SpaceX traži odobrenje za orbitalnu AI konstelaciju

SpaceX je podnio zahtjev za postavljanje do milijun satelita koji bi djelovali kao podatkovni centri za umjetnu inteligenciju napajani solarnom energijom. Tvrtka navodi da je sustav zamišljen kako bi odgovorio na eksplozivan rast potražnje za obradom podataka koju potiče umjetna inteligencija, premještanjem računalnih kapaciteta u orbitu, gdje sateliti mogu kontinuirano crpiti energiju Sunca i smanjiti ovisnost o klasičnim kopnenim postrojenjima.

„Izravnim iskorištavanjem gotovo stalne solarne energije uz minimalne operativne i troškove održavanja, ovi će sateliti postići transformativnu učinkovitost u pogledu troškova i potrošnje energije“, poručili su iz SpaceX-a, dodajući kako bi sustav smanjio okolišni utjecaj povezan s kopnenim podatkovnim centrima.

Prijedlog predviđa mrežu satelita koji bi djelovali na visinama između 500 i 2.000 kilometara iznad Zemlje, međusobno povezani laserskom komunikacijom i raspoređeni tako da imaju gotovo neprekidan pristup Sunčevoj svjetlosti, čime bi se smanjila potreba za baterijama. Umjesto tradicionalnih sustava hlađenja koji troše velike količine vode, mreža bi koristila radijacijsko hlađenje za odvođenje topline u vakuumu svemira.

Plan se uvelike oslanja na razvoj Starshipa, SpaceX-ove nove generacije višekratne teške lansirne rakete. Prema podnesenom zahtjevu, razvoj potpuno višekratnih lansirnih sustava poput Starshipa, koji mogu u orbitu godišnje isporučiti milijune tona tereta pri visokoj učestalosti lansiranja, omogućuje brže skaliranje kapaciteta obrade podataka u orbiti u usporedbi s gradnjom kopnenih centara, uz niže troškove i manji okolišni utjecaj.

Iako se traži odobrenje za postavljanje do milijun satelita, što bi daleko nadmašilo otprilike 15.000 satelita koji trenutno kruže Zemljom, SpaceX je i ranije tražio regulatorna odobrenja za veći broj satelita nego što ih je na kraju stvarno lansirao. Tvrtka je u početku zatražila dozvolu za 42.000 satelita, a trenutačno upravlja s oko 9.500.

Ideja orbitalnih podatkovnih centara sve se češće spominje u kontekstu dugoročne održivosti digitalne infrastrukture, osobito zbog rastuće energetske potrošnje umjetne inteligencije. Kopneni podatkovni centri već danas troše značajan udio globalne električne energije, a očekuje se da će se taj trend dodatno ubrzati s rastom generativnih modela.

Premještanje dijela obrade u svemir teoretski omogućuje korištenje gotovo neiscrpne solarne energije bez opterećenja elektroenergetskih mreža. Istodobno, svemirsko okruženje nudi prirodne uvjete za pasivno hlađenje, što smanjuje potrebu za kompleksnim rashladnim sustavima. Međutim, takvi koncepti otvaraju i niz pitanja vezanih uz svemirski promet, sigurnost i upravljanje orbitalnim otpadom. Regulatori bi morali pažljivo razmotriti utjecaj tako velike konstelacije na postojeće satelitske sustave i astronomiju. Tehnološki izazovi uključuju pouzdanost hardvera u svemiru i latenciju prijenosa podataka prema Zemlji.

Unatoč tome, interes industrije za svemirske računalne kapacitete raste paralelno s razvojem raketa za višekratnu uporabu. Ako se koncept pokaže izvedivim, mogao bi dugoročno promijeniti način na koji se planira globalna digitalna infrastruktura. U tom slučaju, granica između svemirskih i zemaljskih IT sustava postajala bi sve manje jasna.