Kako to drugi rade bolje od nas

Kako to drugi rade bolje od nas

Foto: Dražen Tomić

Kažu da život piše drame, a mene eto redovno nadahnjuje na spisateljske poduhvate, pa makar to bila kratka kolumna za ovaj portal. Tako je bilo i ovog tjedna, u moru općenitih i posebnih događanja, moja se malenkost zatekla i na jednom, rekao bih redovitom i predvidivom događanju, IBM-ovom Danu financijskih rješenja. Već po naslovu možete pogoditi o čemu se radi, dobri stari IBM, isto takvi korisnici, nešto partnera i standardni redoslijed "red predavanja, red kave" uz ponešto govorancija na početku.

Ništa specijalno za široke narodne mase, ako se razumijete u credit scoring, fraud management, razne regulatorne odredbe koje treba primijeniti i naravno, doma ste sa cijelim nizom akronima koji žive samo u tim krugovima. No, nije mi namjera toliko pisati o tom događanju, koliko o jednom bizarnom (zapravo uopće nije bizaran, ali razumjet ćete dalje zašto ga mogu smatrati takvim) detalju koji mi je dao za razmišljati i koji, eto, rezultira ovim tekstom.

Naime, jedan od govornika bio je voditelj ekonomskog ureda američkog veleposlanstva u Zagrebu, g. Thomas Johnston, vjerojatno ceremonijalno pozvan na događanje, što je standardno kod događanja koje organizira američka tvrtka kao što je IBM - i tako je njegov govor i počeo. Red 100 godina IBM-a, red velikih rezultata i mogućnosti, red dobrih i pametnih korisnika, da bi nakon tek desetak minuta njegov govor otišao u sasvim drugom smjeru.

Zapravo, izrazito me je zaprepastilo što sam čuo sljedećih petnaestak minuta.

G. Johnston se usredotočio u potpunosti na budućnost Hrvatske.

I to ne na bilo koju budućnost, nego na budućnost koju donose mlade i inovativne tvrtke. Govorio je o uspjehu Farmerona, pričao o Matiji Kopiću, dečkima koji negdje u Slavoniji grade novu "Slavonsku dolinu" (implicirajući novu Silicijsku dolinu), te zahvalio na otvaranju ureda u Sjedinjenim američkim državama i želji da se poveća gospodarski napredak, govorio je o UX Passionu i Viboru, te ekipi koja ne samo da ima odličan proizvod nego radi ozbiljne poslove u SAD i tehnološki podržava izborne aktivnosti i konvencije ali prati i velika događanja kao što je gospodarski skup u Davosu.

Također, nahvalio je WhoAPI i iako je potvrdio da mu niti nakon petog puta nije bilo jasno što točno oni rade, shvatio je da tu ima potencijala i da su američki investitori investirali određene novce u njihov pothvat. Govorio je i o osječkom Anctuu, i o ... Zapravo spomenuo je dobar dio današnje startup scene i pohvalio ih kao nešto u što treba ulagati, odličan smjer razvitka države i pozvao sve uglađene goste, informatičare i bankare, proizvođače i potrošače softvera da pažljivo prate što se "kuha" u startup sceni u Hrvata.

Dakle, znam ja što je gospodarska diplomacija i obavještajni kanali. Ali nisam očekivao da će biti ovako upoznati i s toliko žara podržati sve što se na ovoj sceni događa u Hrvatskoj. Jednim izrazom: potpuna upućenost.

No zašto bi američki gospodarski "ataše" bio toliko upoznat s našom startup scenom? Zašto mu je bitno podržati tvrtke koje su tek stasale i koje tek traže svoj prostor pod suncem? Jednostavno, tamo svoj posao izgleda prihvaćaju s nekom povećanom dozom potrebe. Bili mali, bili veliki, činjenica da ste potencijal za suradnju s "Amerikom" stavlja vas na radar države koja je i nastala na muci i radu ljudi koji su shvatili da je pred njima samo prazna zemlja i da  imaju samo ono što izgrade vlastitim rukama.

Fast forward nekoliko dana.

Palo mi je na pamet zamisliti nekoga u našoj "gospodarskoj diplomaciji" koji promovira ove ljude i ove projekte. Možete li zamisliti nekog u diplomaciji Republike Hrvatske koji dogovara i podupire mlade tvrtke s dva (ili možda nijednim) zaposlena i koji im otvara poslovne prilike? Sjećate li se nedavnog posjeta Kataru? U delegaciji su informatiku zastupali IN2, SPAN i King-ICT, rado bih čuo njihovo mišljenje što im je donio taj put (ili bilo koji drugi) i što su zapravo od njih domaćini tražili, no nisam vidio niti jednu mladu snagu. Dobro, možda im to niti ne treba - možda njihovi proizvodi postaju globalni sasvim drugim kanalima. Možemo li ubrzati priče nastajanja novih i mladih? Možemo li (moramo li) institucionalno bolje pokriti mogućnost da razvijamo potpuno novu gospodarsku snagu u Hrvata?

Kod nas vrijede neka druga pravila. Prvo ako si "ispod" 150 milijuna kuna (Zakon o strateškim investicijskim projektima RH) teško da ćeš dobiti pažnju - tada si samo jedan u redu koji traži pažnju i vrijeme raznoraznih investicija. Drugo, ako nisi u grupi velikih uzaludnih (dakle, energetika, industrija, promet, brodogradnja, drvna industrija, tekstilna industrija) možete si zamisliti koliko vrijedi bilo kakav pokušaj usmjeravanja pažnje prema ICT industriji (maloj, proizvodnoj, izvoznoj, kao što CISEx priča). Treće, bilo koji igrač na lokalnom tržištu vezan uz informatiku uglavnom nije u problematičnoj kategoriji. Znači li to da se njime ne treba niti baviti?

Vjerojatno - ne kuka, ne plače, nema sindikata, nema ulice, nema problema. Ako mogu nešto preporučiti državi ovdje, onda bi to bila knjiga koji sam već jednom spomenuo, pod nazivom "Now, Discover Your Strenghts". Gradimo se na uspješnim momentima. Sorry people, ali informatika je kod nas uspješna grana. Mogla bi biti još i bolja kad bi ju netko stavio u kategoriju kompetitivne prednosti. I nije bitno koliko je apsolutno mala - sve uspješne kategorije kod nas bi morale biti pod posebnim povećalom.

No, vjerojatno bi sve te uspješne kategorije stale na pola lista papira. Nemamo izbora, okrenimo se mogućnostima. A mogućnosti nastaju svaki dan, no u komunikacijskom modelu smo kao i uvijek - katastrofa. Evo primjera: tražeći vezu na Zakon o strateškim investicijskim projektima naletio sam na (stranica Vijesti na stranicama Ministarstva gospodarstva) informaciju o Početku provedbe  IPA natječaja "Jačanje hrvatskih administrativnih kapaciteta za implementaciju Direktive o uslugama", koja između ostalog, pokreće i neke aktivnosti vezane za "Jedinstvenu kontaktnu točku" koja se nalazi u HGK. Koliko se takvih projekata već pokrenulo u HGK? Koliko EU novca je već potrošeno a da malo gospodarstvo i dalje nije zadovoljno svojom pozicijom i mogućnostima?

Niti taj projekt gore nije sretan. Ta jedinstvena točka vjerojatno je umrla prije no što je zaživjela - pola dokumenata na njoj vodi... nigdje. Evo, pitam vas, zna li netko da postoji taj centar i koje usluge pruža? Ne bi li to, u ovim vremenima, trebalo biti malo jače promovirano? Ili je to, kako mi se čini, samo osigurač da bi sve tvrtke iz EU mogle u Hrvatskoj raditi pod "fer i fer" uvjetima? Znate li koliko "poduzetničkih" centara, usluga, savjetovališta, usluga, zona, čega već, ima u Hrvatskoj?

Na tisuće valjda. Prema tome, tvrtku bi otvorili za 30 minuta, zaposlili bi sebe i još deset ljudi u prvih par mjeseci, a država i savjetodavni centri bi vas vukli za rukav i predlagali razne projekte u kojima možete ostvarili prihod, profit, budućnost. Naravno, da ne bi mislili da nema zakona koji ovo regulira, ima: Zakon o uslugama, usvojen prije nekih godinu dana.

Nema veze, i dalje sam optimista. A i vjerojatno sam potpuno u krivu sa svojim zaključcima.

 

 

*O autoru: Ratko Mutavdžić osnivač je i arhitekt rješenja u tvrtki PROJEKTURA, savjetodavnoj tvrtki koja istražuje nove i tehnologije u nastajanju te ih uvodi u različite organizacije. Možete ga pronaći na adresi www.projektura.org ili na elektroničkoj pošti ratko.mutavdzic@projektura.org.

Još iz kategorije

KOMENTAR: Solidni rezultati A1 Hrvatska u devet mjeseci

KOMENTAR: Solidni rezultati A1 Hrvatska u devet mjeseci

15.10.2019. komentiraj

A1 Hrvatska sada se fokusira na investicije i pripreme za dolazak 5G mreže, ulažu u nove tehnologije, a prošlogodišnja dobit bila im je pod velikim pritiskom rebrendinga koji baš i nije bio jeftin, stoga uz rast prihoda i dobiti može se slobodno reći kako su rezultati ovog drugog po veličini domaćeg telekom operatera sasvim solidni.

Zašto su korporativna preuzimanja dobra za zajednicu otvorenog koda

Zašto su korporativna preuzimanja dobra za zajednicu otvorenog koda

15.10.2019. komentiraj

Prošla su vremena u kojima bi velike tehnološke kompanije činile što god mogu kako bi onemogućile open soruce projekte, zajednice i startupe da “dišu punim” plućima, u što smo se uvjerili prošle godine kad je IBM za 34 milijarde američkih dolara preuzeo Red Hat, a Microsoft za 7,5 milijardi dolara GitHub. I koliko god se nekome to činilo lošim u globalu, nije tako.

Što kupiti, Android TV ili Smart TV?

Što kupiti, Android TV ili Smart TV?

14.10.2019. komentiraj

Televizori su i dalje itekako bitan faktor svakog kućanstva, što ne čudi s obzirom na napredak koji bilježe po pitanju slike, zvuka, ali i mogućnosti, ponajprije softverskih. Zato je kod kupnje logično zapitati se treba li kupiti Smart TV ili Android TV. Na prvu zvuči kao da je riječ o jednoj te istoj stvari, ali nije.