minimalan.
U takvom okruženju, tvrdi on, brzina implementacije postaje strateška prednost. “Ono što je prije trajalo šest do devet mjeseci danas se može uspostaviti u nekoliko dana”, ističe Niazi, objašnjavajući da suverenost više ne smije biti prepreka digitalizaciji, nego njezin ugrađeni sloj. Pritom se ne govori samo o jednoj zemlji, nego i o mogućnosti povezivanja više jurisdikcija u sigurne operativne zone, što postaje osobito relevantno unutar europskog regulatornog okvira.
Jednako važan pomak događa se i u samoj primjeni umjetne inteligencije. Niazi kaže da se “pomičemo od razgovora s AI-jem prema tome da AI autonomno operira kroz ključne radne tokove”. To znači da se fokus više ne zadržava na chatbotovima i asistenciji, nego prelazi na agentički AI sposoban prepoznati problem, predložiti rješenje i pokrenuti akciju unutar stvarnih poslovnih procesa. Kao primjer navodi opskrbne lance i telekom mreže, gdje “autonomni agenti” mogu uočiti ograničenja, dati preporuke, a s vremenom dio odluka i automatizirati, uz ljudski nadzor tamo gdje je potreban.
No takva transformacija nije moguća bez duboke integracije sa starijim sustavima. Upravo zato Niazi naglašava važnost integracijskih okvira i API pristupa koji omogućuju povezivanje novih AI modela s postojećim poslovnim i operativnim sustavima. U telekom industriji to je osobito važno jer operatori više ne mogu ostati tek prijenosna infrastruktura. Kako kaže, telekomi imaju priliku prijeći iz uloge “same cijevi za komunikaciju” u “platformu s dodanom vrijednošću”, i to kroz sigurne komunikacije, obradu na rubu mreže, AI usluge, a dugoročno možda i kvantne kapacitete. Ključ pritom nije izolacija, nego suradnja s hyperscalerima i tehnološkim partnerima.
Treći veliki stup promjene je održivost. Niazi otvoreno upozorava da bi zbog eksplozije AI-ja svijet mogao doći u situaciju “brownout” scenarija, odnosno nedostatnih energetskih kapaciteta za rastuće digitalne potrebe. Zato održivost više nije zaseban ESG dodatak, nego preduvjet tehnološkog razvoja. IBM tu vidi prostor u praćenju emisija kroz opskrbni lanac, sigurnom izvještavanju i optimizaciji potrošnje računalnih resursa. Posebno upozorava na “zombie data”, podatke koji troše energiju, a ne donose stvarnu vrijednost, te tvrdi da se njihovim smanjenjem mogu ostvariti značajne uštede.
AI infrastruktura budućnosti neće se graditi samo na snazi modela, nego na sposobnosti da bude usklađena s pravilima, povezana s naslijeđenim sustavima i energetski racionalna. U takvom poretku najviše će dobiti oni igrači koji mogu spojiti suverenost, automatizaciju i suradnju kroz cijeli industrijski lanac vrijednosti.