Pritisak na gradski javni prijevoz u Europi raste. Zbog obvezujućih europskih zahtjeva za smanjenje emisija ugljikova dioksida gradskih autobusa za 90 posto do 2030. godine, prijevoznici traže pouzdana rješenja bez emisija.
U Madridu je zato pokrenuto prvo testiranje u stvarnom prometu. Autobus proizvođača Irizar, opremljen Boschovim pogonskim modulom gorivnih ćelija, već nekoliko tjedana prevozi putnike španjolskom prijestolnicom. Vozilo će se ponajprije koristiti na rutama na kojima velik doseg gorivne ćelije može u potpunosti pokazati svoje prednosti. Operator je španjolska autobusna kompanija Alsa.
„Gorivne ćelije posebno su prikladne za autobuse koji svakodnevno prelaze velike udaljenosti i rijetko imaju mogućnost punjenja na ruti. Ovim testom možemo jasno pokazati da je Boschova tehnologija gorivnih ćelija spremna za zahtjeve široke primjene u putničkom prijevozu“, rekao je Thomas Pauer, član uprave sektora Bosch Mobility i predsjednik Bosch Power Solutionsa.
Testno vozilo proteklih je tjedana prošlo opsežna ispitivanja i dobilo potrebna odobrenja. Svakodnevna uporaba u stvarnim uvjetima sada će potvrditi robusnost i prednosti pogona na gorivne ćelije. Autobus je opremljen Boschovim sustavom FCPM C190. Taj kompaktni sustav temelji se na vodoravnom dvostrukom sklopu gorivnih ćelija i pruža kontinuiranu snagu od 190 kilovata.
S dostupnim kapacitetom spremnika vodika moguć je doseg veći od 1000 kilometara, uz vrijeme punjenja od samo 10 do 15 minuta. Autobus se zato može koristiti i u međugradskom prometu. Uz FCPM C190, Bosch nudi i FCPM C300, sustav namijenjen teškim turističkim autobusima i kamionima. Ponudu zaokružuje FCPM C100, koji s kontinuiranom snagom od 100 kilovata i ravnom izvedbom predstavlja rješenje prilagođeno gradskim autobusima.
Europska pravila za teška vozila predviđaju da 90 posto novih gradskih autobusa mora biti bez emisija do 2030., a od 2035. svi novi gradski autobusi trebaju ispunjavati taj uvjet. Vodikove gorivne ćelije prema tim se pravilima ubrajaju među tehnologije vozila bez emisija na ispuhu. Njihova glavna prednost u autobusnom prometu je kombinacija velikog dosega i kratkog vremena punjenja. To je posebno važno na dugim rutama, u međugradskom prometu i u voznim parkovima koji nemaju dovoljno vremena ili električne snage za često punjenje baterija. Gorivna ćelija proizvodi električnu energiju elektrokemijskom reakcijom vodika i kisika, dok je lokalni nusproizvod uglavnom vodena para. Ukupni klimatski učinak ipak ovisi o načinu proizvodnje vodika.
Najveće smanjenje emisija postiže se kada se vodik proizvodi elektrolizom uz električnu energiju iz obnovljivih izvora. Za širu primjenu potrebne su pouzdane punionice, dovoljne količine vodika i stabilna cijena goriva. Autobusni depoi mogu biti povoljna početna točka jer se vozila vraćaju na poznatu lokaciju i troše predvidive količine energije. Baterijski električni autobusi i vozila na gorivne ćelije zato se ne moraju promatrati kao isključivi konkurenti, nego kao rješenja za različite operativne profile. Testiranje u Madridu važno je jer će pokazati ponašanje sustava u svakodnevnom prometu, uključujući potrošnju, raspoloživost, održavanje i utjecaj klimatskih uvjeta. Rezultati takvih pilot-projekata pomoći će prijevoznicima da usporede ukupni trošak vlasništva i odaberu optimalnu kombinaciju tehnologija za dekarbonizaciju voznog parka.