Koliko ja pratim, cvilimo o IT industriji već barem 15 godina. Siguran sam kako će stariji kolege pomisliti - i puno dulje od toga. Evo zato 10 starih ideja. Svi ih znaju ali neka nam služe kao podsjetnik na sve ono što bi smo trebali, a prema svemu sudeći nećemo napraviti u idućih 15 godina.
1. OBRAZOVANJE
Stalno čitam po novinama i portalima kako nam nedostaje 5, 10, 20 - tko zna koliko tisuća IT stručnjaka. Tražimo velike strane IT investicije, a godišnje nam obrazovni sustav izbaci 400 do 600 novih inženjera. Ako nam uistinu fale svi ti pusti developeri i inženjeri, ukinimo školarine na tehničke fakultete. Pravo i ekonomija za 30.000 kn godišnje, a FER, FESB i FOI besplatno.
2. SUBVENCIJE
Ako je ICT stvarno propulzivna industrija, ne trebaju nam subvencije. Dajte ih svima drugima u svrhu implementacije ICT rješenja. Potrošite pare iz Poduzetničkog impulsa namijenjene «inovatorima» na one stabilne tvrtke koje mogu postati uspješnije korištenjem ICT industrije. I nama će se u ICT-u tako povećati domaće tržište. Također, na ovaj način se izbjegava argument - a zašto baš ICT-u, a ne nama. Predlažem svima drugima, a ne nama ali samo za ICT.
3. POREZI
U ICT-u, kao i u većini industrija, cijena rada uvelike određuje konkurentnost. Kod nas je ta cijena apsurdno visoka. Međutim, u ICT industriji je cijena rada znatno veći udio ulaznih troškova nego u drugim industrijama. Zbog toga je apsolutno važno za dugoročnu održivost ove industrije smanjiti cijenu rada. Naravno - nemamo novaca viču čuvari proračuna! Umjesto progresivnog oporezivanja rada, predlažem progresivno oporezivanje kapitala kako bi se nadoknadio izgubljeni porez. Zašto ne bi smo uveli progresivni porez na dobit? Jeli to bogohuljenje, krivokletstvo...? Samo predlažem da na isti način tretiramo rad i kapital. Jeli to socijalizam? Nemam pojma ali mi se čini puno poštenije. Socijalisti na vlasti - evo vam prilike pokazati svoju socijalnu osjetljivost....Tko ostvari neto dobit preko 100M kn, 30%, preko 300 Mil kn, 40% poreza na dobit. Preko 1 milijarde, 45% kao i gornji limit poreza na dohodak. Idemo tu stati.
4. IZVOZ
Nikakve strane investicije, nikakvi spasitelji, nikakve mega korporacije i softverski divovi neće doći u Hrvatsku. Sunce i još neko vrijeme čisto more ne privlače IT investicije. Domaće tržište nam je patetično, a većina tog tržišta je državna potrošnja. Dakle, jedini spas je izvoz. Poticanje izvoza mora biti jedina uloga naše diplomacije. Za razliku od ostalih industrija (čast iznimkama) ICT je jedna od rijetkih koja ima ili može stvoriti izvozni proizvod uz relativno male ulazne barijere i usprkos lošoj gospodarskoj klimi. Izvoznike je potrebno subvencionirati. Tretirajte izvoz kao poreznu olakšicu. Prepolovite porez na dobit na sav izvoz. As simple as that. Nema para? Smanjite subvencije!
5. UPRAVLJANJE
Vječiti izazov glasi otprilike ovako: Ne postoji netko tko bi bio krovno odgovaran za ICT u našoj državi pa je stoga nemoguće osmisliti cjelovitu ICT strategiju. Zašto ne postoji CIO Hrvatske? Zašto nemamo Ministarstvo ICT-a? Zašto u moru agencija, jedna ne može promatrati ICT i kao poslovnu funkciju neophodnu za razvoj države i kao gospodarsku granu na koju se kladimo? Zašto se FINA i APIS već čitavo desetljeće ne mogu dogovorit tko će se baviti IT-ijem, a tko financijama?
6. JAVNE ICT USLUGE
Hitno je potrebno provesti informatički blitzkireg na državnu birokraciju. Kladim se kako uz dobar project management možemo za 12 mjeseci ukinuti 80% papirnate dokumentacije u odnosima poduzetnika s državom i 50% papira u odnosima građana i države. Potrebno je dekretom jednostavno ukinuti papirnate obrasce. Službenike koji su do sada zaprimali i preslagivali papire, treba pretvoriti u asistente građanima koji nisu u stanju sami obaviti ovaj posao putem interneta. Umjesto šaltera u Petrinjskoj, stavite kompjutere, a pored kompjutera asistente građanima. Kao na lufthansinom self chek-inu.
7. JAVNA UPRAVA
Premijer kao šef kućnom informatičaru u RH i šef svim ostalim ministrima, mora donijeti dekret kojim propisuje migraciju u cloud. Sasvim jednostavno, od današnjeg dana svi emailovi, urudžbeni zapisnici, virtualni serveri, obračun plaća, bolnički sustavi, ... da ne nabrajam dalje su smješteni u APISu. (ili bilo gdje drugo). Ne postoji niti jedan dobar razlog da naših 300 agencija i 20 ministarstva imaju vlastite mail servere.
U javnoj nabavi se prečesto zanemaruje pitanje ŠTO zbog fokusa na TKO. Ne zanima nas samo tko je dobio natječaj, već što je za te pare napravio? Jeli neki natječaj namješten i jeli posao dobila ova ili ona firma je važna ali sporedna tema. U ICT-u nas zanima kako je taj posao realiziran. U javnoj upravi ne postoji odgovornost za isporuku rezultata. Želim potpunu transparentnost u realizaciji naših milijardu kuna godišnje koje država troši na IT. Moramo tražiti odgovornost onih koji kupuju storage i servere jer im je ostalo novaca. Onih koji kupuju aplikacije od 100 k kn za 1M kn. Onih koji troše buđet ove godine, da im ga ne bi uzeli sljedeće ako ga ne potroše ove. Ništa nije apstraktno kao IT ugovor. Upravo zbog toga je važno transparentno izvješćivati javnost o rezultatima potrošnje naših novaca.
Dakle, državni službenici moraju shvatiti kako im engleska sintagma «civil servant» jedino može spasiti radno mjesto. Mogli su ih Englezi zvati i public clerks (javni službenici), međutim ipak ih zovu građanski sluge. Ne bez razloga. Počnite živjeti ovu frazu u doslovnom smislu i dobiti ćete sljedeće izbore.
8. INFRASTRUKTURA
Telekomi neće dovesti optiku u Donji Miholjac, niti u Kistanje, a neće ni na Lastovo. Možemo se sa takvom činjenicom pomiriti, a možemo se zapitati - tko će ako država neće? Gadno zaostajemo u broadbandu i vrijeme je za intervenciju države. Intervencija može biti i deregulacija. Dozvolimo HT-u da investira prema vlastitim uvjetima. To znači još 100 godina monopola, međutim i to je bolje od ovoga što imamo sada. Ipak, mi se nadamo kako će naići neki investitor dobrotvor i nama izgraditi informatički autoput sa naplatnom kućicom u svakom dvorištu. Investitor koji će biti zadovoljan da povrat na tu naplatnu kućicu ostvari 2114 godine se ne nalazi lako. Ne znam gdje se uopće traže takvi dobrotvori? Može i drugačije. Može to napraviti i država sama. Ukoliko pare od monetizacije autoceste potrošimo na izgradnju optike do svakog ureda i doma, počet ću mislit kako je sve to skupa možda imalo smisla.... Naravno, ništa od toga ali neka ostane zapisano.
9. DIGITALNA UKLJUČIVOST
Hrvatska nije mala zemlja pametnih ljudi. Hrvatska je mala zemlja slabo educiranih, nesretnih i obeshrabrenih ljudi koji se radije bave susjedima i nacionalnim mitovima nego poduzetničkim poduhvatima. Popis stanovništva iz 2011. godine nam kaže (koliko znam još nije konačno gotov ali ovo su izbrojali) da 47% Hrvata nema email. 42% Hrvata se ne koristi Internetom. Samo nas obrazovanje dugoročno izvlači iz blata prosječnosti. Samo obrazovanje nas može spasiti uloge konobara i sobara u vrlom novom svijetu bez granica. Kako ćemo osobnu tražiti preko Interneta kada 47% Hrvata ne može dobiti potvrdu o promjeni lozinke na strancima MUPa u svoj email pretinac. Više đaka u osnovnim školama ide na Vjeronauk nego na Informatiku. Informatika treba hitno postati obavezan predmet u prvom razredu osnovne škole. Kada bi smo sve dostupne novce EU fondova potrošili na projekte cjeloživotnog učenja, ne bi smo puno pogriješili. Samo nas znanje može osloboditi okova posjećenosti na koju smo osuđeni.
10. RADIKALNA TRANSPARENTNOST
Načelnik općine ode na ručak sa lokalnim građevinskim poduzetnikom ili ljubavnicom. Plati ručak službenom karticom, vrati se u firmu i da račun tajnici da ga preda u računovodstvo. Prije nego je taj trošak proknjižen, ja želim znati da mogu doznati (sa tri klika) što je popio, a što je pojeo. Samo radikalna transparentnost može politiku učiniti časnim zanimanjem. Samo tada možemo vidjeti kako nisu svi političari isti. Privatnost? Ma molim vas lijepo? Naši novci, a njihova privatnost...
Možda se pitate zašto ova tema spada u mojih 10 ICT ideja? Jednostavno zato jer samo ICT može omogućiti da naši podaci stvarno budu naši i da od njih imamo neke koristi.
* O autoru: Sven Marušić, osnivač i direktor konzultantske tvrtke Infocumulus, obnašao je razne dužnosti, od razvoja softvera do prodaje usluga u telekom industriji, te na kraju IT menadžment. Radio je u Microsoftovom Europskom Proizvodnom razvojnom centru u Dublinu kao voditelj malog tima za razvoj softvera, od 2004-2007 vodio sektor telekomunikacija u Microsofta Hrvatska. Od 2007.-2010. Bio je izvršni direktor za informacijske i poslovne sustave HT-a.
