Sustavi koji samostalno donose odluke i komuniciraju s drugim aplikacijama postaju stvarnost
Autonomni agenti predstavljaju sljedeći korak u primjeni umjetne inteligencije jer ne odgovaraju samo na upit, nego mogu planirati, pozivati alate, komunicirati s aplikacijama i izvršavati niz povezanih radnji. U poslovnom okruženju to otvara mogućnost automatizacije procesa koji su dosad zahtijevali više ručnih koraka kroz različite sustave, od obrade zahtjeva do pripreme izvještaja i koordinacije zadataka.
Razlika između klasičnog chatbota i agenta važna je za procjenu rizika. Agent može donositi odluke u tijeku rada i pokretati radnje koje imaju poslovne posljedice. Zato se mora točno definirati što smije učiniti samostalno, kada treba ljudsku potvrdu i kako se bilježi svaka akcija. Bez tih kontrola agenti mogu ubrzati proces, ali i stvoriti nove pogreške koje je teško pratiti.
Za poduzeća najveća vrijednost bit će u povezivanju agenata s postojećim aplikacijama, podacima i pravilima poslovanja. Generički agent bez pristupa kvalitetnim internim podacima ostat će ograničen. S druge strane, preširok pristup sustavima povećava sigurnosni rizik. Arhitektura mora uravnotežiti korisnost, prava pristupa i nadzor.
Dobavljači će se natjecati kroz platforme za izradu, upravljanje i nadzor agenata. Korisnici će tražiti mogućnost testiranja, verzioniranja, ograničenja troškova i objašnjavanja odluka. Posebno će biti važno pitanje odgovornosti: ako agent pogriješi, organizacija mora znati je li problem bio u modelu, podacima, uputama, integraciji ili ljudskom nadzoru.
Regionalne organizacije trebale bi početi od usko definiranih procesa s jasnim pravilima i mjerljivim učinkom. Agentna umjetna inteligencija neće biti uspješna ako se uvede kao univerzalni pomoćnik bez granica. Najveću vrijednost donijet će tamo gdje može smanjiti rutinski rad, ubrzati obradu i ostaviti čovjeku kontrolu nad iznimkama i odlukama visokog rizika.
Ugovori o razini usluga mijenjaju se jer korisnici više ne žele jamstva koja se svode samo na postotak dostupnosti infrastrukture. U modernom IT ekosustavu aplikacija može biti formalno dostupna, a poslovni proces svejedno usporen zbog loših performansi, problema s integracijom ili nejasne odgovornosti između više dobavljača. Zato se SLA sve češće povezuje s poslovnim ishodima.
Upravljanje identitetima i povlaštenim pristupom postaje jedno od najvažnijih područja kibernetičke sigurnosti, osobito u hibridnim okruženjima gdje se korisnici, aplikacije i administratori kreću između lokalnih sustava, clouda i SaaS platformi. Krađa vjerodajnica ostaje jedan od najčešćih putova prema ransomware napadu, jer napadaču omogućuje da se predstavi kao legitimni korisnik.
Autonomni agenti predstavljaju sljedeći korak u primjeni umjetne inteligencije jer ne odgovaraju samo na upit, nego mogu planirati, pozivati alate, komunicirati s aplikacijama i izvršavati niz povezanih radnji. U poslovnom okruženju to otvara mogućnost automatizacije procesa koji su dosad zahtijevali više ručnih koraka kroz različite sustave, od obrade zahtjeva do pripreme izvještaja i koordinacije zadataka.
