Prisluškuj me nježno

I dok se još uvijek ne zna jesu li velike svjetske kompanije poput Microsofta, Applea, Facebooka, Googla, Yahooa  i drugih dopuštale američkoj administraciji i sigurnosnim službama poput NSA (National Security Agency), CIA-i (Central Intelligence Agency) ali i FBI-u (Federal Bureau of Investigation) direktan pristup podacima, o kakvim je razmjerima riječ postalo je jasno iz curenja podatak Guardinu od kojih je sve počelo. Iz curenja podataka, kako objavljuje Guardina stoji dvadesetdevetogodišnji bivši tehnički pomoćnik pri američkoj agenciji CIA Edward Snowden koji je javno upozorio na postojanje PRISM-a.

Kako tvrde dobro upućeni, nije bilo direktnog pristupa, već se na osnovu zahtjeva koji je trebao biti u skladu sa zakonom, dopuštao pristup točno određenoj komuniakciji korisnika koji su u tim zahtjevima bili navedeni, no to ipak ostavlja sumnju da se moglo pristupati zapravo kome god se htjelo. Curenje informacija za sigurnosni sustav posebno je problematično sto je odmah pokrenuta velika istraga u američkim sigurnosnim službama i bit će „sječe glava“ smatraju stručnjaci, a trenutni neprijatelj broj jedan svakako je Snowden.

Identitet Guardin je objavio na njegov zahtjev jer očito je ovaj bivši zaposlenik CIA-e procijenio da mu je to najbolji način da preduhitri mogućnost „vlastitog nestanka“ ili kako bi neki rekli „da ga proguta mrak“, jer otkrivanjem identiteta to baš i neće lako biti moguće što u konačnici znači da su mu očito bili na tragu.

Iako su američki mediji tvrdili kako su velike IT i internetske kompanije znale što se događa i u tome sudjelovale, nakon oštrih reakcija prvog čovjek Facebooka Marka Zuckerberg i prvog čovjeka Googla Larry pagea takvi se ocjene ublažene.

Naime, njih su dvojica tvrdila kako nema istine u tome da su sudjelovali u prisluškivanju i internetskom praćenju svojih korisnika što je ipak malo vjerojatno. Neki od sigurnosnih stručnjaka s kojima smo neformalno razgovarali tvrde kako takve ocjene ipak ne stoje jer da veliki nisu znali za praćenje internetskog prometa onda je riječ o ogromnim sigurnosnim propustima koje si ovakve kompanije ne mogu niti ne smiju dopustiti.

S druge strane, ako su znali za sve onda je to najveći napad na privatnost koji se dosad dogodio i o kojem se javno zna, a kako smo već pisali Echelon je zapravo preteča PRISM-a.

U svemu treba nazrijeti sukob Europe i SAD je upravo su u tijeku pregovori o načinu razmjene podataka, a EU inzistira na privatnosti i njezinu osiguranju za sve svoje građane. Možda će se nekima to učiniti nevažnim ali to se odnosi od 1. srpnja i na hrvatske građane. Znakovita je izjava potpredsjednice Europske komisije i nekad povjerenice za informacijsko društvo Viviane Reding da se mora osigurati jasan pravni okvir za zaštitu privatnih podataka nije luksuz niti suvišno ograničenje, nego fundamentalno pravo.

Prisluškivanje telefona, praćenje koga i kada se zove, praćenje SMS poruka, internetskog prometa, poruka ili messengera problemi su o kojima će i EU morati raspravljati s SAD-om i to će pokazati smjer u kojem će zaštita privatnosti u budućnosti ići.

Američke sigurnosne službe pozivaju se na Foreign Intelligence Surveillance Act i time prisiljavaju velike kompanije na ispunjavanje zahtjeva i dostupnost svojih telekomunikacijskih i internetskih mreža i servisa. Zanimljivo je da prema Foreign Intelligence Surveillance Act niti jedna strana ne smije potvrditi postojanje bilo kakve komunikacije i davanja podataka sigurnosnim službama, a o tome ne smiju obavijestiti nikoga niti unutar kompanije, a kamoli o tome s bilo kime razgovarati.