Innovation Day okupio više od 1500 posjetitelja u Infobipovu kampusu
Šesta sezona projekta Škola budućnosti doživjela je svoj vrhunac 16. svibnja na manifestaciji Innovation Day, koja je održana u zagrebačkom kampusu Alpha Centauri tvrtke Infobip.
Dok 61 posto građana već koristi generativnu umjetnu inteligenciju, tek 13 posto hrvatskih organizacija ima formaliziranu strategiju njezine primjene, pokazuje najnoviji Valicon Report.

Generativna umjetna inteligencija u Hrvatskoj više nije eksperimentalna tehnologija rezervirana za entuzijaste i IT sektor. Prema novom nacionalnom istraživanju, njezina je upotreba među građanima već postala uobičajena praksa. Međutim, iza te prividne zrelosti krije se ozbiljan raskorak između individualne upotrebe i organizacijske spremnosti, koji bi u sljedećim godinama mogao postati ključni razvojni problem.
Novo nacionalno istraživanje „Generative AI in Croatia 2025 – From Mass Adoption to Missing Capability“, koje su proveli istraživačka kuća Valicon i konzultantska tvrtka FutureHR, otkriva zabrinjavajući raskorak jer dok građani i zaposlenici masovno usvajaju AI alate, organizacijski sustavi i strategije ozbiljno kaskaju.
„Hrvatska je preskočila fazu upoznavanja s umjetnom inteligencijom, ali još nije ušla u fazu organizirane primjene. Ljudi koriste AI – organizacije još ne znaju što bi s tim“, ističe Aco Momčilović, suosnivač FutureHR-a.

Aco Momčilović, suosnivač FutureHR-a Dražen Tomić / Tomich Productions
Podaci iz istraživanja „Generative AI in Croatia 2025 – From Mass Adoption to Missing Capability“, koje su proveli Valicon i FutureHR, pokazuju da više od polovice odraslih građana u Hrvatskoj već koristi generativne AI alate poput ChatGPT-a, pri čemu se znatan dio korisnika na njih oslanja svakodnevno ili barem jednom tjedno. Takva dinamika jasno upućuje na to da umjetna inteligencija više nije prolazni trend, već trajna promjena u načinu rada, učenja i donošenja odluka.
No dok se građani i zaposlenici brzo prilagođavaju novim alatima, organizacije u velikoj mjeri zaostaju. Istraživanje pokazuje da tek mali dio hrvatskih organizacija ima jasno definiranu strategiju primjene umjetne inteligencije, dok se ulaganja u sustavnu edukaciju zaposlenika još uvijek svode na iznimke. Rezultat je situacija u kojoj se AI koristi stihijski, bez jasnih pravila, bez vidljivosti i bez dugoročnog cilja.
Posebno zabrinjava podatak da velik dio zaposlenika uopće ne zna koristi li se umjetna inteligencija u njihovim odjelima niti postoji li ikakav organizacijski okvir za njezinu primjenu. To upućuje na tzv. „nevidljivu“ ili bottom-up upotrebu, u kojoj pojedinci samostalno eksperimentiraju s AI alatima, često bez podrške menadžmenta, sigurnosnih smjernica ili jasne odgovornosti. Takav pristup kratkoročno može donijeti produktivnost, ali dugoročno povećava operativne, sigurnosne i reputacijske rizike.
Autori istraživanja naglašavaju da ključni problem nije tehnologija, nego razina organizacijske zrelosti. Umjetna inteligencija se uvodi tiho i fragmentirano, bez jasne integracije u poslovne procese, što rezultira propuštenim prilikama i neiskorištenim potencijalom. Bez znanja i kompetencija, AI ostaje individualni alat, a ne strateška sposobnost organizacije.
Edukacija se pritom pokazuje kao najslabija karika sustava. Iako dio organizacija deklarativno iskazuje podršku primjeni umjetne inteligencije, tek manji broj ulaže u konkretne programe osposobljavanja zaposlenika. Bez toga, svaka strategija ostaje mrtvo slovo na papiru, a stvarna dodana vrijednost izostaje.
Zanimljivo je i kako korisnici percipiraju umjetnu inteligenciju. Istraživanje pokazuje da je većina ne doživljava kao prijetnju radnim mjestima, već kao alat za uštedu vremena, lakše generiranje ideja i kvalitetnije razmišljanje. Istodobno, prisutan je oprez vezan uz točnost odgovora, sigurnost podataka i zaštitu privatnosti, što ukazuje na racionalan, a ne iracionalan strah od tehnologije.
Zaključak istraživanja jasan je i to da se Hrvatska nalazi u fazi intenzivnog eksperimentiranja s umjetnom inteligencijom, ali još nije zakoračila u fazu njezine sustavne i institucionalne primjene. U takvom okruženju prednost će imati organizacije koje prve razviju AI kompetencije, dok će se tržište rada mijenjati prije svega kroz vještine, a ne kroz masovna smanjenja broja zaposlenih.
Za javne politike to znači da fokus ne bi trebao biti isključivo na regulaciji, već na jačanju AI pismenosti, organizacijske spremnosti i razumijevanja stvarnih poslovnih učinaka umjetne inteligencije. Ključno pitanje više nije hoće li se AI koristiti, nego hoće li se koristiti promišljeno, sigurno i strateški.
Cijelo istraživanje pronađite ovdje.