Što je zapravo uspjeh?

Što je zapravo uspjeh?

Volim pobjeći na godišnji odmah kada škola završi. Obiteljski se potrpamo u auto odmah dan nakon posljednjeg dana škole i gas. Dogovorim poslovne sastanke po regiji tako da ne moramo u komadu voziti ako idemo dalje, a posljednji sastanak obično organiziram nedaleko od lokacije gdje idem na godišnji. Ove godine, odluka je pala na Grčku u kojoj ću ukupno provesti gotovo mjesec dana - nije loše reklo bi se.

Nevezano s tim (barem ne direktno), u razgovoru s ljudima, a ponajviše kroz edukacije, dotaknem se pojma USPJEHA. Na tu sam temu dosta pisao posljednjih godina budući da baš na svojim edukacijama volim zamoliti ljude da na početku zapišu na postit što je za njih uspjeh. Uspjeh je dosta povezan s prodajom, no ljudi često ne kuže koliko malih prodajnih uspjeha ima (koje nije loše katkada i proslaviti) prije nego se sama prodaja desi - pogotovo kod kompleksnijih prodaja u B2B-u...da skratim, zapravo dosta zgodna vježba iz koje shvatiš da ono što ti smatraš uspjehom ne mora nužno biti ono što tvoj/a kolegica ili kolega smatraju da je uspjeh.

Zanimljivo je da se redovito ponavlja puno generičkih izjava tipa:

  • „za mene je uspjeh da sam sretan/na“,
  • „uspjeh je biti zdrav“,
  • „super obitelj“ i sl

...što često dolazi od ljudi kojima se uopće neda raditi ta vježba pa čisto da ispoštuju formu.

S druge strane im i onih koji su direktniji pa uspjeh mjere u novcima koje netko zarađuje, odnosno „koliko tko ima para“. To mi je zapravo i jasno, budući da mi ljudi jako volimo mjeriti stvari...pa ako nije mjerljivo kako onda možemo znati da valja, zar ne...?

Upravo zato me oduševila posljednja definicija uspjeha koju sam čuo. Dakle, ovo nije moja izmišljotina već mi ju je napisala Tajči (DA, upravo ona koja je glazbeno odgojila moju generaciju, koja je ludovala ove noći, pojela 12 kremšnita, imala malog koji je opasan, bube u glavi te je gledala dvije padajuće zvjezdice sa neba...skužili ste koja).

Nešto smo se dopisivali oko odmora ovog ljeta pa mi je indirektno poručila kako sam uspješan...što nisam na prvu skontao, no onda mi je pojasnila...i to jednom rečenicom:

„Uspjeh se mjeri po kvaliteti i mogućnosti odmora.“

Zapravo tako jednostavno...

...naime, baš sam promatrao jedan par na plaži neki dan i komentiram sa ženom kako su došli na plažu brendirani od glave do pete - da ne nabrajam brendove, ali ono kako bi moj kolega Saša Tenodi rekao, hodajući bilbordi za najpoznatije svjetske brendove. Uglavnom, sjeli oni tako svatko na svoju ležaljku (ne legli nego baš sjeli), naručili piće i svatko se primio svog mobitela...on priča i svađa se konstantno sa nekim (na bugarskom jeziku pa sam skontao da je poslovno), a ona scrola po nečem i okida selfije (valjda IG, ali nisam vidio pa ne znam...) i tako 4+ sata...nakon čega su se digli i otišli...ni popili do kraja ono siroto piće koje su naručili, niti se okupali, niti komunicirali (osim ako su pričali dok sam otišao na WC i okupao se)...baš ništa.

I sada se postavlja pitanje...je li to odmor? Ili ti se odmor pretvori u to da se slikaš na plaži i post-aš na IG kako bi svi mislili da ti je super i da si „uspješan/a“..? Hahahaha...i da, čisto da se razumijemo, ako ti je IG posao - sasvim je ok to, no ako nešto zovemo odmorom, a to nam je zapravo posao...to mi je malo kontradiktorno, odnosno paradoksalno.

Tako da super savjet Tajći - hvala ti. Baš si mi dala inspiraciju za pisanje...pa se ono što je inicijalno krenulo kao post pretvorio u mali članak...

Ne znam hoće li svi rezonirati sa ovim što sam napisao jerbo na kraju krajeva, ovo je moj pogled potaknut tom predivnom izjavom...ali eto - baš sam imao potrebu to sročiti ovako u par rečenica.

 

* Vedran Sorić, Prodajni entuzijast, Sorbel