Slijedite me i ja ću vas uspješno izvesti iz ponedjeljka u utorak, kaže vođa iz aforizma Karela Čapeka. Suvremeni poslovni i politički sustavi traže lidera koji će znanjem, osobnošću, pristupom i vizijom motivirati suradnike na izuzetne rezultate.
Istraživači menadžmenta rado opisuju takvog "savršenog vođu". Neki su inspirirani značajkama najuspješnijih praktičara, drugi polaze od teoretskih ideala, a treći nude kombinaciju oba pristupa.
Jack Welch, dugogodišnji čelnik General Electrica savršenog vođu definira s tri riječi: brzina, jednostavnost, samouvjerenost. Za njega postoje dvije vrste menadžera: brzi i mrtvi.
Lee Iacocca, čovjek koji je spasio Chrysler, od idealnog vođe traži inicijativnost, hrabrost, spremnost da prihvati rizik, sposobnost da delegira poslove suradnicima, otvorenost za kritiku i uvažavanje drukčijeg mišljenja.
Ken Blanchard vidi kvalitetu lidera u visokim etičkim principima i sposobnosti ovladavanja situacijom u kojoj se nalazi. Dobri vođe su moralni, fleksibilni i prilagodljivi, uvijek različiti, onakvi kakve u određenim uvjetima trebamo.
Tom Peters, pisac menadžerskih bestselera, uspješnom poslovnom vođi pridaje niz značajki:
Poput sportskog trenera razvija najbolje u suradniku i podiže mu moral.
Obilazi podčinjene na njihovim radnim mjestima da uči o problemima, ne zatvara se u tvrđavu svog ureda.
Dobar je slušatelj, ne uživa u tome da stalno sluša sam sebe.
Skroman je i otvoren prema svima, bez obzira na status i položaj u hijerarhiji.
Ne bježi od problema i ne tjera druge da obavljaju njegove "prljave poslove".
Uporan je ali tolerantan, spreman podnijeti drukčije mišljenje, ne nameće silom svoj stav.
Osim strateških odluka koje donosi sam, većinu poslova delegira suradnicima.
Ne zahtijeva posebno dizalo, kupaonicu, parkiralište, blagovaonicu ne pati od formalnog autoriteta.
Sposoban je pojednostavniti probleme i motivirati suradnike.
Provodi većinu vremena u svojoj organizaciji, ne izlaže se medijima i ne nameće javnosti.
Preuzima na sebe odgovornost za neuspjeh, ne traži krivce u suradnicima.
Iskren je i principijelan, posebno pod pritiskom, ne ogovara suradnike i poštuje ih.
Uklanja nepotrebnu kontrolu, sukobe rješava "oči u oči", a ne preko izvještaja, komisija ili trećih osoba.
Održava obećanja i odan je svom timu.
Vlastite i tuđe pogreške smatra nužnim sredstvom bržeg učenja.
Odan je ciljevima kompanije i spreman se žrtvovati za njezinu dobrobit.
Ne manipulira ljudima i ne govori im ono što misli da bi željeli čuti.
Rano dolazi na radno mjesto, kasno s njega odlazi.
Cijeni ljude s idejama i potiče suradnike na stalne inovacije.
Ove teze, kaže Peters, govore više o dobrom vođenju nego nastavni programi najpoznatijih poslovodnih škola.
Bitne osobine vođe su želja za uspjehom, perfekcionizam i spremnost na žrtve, rečenica je koja se pripisuje političaru i profesoru Henryju Kissingeru.
Za Larryja Ellisona iz Oraclea najvažnije je da vođa bude samopouzdan, spreman na rizik i kreativan. Svi slijede onoga koji krene prvi. Vjeruješ li u ono što radiš, vjerovat će ti i suradnici.
Vođa Pustinjske oluje general Colin Powell drži da je najvažniji zadatak vođe naučiti članove tima da vjeruju u sebe. Dobri vođe znaju slušati, ali su spremni preuzeti rizik. Ambiciozni su jer, ako se ne usude pokušati nemoguće, neće ostvariti niti moguće.
Steven Covey opisuje uspješnog vođu kroz sedam temeljnih osobina: izaziva događaje, ima jasne ciljeve, zna odrediti prioritete, vodi brigu o zajedničkoj koristi, nastoji razumjeti sugovornika, uvijek traži sinergiju i spreman je učiti.
Akio Morita, osnivač tvrtke Sony, volio je govoriti da mudri vođa uvijek nastoji razumjeti svoje suradnike. Po njegovu mišljenju najbolji lider zapravo slijedi članove svog tima, koji mu vjeruju jer uvijek ispunjava obećanja.
Iz prethodnih ideja vidimo: koliko ljudi, toliko čudi. Ipak, teoretičari i praktičari leadershipa slažu se u jednome: savršeni vođe ja kombinacija nesavršenih osobina koje savršeno pašu zajedno.
