Ulazak u Europsku uniju za nekoliko je dana i mi se busamo u prsa kako smo za EU važni. Politički možda jesmo, no pogledajmo neke druge aspekte, one ipak puno više prizemne i važne svima. Ma nismo tako važni. Kroz tu prizmu treba promatrati i naše gospodarstvo i načine na koje prihvaćamo svjetske trendove.
Shvatit će te to kad uđemo u Europu jer i svi da se preselimo tamo nećemo ništa promijeniti, neće shvatiti niti da smo došli. Unatoč vicevima nećemo mi taj EU niti rasturiti, a ono što je najgore umišljamo si da smo veliki i da smo moćni , a niti pred svojim pragom nismo sve riješili.
Priznajem neki od nas, neki koji su s nama živjeli bili su veliki za života i veliki su i nakon njega kad ih više nema jer nisu se predavali kad im je bilo najteže i borili su se bez obzira na talent i znanje. Jučer je bila tužna obljetnica jednog takvog preranog odlaska, za mnoge koji se sjećaju dovoljno je reći Dražen - čovjek i košarka.
Mnogima je on poput svjetionika. A oko nas su mnogi koji žele i mogu, ali nemaju prilike. Ima i onih koji niti ne znaju niti ne mogu, ali ih zbog toga ne treba odbaciti. Treba im pomoći.
I da zbog svih njih se trebamo boriti, otvoriti oči na probleme oko nas, a prije svega shvatiti da jesmo zaista za EU statistička pogreška, no moramo iskoristiti što se nudi, ali i shvatiti da način kako se radi vani u mnogim stvarima nije primjenjiv na nas. I biti statistička pogreška je dobro.
Moramo se boriti zbog malih ljudi koji ne mogu ili ne znaju sami, jer to je ono što čini društvo, državu ili naciju. Možda će se ovo nekome učiniti demagoški, ali to je činjenica i osvijestimo se napokon. Ne moramo u svemu slijepo slijediti svjetske trendove. MMF je priznao - štednja u Grčkoj je pogrešna! Eto vam primjera.
Pritom ne zaboravimo, male i srednje tvrtke motor su gospodarstva, onaj najžilaviji dio koji preživljava uvijek stvara nove vrijednosti. To nije demagogija to govore brojke.
A velikim kompanijama, koje se busaju u prsa samo svojom veličinom jednostavno poručiti - oni najmanji su ključ gospodarstva, od njih i oni žive i bahatost i bezobrazluk se uvijek vrate kao bumerang. Neki dan razgovaram s poslovnim partnerom koji mi kaže, ali ti si drugačiji od drugih, sa svima radimo drugačije nego s tobom.
Gledam ga s čuđenjem, da ja sam upravo ta statistička pogreška na nekoj možda krivulji možda pravcu, ne uklapam se u Gaussa, jednostavno sam poseban. Stršim negdje sa strane.
I što je u tome loše, e pa baš ništa, trud i rad koji su uloženi daju rezultate. Neka sam statistička greška, ja to volim, neka iskačem iz šešira poput malog bijelog zeke i to volim, iz rukava poput Asa. Jednostavno posebnost se isplati, svi za vas znaju jer niste utopljeni u masu.
Kada uđemo u EU ne smijemo biti statistička pogreška u lošem smislu, trebamo stršiti na svaki način, bosti kao Jednorog. Pokazati što možemo i što znamo jer u ovih dvadesetak godina bavljenja osim divnim poslom za koje se nekad govorilo da je „pero moćnije od mača“ shvatio sam da je biti drugačiji dobro, da je biti neprikosnoven dobro, da je biti statistička pogreška jako dobro!
