Vjerojatno ste u životu čuli barem jedan vic koji objašnjava koliko je određenih ljudi potrebno da bi promijenilo jednu sijalicu. Takve se doskočice obično naslanjaju na kakve stereotipe i, realno, nisu baš pretjerano pristojne (a i rijetko su smiješne). Od nedavno tu seriju viceva možemo dopuniti novom verzijom: „Koliko je HRT-ovaca potrebno za jednu objavu na Facebooku?“
Premda smo svi uvijek kritični prema našoj nacionalnoj RTV kući (svi ju plaćamo pa i trebamo prigovarati kada nešto nije u redu), često se te kritike povezuju s nečijim sklonostima političkim opcijama i komentarima konzumenata koji nisu upućeni u procese novinarskog posla (doduše, postoje i novinari koji nisu upućeni u isti, ili su ga 'zaboravili'). Komentar na najnoviji primjer nećemo politički intonirati (niti bismo željeli da ga itko tako shvati), nego ćemo još jednom ukazati na činjenicu koliko je birokracija usporena, zastarjela i ne razumije nove tehnologije.
Tako portal Telegram ovog tjedna donosi priču o novim pravilima koje je propisalo Ravnateljstvo HRT-a, odnosno ravnatelj Kazimir Bačić, a koja su vezana uz objavu materijala na društvenim mrežama. Nećemo pretjerivati s prepričavanjem članka (zato smo i stavili link na izvorni tekst), tek ćemo ukratko dočarati da je procedura za objavu na, recimo, Facebooku jednaka kao za pristup nuklearnim kodovima u američkoj administraciji (malo se loše šalimo potaknuti vicevima iz uvoda).
Ako ravnatelj Bačić i ostali članovi Ravnateljstva ne znaju što su društvene mreže i čemu one služe (posebno kada su u pitanju nakladnici), rado ćemo im pojasniti. Ili ipak nećemo, oni bi to trebali znati (nadamo se). Notorna je činjenica da će sve nas prije ili kasnije pregaziti vrijeme. Nađemo li se u situaciji da vodimo nekakav sustav reagirat ćemo tako da se zaštitimo od eventualnih pogrešaka i odgovornosti za iste, baš kao što je to učinio Bačić. Ipak, ako samo malo 'mućnemo glavom', bit ćemo svjesni da se svijet promijenio od vremena kada smo bili mladi, poletni, buntovni, mršavi i duge kose te da su danas neki drugi u toj situaciji i da upravo oni shvaćaju trendove, odnosno način na koji sada funkcionira svijet.
Stoga će svatko tko ne želi izazivati sukobe posložiti hijerarhiju ispod sebe da se zna tko je odgovoran za što, tko će 'letjeti' ako se dogodi nešto krivo, ili, u konačnici, tko će pred sud ako se nešto gadno zabrlja. Nećemo tjerati cijelu piramidu da odrađuje posao kako bi sve skupa čekalo da se mi, kao glavni rukovoditelj, vratimo sa sastanka i dovršimo druge poslove kako bismo procijenili treba li tamo negdje dolje učiniti to i to. Jer, kada su društveni mediji u pitanju, dok prođe cijeli taj proces prošla je ona legendarna baka koja nosi nešto slatko za pod zub.
Gospodinu Bačiću i ostalim kolegama koji donose odluke na HRT-u upućujemo prijateljsku kritiku uz opasku da, ako već u sustavu nemaju nekoga tko zna što su društvene mreže i kako one funkcioniraju (a znamo da imaju djelatnike koji odgovaraju tom opisu), onda barem pitaju kolege s drugih nacionalnih medija unutar Eurovizije kako se oni nose s tim 'čudesima s kojima se igraju klinci'. Evo, predlažemo neka pitaju kolege s BBC-a. Sigurni smo da i kod njih glavni šef donosi odluku o svakoj objavi na Facebooku, Twitter, Snapchatu, Instagramu...
