Jedan od glavnih razloga zašto interni korisnici IT usluga ne vole svoj IT leži upravo u činjenici kako je taj IT interni monopolist. IT stoji između krajnjeg korisnika i konačnog rješenja za njegove zahtjeve, želje, projekte, ideje.
Kada ste zaposlenik velike kompanije i kad vam se pokvari laptop, ne možete otići u najbliži servis i popraviti ga ili uzeti karticu (svejedno vlastitu ili karticu od firme) pa otići u dućan i kupiti novi. Ne, morate nazvati svoj IT, prijaviti se na nekakav service desk i stati u red čekanja za isporuku nove opreme. IT stoji između vas i vašeg novog laptopa. Znate što vam treba, znate kako to riješiti ali nažalost ne možete jer procedura kaže kako je samo IT-u dozvoljena kupovina IT opreme i usluga.
U tom smislu, IT ima određeni monopol nad isporukom IT usluga na jednom malom i vrlo zatvorenom tržištu - u svojoj firmi. Nitko ne voli monopoliste. Mnogi su se IT šefovi uljuljali u takvoj lagodnoj poziciji. Zamjenjivi jesu ali bez njih se ne može. Uz malo sreće, moguće je jako, jako dugo ploviti kroz zamke korporativne politike isporučujući točno onoliko vrijednosti koliko je dovoljno da svi znaju kako je sa vašim IT-ijem teško ali se bez njega jednostavno ne može. Pri tome se stvara dojam kako je upravo to što dobivate maksimum vrijednosti koja se može očekivati od IT-a.
Ono što me posebno veseli je činjenica kako IT gubi ovaj položaj prirodnog monopola. Svjedoci smo pojave koju bi najbolje okarakterizirali kao demokratizacija IT usluga. Nedavno sam pročitao jedan članak u Forbesu koji se osvrće na Gartnerovu analizu potrošnje u IT-u. Zaključak je otprilike sljedeći - do 2017 godine, šefovi marketinga će trošiti više na IT nego šefovi IT-a. Kako je to moguće? Odgovor je naravno Cloud.
Cloud nije donio ništa novo u smislu tehnologije. Nije omogućio scenarije za koje možemo tvrditi kako potpuno mijenjaju osnove IT industrije. Sve smo to imali i ranije - hosting, outsourcing, managed services - međutim, nikada u povijesti IT industrije nije postojao ovakav globalni marketinški i komunikacijski pritisak na svijest korisnika IT usluga u poslovnom svijetu. Nikada se ti korisnici nisu osjećali spremniji i pozvaniji da jednostavno nabave ono što im treba.
Pri tome ne čekaju nikoga. Niti svoj IT, niti investicijske budžete, niti žele raditi funkcionalne specifikacije kako bi mogli pokrenuti tendere. Ako znaju što žele, odnosno, što ih muči - između njih i rješenja problema stoji samo kreditna kartica i nekoliko klikova. Ako imaju samo približnu ideju o tome što žele ili nisu sasvim sigurni kako bi to rješenje trebalo izgledati, nema veze.
Nakon nekoliko dana korištenja bilo kojeg rješenja će postati sigurni što im točno treba. Ako bih morao reći samo jedan odgovor na pitanje što je stvarno novo sa cloudom - to bi bila upravo činjenica kako je danas moguće preskočiti IT.
Mnogi IT-ijevci ovo još ne razumiju ili ako razumiju ignoriraju. Kod krajnjih korisnika i sistem integratora, još uvijek nije dovoljno razvijena svijest o tobume što se uistinu događa u industriji. Neki analitičari to zovu konzumerizacija IT-a. Drugi kažu demokratizacija, široka dostupnost, jednostavnost, pad cijena. Prije desetak godina, Nicholas Carr je to nazvao komodizacija (pretvaranje IT industrije u najobičniju infrastrukturu). Bez obzira na sve, između direktora prodaje i njegovog budućeg CRM rješenja, više ne stoji šef informatike.
U svim ovim promjenama, IT ima slobodu izbora. Može svoju poziciju braniti na samo dva načina. Prvi je jednostavna zabrana na nivou kompanije kojom će se internim aktima urediti model nabavke IT roba i usluga. Dakle, nikome osim IT odjela neće biti dozvoljeno nabavljati IT opremu, a ako to naprave svojim službenim kreditnim karticama, taj trošak će se tretirati kao nepriznati trošak. Koliko je ovakav model ponašanja IT-a dugoročno održiv ovisi o kompaniji. Međutim, u svakoj iole propulzivnijoj organizaciji, ovakvo će ponašanje IT-a ubrzo postati neprihvatljivo. Nakon toga, zna se što slijedi šefovima odjela koji se ponašaju neprihvatljivo.
S druge strane, IT ima priliku postati katalizator promjena. Internim korisnicima u velikim kompanijama je i dalje potrebna pomoć u odabiru, prilagodbi, integraciji i uvođenje u produkciju rješenja koja su stvarno široko dostupna. Ne možemo pobijediti cloud šupljim pričama o sigurnosti, kontroli, interoperabilnosti, nedostatku standarda, regulacija, itd... Također, moramo zaboraviti priču o privatnom cloudu jer će je ostatak društva vrlo brzo prozreti kao još jedan pokušaj tradicionalnog IT-a da održi status quo.
Dakle, „Resistance is futile. You will be assimilated.„
