Novo istraživanje Juniper Researcha pokazuje da će ukupna vrijednost prekograničnih B2B transakcija stablecoinima dosegnuti 5 bilijuna dolara do 2035., u odnosu na 13,4 milijarde dolara u 2026. godini. Rast će biti potaknut sve većom sposobnošću stablecoina da adresiraju neučinkovitosti postojećih prekograničnih plaćanja. Transakcije stablecoinima obuhvaćaju P2P, P2B, B2B, B2C i slučajeve korištenja kripto kartica.
Istraživanje pokazuje da će 85% vrijednosti transakcija stablecoinima u 2035. otpasti na B2B segment, pri čemu se stablecoini pomiču iz spekulativne imovine prema temeljnom sloju institucionalne platne infrastrukture. Sve se više ugrađuju u prekogranične B2B transakcije, trezorske operacije i namire u opskrbnim lancima, gdje njihova programabilnost i konačnost namire dostupna 24 sata dnevno nude prednosti u odnosu na korespondentno bankarstvo.
Izvješće identificira prekogranična B2B plaćanja kao najveći pokretač rasta vrijednosti transakcija stablecoinima do 2035. godine. Tradicionalno korespondentno bankarstvo uvodi kašnjenja u namiri i posredničke troškove, uključujući naknade korespondentnih banaka, marže na deviznu konverziju i SWIFT poruke. Stablecoini se, s druge strane, namiruju na blockchainu gotovo u stvarnom vremenu, znatno smanjujući troškove po transakciji na djelić troškova konvencionalnih sustava. Zbog toga su posebno prikladni za visokovrijedne i vremenski osjetljive korporativne prijenose između tržišta, osobito ondje gdje stablecoini denominirani u dolarima nude neutralnu imovinu za namiru.
„Stablecoini ne zamjenjuju platnu infrastrukturu; prihvaćaju se ondje gdje su njihove prednosti najizraženije. Prekogranični B2B segment područje je u kojem su te prednosti najveće i u kojem očekujemo najodrživiji rast volumena tijekom prognoziranog razdoblja. Izdavatelji stablecoina i pružatelji platnih usluga trebali bi dati prednost integracijama za poduzeća i partnerstvima u području trezorskog poslovanja kako bi zahvatili većinu te vrijednosti“, rekao je Jawad Jahan, istraživački analitičar u Juniper Researchu.
Širi kontekst razvoja stablecoina pokazuje da se tržište ubrzano institucionalizira, ali i da njegov rast sve snažnije ovisi o regulatornoj jasnoći. U Europskoj uniji ključni okvir postaje MiCA, koji uvodi pravila za izdavatelje tokena vezanih uz imovinu i elektronički novac te pojačava zahtjeve za pričuve, upravljanje i nadzor. U SAD-u rasprava o stablecoinima sve je više povezana s ulogom dolara u globalnim plaćanjima i s nadzorom nad izdavateljima koji mogu postati sistemski važni. Banke i platne institucije stablecoine promatraju pragmatično, ne kao ideološku zamjenu za postojeće sustave, nego kao dodatni sloj za bržu namiru, programabilna plaćanja i upravljanje likvidnošću. Najveći potencijal nalazi se u koridorima u kojima su naknade visoke, namira spora, a pristup tradicionalnoj dolariziranoj infrastrukturi ograničen. Istodobno, rizici uključuju kvalitetu pričuva, operativnu otpornost pametnih ugovora, usklađenost s pravilima protiv pranja novca i mogućnost brzog povlačenja sredstava u kriznim situacijama.
Za poduzeća je presudno hoće li stablecoini biti integrirani u ERP sustave, rizničke platforme i bankarske kanale, a ne samo dostupni kao samostalna kripto usluga. Ako se to dogodi, stablecoini bi mogli postati važan element modernizacije međunarodnih plaćanja, osobito u B2B trgovini i globalnim lancima opskrbe. No njihovo masovno prihvaćanje neće ovisiti samo o tehnologiji, nego o povjerenju, transparentnosti i interoperabilnosti s reguliranim financijskim sustavom. Upravo zato će iduće desetljeće biti obilježeno prijelazom iz eksperimentiranja prema nadziranoj infrastrukturi za korporativne financijske tokove.
