Radnici koji svakodnevno koriste generativnu umjetnu inteligenciju (GenAI) produktivniji su i imaju veću sigurnost posla i veću primanja, pokazuje istraživanje PwC-a. U anketi je sudjelovalo gotovo 50 tisuća radnika iz 48 velikih gospodarstava i 28 sektora, a rezultati otkrivaju da su svakodnevni korisnici u usporedbi s povremenim korisnicima znatno skloniji prijaviti konkretne koristi u produktivnosti (92 posto prema 58 posto), sigurnosti posla (58 posto prema 36 posto) i plaći (52 posto prema 32 posto).
Također su optimističniji u pogledu utjecaja umjetne inteligencije u svim analiziranim kategorijama. Ipak, istraživanje ističe da organizacije mogu učiniti više kako bi pomogle zaposlenicima u razvoju vještina i napredovanju u izazovnim ekonomskim okolnostima. Samo 51 posto zaposlenika bez upravljačkih funkcija smatra da ima pristup potrebnim prilikama za učenje i razvoj, u usporedbi sa 66 posto menadžera i 72 posto viših rukovoditelja.
“Zaposlenici koji svakodnevno koriste umjetnu inteligenciju ubiru plodove - imaju veću produktivnost, veću sigurnost posla i bolju plaću. No kako bi se te koristi proširile na cijele organizacije, potrebno je napraviti više od samog podizanja kompetencija. Sam rad treba redizajnirati, a partnerstvo između ljudi i strojeva redefinirati. Upravo to će odrediti hoće li GenAI postati pravi pokretač rasta i uključivosti ili propuštena prilika”, izjavio je Pete Brown, globalni voditelj za radnu snagu u PwC-u.
Istraživanje pokazuje i da su svakodnevni korisnici GenAI-ja izrazito optimistični u pogledu budućnosti svojih uloga u sljedećih 12 mjeseci (69 posto), znatno više u odnosu na povremene korisnike (51 posto) i one koji uopće ne koriste AI (44 posto). No, iako 54 posto radnika tvrdi da je u proteklih godinu dana koristilo AI u svom poslu, učestalost korištenja i dalje je niska, što upućuje na velik prostor za rast i ostvarenje konkretnih koristi. Samo 14 posto ispitanika svakodnevno koristi GenAI, što je tek blagi porast u odnosu na 12 posto u 2024. Još manji udio (6 posto) koristi agentičku umjetnu inteligenciju na dnevnoj bazi.
Dok organizacije ulažu u programe osposobljavanja kako bi držale korak s novim tehnologijama, istraživanje otkriva značajne razlike u dostupnosti edukacije. Samo 51 posto zaposlenika bez rukovodećih funkcija smatra da ima potrebne resurse za učenje i razvoj, u usporedbi sa 66 posto menadžera i 72 posto viših rukovoditelja. Na temelju trenutačnih trendova, oni koji već koriste AI vjerojatno će dodatno povećati prednost pred ostatkom radne snage. Dok 75 posto svakodnevnih korisnika AI-ja tvrdi da ima potrebne resurse za razvoj, to vrijedi za samo 59 posto povremenih korisnika. Jasne su i razlike u percepciji organizacijske kulture učenja: dok 54 posto radnika kaže da njihov tim smatra neuspjeh prilikom za učenje, u tehnološkom sektoru taj udio raste na 65 posto, dok je u transportu i logistici tek 47 posto.
Iako 70 posto radnika barem jednom tjedno osjeća zadovoljstvo poslom, postoje i vidljivi znakovi stresa. Samo 53 posto globalne radne snage snažno je optimistično u pogledu budućnosti svojih uloga, pri čemu su zaposlenici bez upravljačkih funkcija (43 posto) znatno pesimističniji od viših rukovoditelja (72 posto). Povjerenje u najviše vodstvo također je podijeljeno: samo 64 posto radnika smatra da razumije ciljeve svoje organizacije, a taj postotak još je niži među zaposlenicima bez rukovoditeljskih funkcija i pripadnicima generacije Z. Financijski pritisak raste - 55 posto radnika diljem svijeta suočava se s financijskim poteškoćama, u odnosu na 52 posto godinu ranije.
Više od trećine (35 posto) barem jednom tjedno osjeća preopterećenost, a među pripadnicima generacije Z taj je udio 42 posto. Manje od polovice radnika (43 posto) dobilo je povišicu u protekloj godini, a tek 17 posto promaknuće. U skladu s težim ekonomskim uvjetima, smanjila se i spremnost na traženje povišica i napredovanja - s 43 posto na 37 posto i s 35 posto na 32 posto. Ipak, organizacije koje uspiju snažno povezati svoje timove s ciljevima tvrtke mogu ostvariti znatne koristi: radnici koji se osjećaju snažno usklađeni s ciljevima vodstva imaju 78 posto veću motivaciju od onih s najnižom razinom usklađenosti.
“GenAI već donosi rezultate onima koji ga svakodnevno koriste - radnici izvještavaju o velikim skokovima u produktivnosti, sigurnosti posla i primanjima - no koristi ga tek 14 posto zaposlenika. Ovo nije samo tehnološka priča, nego priča o ljudima. Radnici napreduju kada razumiju plan - usklađenost s vodstvom povećava motivaciju za 78 posto. U godini rasta financijskog pritiska i osjećaja preopterećenosti, lideri moraju redizajnirati rad i pružiti jasnoću i podršku: jednostavne svakodnevne primjene, snažne zaštitne mehanizme te vještine, povjerenje i sustavi koji pretvaraju AI iz hypea u stvarnu pomoć”, izjavila je Nicki Wakefield, globalna voditeljica za klijente i industrije u PwC-u.
Dodatno je važno istaknuti da se trenutačni globalni trendovi primjene GenAI-ja sve više povezuju s dugoročnim transformacijama tržišta rada, uključujući automatizaciju rutinskih zadataka, rast potražnje za digitalnim i analitičkim vještinama te jačanje uloge agenata umjetne inteligencije u poslovnim procesima. Istraživanja međunarodnih institucija pokazuju da se produktivnost u organizacijama koje usvajaju GenAI rješenja povećava zahvaljujući bržem donošenju odluka, smanjenju operativnih troškova i boljoj kvaliteti podataka.
Pozitivan učinak posebno je vidljiv u sektorima financija, profesionalnih usluga i javne uprave, gdje se GenAI koristi za automatizaciju složenih procedura i prediktivnu analitiku. Istodobno, stručnjaci upozoravaju da nejednak pristup edukaciji i tehnološkim alatima može povećati jaz među radnicima te stvoriti novu vrstu digitalne nejednakosti. Ključno je da organizacije razvijaju inkluzivne strategije usvajanja AI-ja koje osiguravaju jednaku priliku za napredak svim zaposlenicima.
Očekuje se i daljnji rast agentičkih AI sustava koji će autonomno obavljati sve složenije zadatke, što dodatno povećava važnost etičkih smjernica, transparentnosti algoritama i odgovornog upravljanja tehnologijom. U konačnici, budućnost rada uvelike će ovisiti o tome kako će poduzeća balansirati između produktivnosti, zaštite radnika i stvaranja održivih, pouzdanih digitalnih ekosustava.
