Od umjetne inteligencije do lažne stvarnosti - Znate li tko vam govori s ekrana?

Fotografije koje nikad nisu snimljene, videi u kojima osoba govori riječi koje nikad nije izgovorila, vijesti koje nije napisao nijedan novinar. To nije budućnost, to je svakodnevica 2025. godine. Prof. dr. sc. Igor Kanižaj, stručnjak za medijsku pismenost upozorava da smo ušli u eru u kojoj algoritmi, sintetički mediji i chatbotovi oblikuju ono što vidimo, čitamo i u što vjerujemo, a djeca i roditelji često nemaju znanje ni vještine za prepoznavanje takvih sadržaja.

"Pitanje više nije jesmo li online. Pitanje je što radimo dok smo tamo i zašto baš to radimo. Tko na to utječe i tko o tome odlučuje?"

Algoritam zna više o vama nego vi sami

Odgovor na to pitanje počinje algoritmima. Društvene mreže poput TikToka i Instagrama osmišljene su s jednim ciljem: zadržati vas što dulje. To ostvaruju kroz beskonačno skrolanje, push notifikacije i preporuke koje se temelje na svemu što gledate i lajkate. Algoritam zna što gledate, koliko dugo i što preskačete, te na temelju toga precizno prilagođava sadržaj koji vidite.

Posljedica toga nije samo gubitak vremena. Kanižaj ističe opasnost za percepciju stvarnosti.

"S vremenom možete početi vjerovati da svi misle isto, jer vidite samo ono što je slično vama."

Preporuke koje svakodnevno primamo temelje se na sustavima koji znaju više o našim navikama nego što mi sami znamo o sebi. A djeca, koja sve više koriste alate umjetne inteligencije, izložena su tom sustavu u najosjetljivijem razvojnom razdoblju.

Stvarno ili stvoreno? Granica je gotovo nevidljiva

Uz algoritmizaciju sadržaja, Kanižaj upozorava na sve rašireniju pojavu sintetičkih medija. Radi se o fotografijama, videima i tekstovima koje je u potpunosti generirao alat umjetne inteligencije. Nisu stvarni, ali izgledaju kao da jesu.

"S obzirom na sve sofisticiranije modele, granica između stvarnog i stvorenog ostaje gotovo nevidljiva."

Umjetna inteligencija koristi ogromne baze podataka kako bi generirala lica koja nikad nisu postojala, pisala članke koji nalikuju profesionalnom novinarstvu ili stvarala glasove i izraze lica koji su nevjerojatno uvjerljivi. Jedan od najpoznatijih oblika takvih sadržaja je deepfake tehnologija, koja omogućuje izradu videa u kojima netko govori riječi koje nikad nije izgovorio, a pokreti usana i intonacija izgledaju sasvim uvjerljivo.

Kanižaj naglašava da ovakve tehnologije, iako mogu imati edukativne i zabavne svrhe, vrlo često završe kao alat za manipulaciju, prijevaru ili digitalno nasilje.

Kada AI izmišlja činjenice

No nije sve u deepfakeovima. Kanižaj upozorava i na pojavu koja se zove halucinacija umjetne inteligencije. To znači da AI može generirati odgovore koji izgledaju uvjerljivo, stručno i potkrijepljeno, ali zapravo sadrže netočne, izmišljene ili nepostojeće informacije.

"Halucinacije su ozbiljan izazov. Korisnik može povjerovati u neistinu ako ne zna prepoznati izvor i provjeriti činjenice."

Upravo zato Kanižaj smatra ključnim da roditelji i djeca nauče razlikovati pouzdane informacije od onih koje je umjetna inteligencija jednostavno izmislila.

Razgovarate li s robotom, a da toga niste ni svjesni?

U digitalnom okruženju sve češće razgovaramo s tehnologijom, a da toga nismo ni svjesni. Chatbotovi su računalni programi dizajnirani za vođenje razgovora s korisnicima, bilo putem teksta, glasa ili oboje. Ponašaju se kao virtualni sugovornici koji mogu odgovarati na pitanja, davati savjete i voditi kompleksne dijaloge.

"Iako često djeluju ljudski, chatbotovi nisu svjesni."

Oni odgovaraju na temelju velikih jezičnih modela koji analiziraju milijune primjera ljudske komunikacije. Njihova inteligencija temelji se na podatcima iz kojih su učili, pa nisu uvijek u pravu, mogu iznositi netočnosti, biti pristrani ili ne razumjeti kontekst. Zato je važno naučiti djecu da koriste provjerene izvore informacija i da provjere točnost onoga što pronađu na internetu, bez obzira na to koliko odgovor zvuči uvjerljivo.

Mem koji nasmije, ali i oblikuje mišljenje

U istom digitalnom prostoru sve više pažnje osvajaju memovi, kratke, često humoristične poruke u obliku slike i teksta koje se šire društvenim mrežama. Postali su najpopularniji oblik digitalne komunikacije među mladima. Iako naizgled bezazleni, oni mogu biti i moćno sredstvo oblikovanja mišljenja.

"Memovi mogu širiti stereotipe, trivijalizirati ozbiljne teme, pa čak i služiti za govor mržnje ili širenje dezinformacija."

Ni njihovo širenje nije slučajno. Platforme poput Instagrama, TikToka i Facebooka koriste algoritme koji odlučuju koji će se mem prikazati, kome i kada. Prednost imaju oni koji izazivaju snažne emocije, bio to smijeh, ljutnja ili strah, jer takvi sadržaji imaju veće šanse za viralno širenje. Algoritmi dakle ne samo da prepoznaju što volimo gledati, već i aktivno oblikuju našu svakodnevnu digitalnu kulturu. Budući da se brzo dijele i lako pamte, memovi imaju snažan emocionalni utjecaj, posebno na djecu i mlade.

"Važno je razvijati kritički odnos prema njima, ne prihvaćati ih zdravo za gotovo, već uvijek razmišljati o poruci koja se prenosi i tko ju je stvorio."

Što mogu učiniti roditelji?

Roditelji se često osjećaju izgubljeno pred brzinom kojom se razvija umjetna inteligencija. Kanižaj ima jasnu poruku: ne morate znati sve. "Dovoljno je da znate što pitati i gdje tražiti pomoć."

1. Pitajte djecu znaju li što je umjetna inteligencija i koriste li alate poput ChatGPT-a ili drugih chatbotova. Djeca često eksperimentiraju, a važno je da to rade uz roditeljski nadzor.
2. Razvijajte vještinu analize vizualnog sadržaja i pratite izvore informacija. Ako dijete koristi alat umjetne inteligencije za učenje, neka zna da odgovore treba dodatno provjeriti i naučite ga razlikovati vjerodostojne izvore od    neprovjerenih.
3. Upoznajte se s uvjetima korištenja    alata koje dijete koristi. Neki alati imaju dobna ograničenja, pa je važno provjeriti jesu li prikladni i sigurni.
4. Osvijestite opasnosti od personalizacije sadržaja. Objasnite djetetu da sadržaj koji vidi nije nužno istina, već rezultat algoritama koji biraju što će mu se prikazati. Potaknite ga da aktivno pretražuje, a ne samo pasivno konzumira.
5. "Vaš odnos prema tehnologiji izravno utječe na djecu. Ako vi kritički promišljate digitalne sadržaje, to će učiniti i oni."

Roditeljski nadzor ne znači zabranjivanje tehnologije, već razumijevanje i zajedničko korištenje. Tako nastaje povjerenje i znanje koje ostaje.