Manus AI, startup kineskih korijena koji se pozicionirao među najpoznatijim proizvođačima autonomnih AI agenata, postao je predmet nove tehnološke i političke borbe između Kine i Sjedinjenih Američkih Država. Tencent pregovara o transakciji kojom bi mogao postati najveći pojedinačni dioničar kompanije, nakon što su kineske vlasti naložile razvrgavanje Metine akvizicije vrijedne najmanje dvije milijarde dolara. U mogućem otkupu trebali bi sudjelovati i raniji ulagači ZhenFund i HSG, kao i uprava Manusa, pri čemu bi se kompanija vratila pod kontrolu skupine uglavnom kineskih investitora.
Važno je pritom precizirati da Meta nije samo pregovarala o preuzimanju Manusa. Američka kompanija akviziciju je zaključila u prosincu 2025., nakon čega su dotadašnji investitori izašli iz vlasničke strukture, a Manus postao dio Mete. Kineska Nacionalna komisija za razvoj i reforme u travnju 2026. naložila je razvrgavanje transakcije, ocijenivši da se radi o prijenosu strateški važne kineske tehnologije, intelektualnog vlasništva i stručnog kadra američkoj kompaniji. Meta je nakon regulatorne intervencije odvojila operacije Manusa od vlastitih sustava i zaustavila razmjenu podataka, dok se sada pokušava riješiti financijska i vlasnička strana razdvajanja.
Prema informacijama iz pregovora, Tencent želi postati najveći, ali ne nužno i većinski dioničar, dok bi Manus nastavio poslovati kao relativno samostalna kompanija sa sjedištem u Singapuru. Vrijednost ponovnog otkupa ne bi trebala biti niža od približno dvije milijarde dolara, koliko je Meta platila za preuzimanje. Takva bi struktura Pekingu omogućila da ključna tehnologija i razvojni tim ostanu unutar kineske tehnološke orbite, a Manus bi istodobno zadržao međunarodno sjedište i pristup kupcima izvan matičnog tržišta.
Manus je osnovan u Kini, ali je tijekom 2025. preselio sjedište i dio ključnog razvojnog tima u Singapur. Taj potez trebao mu je olakšati međunarodno poslovanje, pristup globalnom kapitalu i korištenje američkih AI modela i infrastrukturnih usluga koje nisu jednako dostupne u kontinentalnoj Kini. Preseljenje je istodobno otvorilo pitanje može li kompanija kineskog podrijetla formalnom promjenom sjedišta izaći iz dosega kineskih pravila o izvozu tehnologije, prijenosu podataka i nacionalnoj sigurnosti.
Upravo je slučaj Manusa pokazao da takva korporativna reorganizacija više nije dovoljna. Kineske vlasti zaključile su da država može intervenirati i kada je kompanija formalno registrirana u drugoj jurisdikciji, ako su njezina ključna tehnologija, intelektualno vlasništvo ili razvojni tim nastali u Kini. Peking je nakon spora oko Manusa dodatno postrožio pravila za međunarodne transakcije koje uključuju kineski kapital, podatke, tehnologiju ili sigurnosno osjetljivu imovinu. Time je regulatorni doseg proširen na poslove koji se nominalno provode izvan kontinentalne Kine.
Takav pristup označava novu fazu tehnološkog razdvajanja. Američka ograničenja proteklih su godina bila prvenstveno usmjerena na sprječavanje kineskog pristupa najnaprednijim čipovima, proizvodnoj opremi i pojedinim AI tehnologijama. Kina sada odgovara vlastitim sustavom kontrole, kojim pokušava spriječiti odlazak naprednih modela, razvojnih timova i komercijalno perspektivnih AI kompanija pod američku kontrolu. Peking pritom razmatra i dodatna ograničenja prekograničnog pristupa svojim najnaprednijim modelima, što pokazuje da se umjetna inteligencija sve otvorenije tretira kao strateški resurs usporediv s poluvodičima, energetikom ili obrambenim tehnologijama.
Agentic AI u tom je kontekstu posebno osjetljivo područje. Riječ više nije samo o novoj generaciji chatbota koji korisniku vraćaju tekstualni odgovor. AI agenti mogu raščlaniti složen cilj na više zadataka, pretraživati izvore, koristiti vanjske alate, upravljati datotekama, pozivati aplikacijska programska sučelja, izrađivati dokumente i komunicirati s drugim poslovnim sustavima. Uz odgovarajuće ovlasti mogu izvršavati zadatke u ime zaposlenika ili korisnika, zbog čega postaju bliži operativnom sloju digitalnog poslovanja nego klasičnom softverskom dodatku.
Vrijednost takve kompanije zato nije sadržana samo u osnovnom modelu. Jednako su važni sustavi za planiranje i raspodjelu zadataka, mehanizmi za upravljanje alatima, podaci o ponašanju korisnika, integracije s poslovnim aplikacijama te znanje potrebno za pouzdano izvršavanje dugotrajnih i višefaznih procesa. Kompanija koja kontrolira uspješnu agentnu platformu može dobiti pristup radnim procesima poduzeća, poslovnim dokumentima, komunikacijskim kanalima i načinima na koje zaposlenici donose odluke.
To objašnjava i Metin interes za Manus. Američka kompanija nije kupovala samo još jedan generativni AI proizvod, nego tehnologiju koja je mogla ubrzati ugradnju agenata u Meta AI, komunikacijske platforme i poslovne usluge. Za Metu bi sposobnost izvršavanja konkretnih zadataka predstavljala važan odmak od asistenta koji samo odgovara na pitanja prema sustavu koji može rezervirati uslugu, obraditi dokument, izraditi aplikaciju ili dovršiti poslovni proces.
Tencent s druge strane ima vlastiti snažan interes za istu tehnologiju. Njegov ekosustav obuhvaća WeChat, cloud infrastrukturu, poslovne aplikacije, plaćanja, igre i širok raspon digitalnih usluga. Ugradnja naprednih agenata u takvo okruženje mogla bi omogućiti automatizaciju komunikacije, prodaje, korisničke podrške i niza poslovnih operacija. Manus Tencentu stoga može donijeti gotovu agentnu tehnologiju, međunarodni proizvod i razvojni tim koji je već pokazao sposobnost brzog komercijalnog rasta.
Pregovori ipak ne znače da će Manus jednostavno postati još jedan Tencentov odjel. Prema dostupnim informacijama, razmatra se model u kojem bi Tencent bio najveći manjinski vlasnik, a kompanija zadržala operativnu samostalnost. Takva bi struktura mogla pomoći Manusovu međunarodnom pozicioniranju jer bi izravna integracija u veliku kinesku tehnološku grupaciju dodatno otežala poslovanje na zapadnim tržištima. Istodobno bi kompanija dobila kapital, cloud kapacitete, distribucijske kanale i podršku jednog od najvažnijih kineskih tehnoloških sustava.
Manus je pritom od eksperimentalnog proizvoda vrlo brzo prerastao u ozbiljan komercijalni projekt. Nakon početnog predstavljanja 2025. privukao je veliku pozornost zbog mogućnosti autonomnog izvršavanja zadataka poput analize podataka, izrade internetskih stranica, obrade dokumenata i pripreme istraživanja. Kompanija je prije Metine akvizicije izvještavala o snažnom rastu pretplatničkih prihoda, a prema novijim informacijama njezin godišnji ponavljajući prihod približio se iznosu od 500 milijuna dolara. Razmatra se i mogućnost budućeg izlaska na burzu u Hong Kongu, iako bi prije toga trebalo riješiti vlasničku i regulatornu strukturu.
Za startupove kineskog podrijetla slučaj šalje upozorenje da preseljenje u Singapur, Ujedinjene Arapske Emirate ili neku drugu neutralniju jurisdikciju ne uklanja nužno geopolitički rizik. Ako su tehnologija, osnivači, kapital ili intelektualno vlasništvo povezani s Kinom, Peking može pokušati zadržati regulatornu kontrolu. Istodobno će američke vlasti i investitori takve kompanije nastaviti promatrati kroz prizmu mogućeg kineskog utjecaja, pristupa podacima i nacionalne sigurnosti.
To stvara skupinu kompanija koje se mogu naći pod regulatornim pritiskom obiju strana. U Sjedinjenim Državama mogu biti izložene provjerama stranih ulaganja, ograničenjima izvoza čipova i pravilima o korištenju naprednih modela. U Kini se mogu suočiti s kontrolama izvoza tehnologije, ograničenjima prijenosa podataka i zabranom prodaje strateške imovine stranim kupcima. Posljedica je sve uži prostor za globalne AI kompanije koje bi željele istodobno zadržati pristup kineskim talentima i kapitalu te američkoj infrastrukturi, modelima i tržištu.
Za europsko tržište ova vijest ima dvostruki signal. Prvi je da se američko-kinesko razdvajanje AI ekosustava ubrzava i širi s čipova i temeljnih modela na aplikacije, stručnjake i agente. Drugi je da izbor AI dobavljača više neće ovisiti samo o funkcionalnosti, cijeni ili kvaliteti rezultata. Europske kompanije morat će procjenjivati i vlasničku strukturu pružatelja, lokaciju razvoja, pravnu nadležnost nad podacima, mogućnost budućih zabrana te ovisnost usluge o američkim ili kineskim tehnološkim platformama.
Posebno pitanje bit će kontinuitet usluge. Kompanija može tehnički zadovoljavati potrebe europskog korisnika, ali njezina dostupnost može biti ugrožena političkom odlukom, sankcijama, promjenom vlasništva ili zabranom korištenja određenih modela i čipova. Korisnici će zato morati procjenjivati može li se agentna aplikacija prenijeti na drugog pružatelja, gdje se pohranjuju podaci, tko može pristupiti zapisima aktivnosti i što se događa s poslovnim procesima ako dobavljač preko noći izgubi pristup ključnoj infrastrukturi.
AI agenti dodatno povećavaju taj rizik jer im korisnici moraju dodijeliti šire ovlasti od onih koje imaju klasični chatbotovi. Agent može dobiti pristup elektroničkoj pošti, dokumentima, sustavima za upravljanje odnosima s kupcima, repozitorijima programskog koda ili financijskim aplikacijama. Time pitanje jurisdikcije postaje važnije nego kod obične obrade teksta: nije dovoljno znati gdje je smješten poslužitelj, nego i tko kontrolira kompaniju, koji se modeli koriste u pozadini te prema kojim zakonima vlasti mogu zatražiti pristup podacima.
Europske organizacije zato će uz procjenu usklađenosti s GDPR-om i Aktom o umjetnoj inteligenciji morati razvijati i procjene geopolitičkog rizika dobavljača. One bi trebale obuhvatiti vlasničke promjene, podizvođače, lokacije razvoja, ovisnost o vanjskim modelima, mogućnost prijenosa podataka izvan Europskoga gospodarskog prostora i plan izlaska iz usluge. Kod agenata koji djeluju u kritičnim poslovnim procesima takva procjena postaje dio operativne otpornosti, a ne samo pravne dokumentacije.
Slučaj Manusa u konačnici pokazuje da se natjecanje u umjetnoj inteligenciji više ne vodi samo oko toga tko ima najbolji model. Borba se širi na kontrolu nad kompanijama koje modele pretvaraju u konkretne digitalne radnike, pristup korisničkim procesima i sposobnost distribucije agenata kroz velike platforme. Ako Tencent preuzme poziciju najvećeg dioničara, Manus će formalno možda ostati singapurska i međunarodno usmjerena kompanija, ali će strateški ostati povezan s kineskim tehnološkim ekosustavom.
Za europske kupce glavna poruka nije da automatski trebaju izbjegavati američke ili kineske AI dobavljače. Poruka je da tehnička procjena više nije dovoljna. Ugovaranje agentne umjetne inteligencije morat će uključivati pitanja vlasništva, suvereniteta podataka, zamjenjivosti tehnologije i regulatorne stabilnosti. U svijetu u kojem države sve otvorenije blokiraju ili poništavaju višemilijardne tehnološke transakcije, geopolitika postaje sastavni dio arhitekture svakog ozbiljnog AI sustava.
