Vlasnik auto praonice u Bjelovaru najviše novca zarađuje subotom (kada su svatovi). I taman jedne subote ujutro pukne vodovodna cijev na hidrantu ispred ulaza u praonicu. Osim što vode za pranje auta više nema, iz hidranta šiklja na sve strane, a radnici vodoopskrbnog poduzeća raskopali su pločnik na ulazu u salon. Nema više ni unutra ni van.
Današnji utržak je izgubljen, a i mnogi razočarani svatovi više se nikad neće pojaviti kod našeg vlasnika. No, spomenuti je vlasnik već prije iznajmio dvorište susjeda klesara (kojem ne ide posao jer voli zaviriti u čašicu), kako bi imao kamo parkirati višak auta koji mu subotom ne stane u dvorište. Osim toga, ima vlastiti bunar iz kojeg voda nije baš dobra za piće, ali super je za zalijevanje vrta (da ne pričamo da je tako jeftinije) pa je stoga i redovno održavao pumpu i hidrofor.
Dapače, i svi radnici praonice znaju kako upaliti pumpu i pomoću ventila isključiti vodovod i uključiti bunarsku vodu u sustav, budući da kad nema baš puno posla vlasnik ih pošalje da mu zaliju vrt. I za pet minuta posao se nastavlja: na ulaz pokraj novonastalog gejzira su stavili strelicu s natpisom "praonica tamo", provukli crijevo i prenijeli miniwash uređaje u susjedno dvorište - i bijeli Mercedes je za čas spreman da mu se na haubu zalijepi toliki buket da kum više ni cestu ne vidi. Bez ijednog informatičara.
"DR procedure su jasne i ne treba ih testirati
Zamislite ovu situaciju: odjednom se ugasilo više klima u data centru centrale neke velike brazilske banke s više stotina poslovnica. Neke jedinice klime još rade, ali ih nema dovoljno za održavanje stalne temperature. Brazil je vreo i vlažan, tako da serverska soba ima još jako malo vremena - temperatura raste po stupanj svakih nekoliko minuta i pitanje je kad će se serveri početi gasiti sami od sebe. A tada prestaju raditi blagajne, bankomati, internet bankarstvo...
Jako loše za reputaciju. No, svi su zaposlenici IT-a banke napamet naučili DR proceduru. Čim je problem počeo podijelili su se u dvije ekipe, jedna će požuriti u serversku sobu ne bi li resetirala unutarnje jedinice, a druga će do krova razvući crijevo za vodu i hladiti vanjske jedinice ne bi li se smanjio tlak. Međutim, kada unutarnja ekipa otvori vrata od jedinice ne bi li skinula zaštitnu ploču - shvati da nemaju imbus ključ koji je za to potreban.
I onda oni trče okolo, traže, svađaju se bučno na jeziku koji je puno prilagođeniji pjevanju nego psovkama; širi se panika... za to vrijeme vanjska ekipa otužno stoji na krovu s crijevom iz kojeg ne teče voda. Naime, plastični nastavak na kraju crijeva kojim se ono pričvršćuje za slavinu je pukao, a to nitko do tada nije znao. I sada jedan od momaka pokušava izmisliti neku čaroliju da to crijevo spoji na vodovod.
Ukupna cijena imbus ključa (koji bi inače trebao stajati u svakim vratima klime) i nastavka za vrtno crijevo nije niti deset brazilskih reala. Ali, budući da nitko nikad zaista nije pokušao odraditi točno ono što bi napravio u slučaju nesreće - nitko nije znao da te jeftine sitnice nedostaju. I tako, zbog nečeg što se prodaje u trgovini za vrtne potrepštine amazonska klima polako se uvlači među servere, a banka ide ka milijunskoj šteti...
"Naša DR procedura tiče se samo nas
U Finskoj pada gust snijeg i zbog povećanog tereta na dalekovodima dolazi do njihovog pucanja i potpunog prekida napajanja električnom energijom. No, baterije i agregati data centra državne televizijske kuće bili su marljivo testirani (mjereni) i ispravni te serverska soba nije osjetila ovaj prekid. UPS je odradio svoj posao dok se agregat nije upalio i sve je trenutno u najboljem redu.
Ekipa data centra dobila je na vrijeme alarm da napajanja iz mreže nema i spremni su napraviti što god bude potrebno. No, nije potrebno ništa - goriva ima, ništa se ne dešava i zapravo nikakvog posla za njih nema. Vrijeme je, dakle, za saunu. Dvanaest sati kasnije snijeg još uvijek pada, struje i dalje nema, a u rezervoaru agregata ima još samo pola goriva. Polako se nervoza uvlači u srca data centar ekipe i kreću zvati dobavljača koji održava agregate da doveze gorivo.
Međutim, nakon poziva saznaju da je cisterna taj dan bila u drugom (manjem) gradu opskrbiti agregate za lokalnu vikinšku feštu (obljetnica neke bitke ili takvo što), a kako se lokalne prometnice i ceste male važnosti još uvijek ne čiste - kamion se ne može vratiti u grad. Data centar ekipa zaključuje kako više nema čekanja, odlučuju dopunjavati agregate ručno kako znaju i umiju; stavljaju karnistre u auto, pune ih na pumpi i - ne mogu prići agregatima. Do njih treba prijeći sto metara parkirališta koje je pokriveno metrom snijega. A baš je vikend, dan kada se parking ne čisti jer nije potrebno. Jer vikendom tu ionako nitko ne parkira.
Čak i da se službu za čišćenje uspije na neradni dan uspije dobiti na telefon, ne može se uhvatiti osobu koja mora odobriti dodatni trošak, niti se dodatni troškovi mogu odobravati mimo procesa javne nabave. I tako, zaposlenici data centra potpuno interno spremni za bilo kakvu nesreću, nekoordinirani sa svojim dobavljačima u strahu čekaju što će se prvo desiti - dolazak električne energije ili nestanak goriva.
Na kraju, nakon ovih nekoliko ilustrativnih primjera, moram se dotaknuti i ideje da Disaster Recovery navodno ima veze s nekakvom "drugom tektonskom pločom", a što se kao mantra provlači među mnogim našim "DR znalcima". U Hrvatskoj postoji samo jedna tektonska ploča - euroazijska.
Primjerice, Velebit je nastao podvlačenjem afričke pod euroazijsku, no ukoliko ne mislite svoj server nositi u recimo Obalu Slonovače - uvijek ste na jednoj ploči. Druga priča su, naravno, potresne zone. Unutar nekog područja postoje pukotine i rasjedi, a kroz njih valovi podrhtavanja tla teže prolaze nego tamo gdje istih nema. Geofizički odsjek PMF-a je, ne tako davno, objavio novu kartu takvih pojava i stavio je na raspolaganje javnosti: http://seizkarta.gfz.hr/karta.php
E da, i svi primjeri iz ovog teksta čista su fikcija.
* O autoru: Goran Đoreski, predsjednik uprave Altus informacijske tehnologije d.o.o.
