Ne mogu na početku ne spomenuti reakciju kolege - nekadašnjeg zaposlenika IT-a u državnoj upravi na prošlotjedni članak. Kaže on otprilike ovako: „Dovoljno je samo pogledati IT gadgete kojima se igraju djeca direktora IT-a u državnoj upravi, zatražiti račune i sve će vam biti jasno...“
Primjećujete li da u cijelom postupku prodaje iz prethodnog članka nitko nije u obzir uzeo stvarne potrebe za informacijskim sustavima već se prvenstveno fokusiralo na raspoloživi budžet? Iz razloga koji su i klincima jasni, svi sudionicima ovih dogovora se trude osigurati maksimalno veliki budžet jer na ovaj ili onaj način dio će završiti u njihovim džepovima.
Logična posljedica ovakvog pristupa je nizak postotak uspješnosti IT projekata u OJN (Obveznici Javne Nabave) i upravo nevjerojatno niska razina korištenja skupih informacijskih sustava. U kombinaciji s cijenom održavanja skupih i nepotrebnih informacijskih sustava, ovakav pristup rezultira dugoročnim iscrpljivanjem budžeta odnosno novca poreznih obveznika i nezadovoljstvom korisnika.
Zašto se novac ne troši za napredak? Odgovor je suštinski jednostavan. IT budžete u TDU odobrava uprava koju na ovaj ili onaj način kroz demokratske postupke na kraju ipak bira glasačko tijelo, odnosno svi mi. Uzmemo li u obzir postotak glasačkog tijela u Hrvatskoj koji je zaposlen i ovisi o zaposlenima u OJN ustanovit ćemo da je bez njegove potpore nemoguće pobijediti na demokratskim izborima.
Kome to još nije jasno, optimizacija, automatizacija i informatizacija poslovnih procesa služe za povećanje učinkovitosti uz smanjenje potrebnog manualnog rada. To je jedina svrha uvođenja informacijskih sustava. Jedini ispravni smjer razvoja bilo koje državne uprave, tvrtke ili bilo koje organizacije, što uključuje i sve OJN, je sljedeći:
· Povećanje učinkovitosti postojećih usluga
· Uvođenje novih isplativih usluga
· Integracija usluga
· Smanjenje cijene usluga
· Smanjenje broja zaposlenih
· Eliminiranje ljudskog rada koliko god je to moguće, a posebno u području administracije
Dakle, učinkovit i uspješan OJN mora otpustiti veliki broj zaposlenih. Istovremeno, pozicije uprave tog istog OJN direktno ovise o glasovima djelatnika koje moraju otpustiti. Nije teško pogoditi kakvi će ti glasovi biti. Vjerujem da je ovaj paradoks glavni uzrok usporenog razvoja Hrvatske. Zbog nepotrebnog ljudskog rada, subjektivnog zaključivanja i sitnih interesa pojedinaca danas imamo državu u kojoj je izdavanje svake dozvole ili potvrde noćna mora. Ljudi koji bi mogli investirati, uvoditi inovacije, pokretati gospodarstvo i izvući državu iz krize osuđeni su na čekanje u redovima i borbu s vjetrenjačama.
S jedne strane imamo nepotrebne investicije u (pre)skupe projekte informatizacije, a s druge strane informatizacija državne uprave je na vrlo niskim razinama. Istovremeno, mladi Hrvati svoje usluge uspješno prodaju u inozemstvu i u potpunosti su odustali od prodaje kvalitetnih i inovativnih proizvoda OJN. Prvi korak je strategija i definiranje općenitih ciljeva informatizacije tijela državne uprave (TDU). Drugi korak je definiranje standarda i frameworka za razmjenu podataka i integraciju baza podataka TDU (naravno uz primjenu svih mjera za zaštitu privatnosti i sigurnosti).
Treći korak je definiranje pojedinih servisa za podršku građanima, tvrtkama i TDU. Četvrti korak je priprema organizacijskih i tehničkih zahtjeva, te raspisivanje natječaja i implementacija. Zvuči jednostavno, ali... uključuje masovna otpuštanja u TDU i nije provedivo za manje od četiri godine. Dakle unutar mandata iste vlade, a bezrezervna podrška vlade je osnovni preduvjet za uspjeh ovakvih promjena.
Kroz povijest Hrvatske bilo je nekoliko strategija razvoja. Neke čak i vrlo dobre, no ni jedna nije ozbiljno shvaćena. Druge države imaju ministarstva zadužena za informatiku: Ministarstvo informatike i telekomunikacija u Indiji, Ministarstvo za poslovanje, inovacije i znanja u Velikoj Britaniji, Ministarstvo administracije i digitizacije u Poljskoj itd. Gotovo je nemoguće naći državu koja nema najviše državno tijelo zaduženo za informatizaciju državne uprave. Istovremeno, naša država ukida i Ured za e-Hrvatsku koji je bio jedino tijelo koje je imalo ikakve veze sa strateškim razvojem i informatizacijom ove zemlje.
Možda to nije loše, možda je stvar reorganizacije i optimizacije državne administracije. Možda su troškovi zbog takve organizacije niži. Ipak, teško mi je povjerovati da je informatizacija redovita točka dnevnog reda na sastancima Vlade. Ispravite me ako griješim.
