Generacija Z je ambiciozna, samo ne za uspinjanje korporativnom ljestvicom

Generacija Z sve se češće proziva, što znači da je njeno vrijeme u stvarnom svijetu napokon stiglo. Jer, da nije, ne bi starije generacije toliko često koristile ono poznato "da su mladi nekad bili pametniji/bolji/sposobniji" i ostalo što podcjenjuje mogućnosti "onih na kojima svijet ostaje".

Ljudi napreduju, nismo u filmu "Idiokracija". To što imaju uređaje koji ima olakšavaju i ubrzavaju svakodnevicu samo je plus. Znaju u samom startu više nego starije generacije, ne u smislu iskustva nego vještina koje su im nužne da bi uopće krenuli u svijet odraslih.

Samo, imaju drugačiji sklop. Upućeniji su od samog starta u to kako stoje stvari pa se neće podcijeniti, koliko god se njihova okolina trudila činiti to za njih. Ne, znaju svoju cijenu i ne odstupaju od nje, čime stvaraju čvrste temelje za budućnost.

No, ono što svakako još uvijek ne žele, i također je ciljano, jest biti na rukovodećim pozicijama. Naravno, postoje oni koji "pucaju" na njih od najranijih dana, ali generacija Z u cijelosti ambicije ispunjava na druge načine. A one su im na visokoj razini jer riječ je o generaciji svjesnoj da će kroz život promijeniti nekoliko različitih vrsta posla pa zato mora konstantno učiti nešto novo. Dio je to "odgoja".

Automatski ambicija je na razini, samo možda ne na način koji percipiraju stariji. Uspinjanje po korporativnoj ljestvici nije toliko zanimljivo jer uključuje previše faktora koji nisu striktno povezani s poslom. Umjesto toga, generacija Z neprestano uči u radnoj okolini, nadograđuje se i potom stečena znanja i iskustva koristi za svoje potrebe.

Mnogi rade posao "sa strane" i primjenjuje vještine koje ima kako bi razvijali taj posao. U njemu su oni centar svega, o njima sve ovisi i uspjeh im ovisi isključivo o tome što i kako rade. Drugi faktori ne postoje. I zato, ako na prvu podcijenite mlađe kolege i vidite ih kao lijene, nezainteresirane... Nemojte dozvoliti da ostane na prvom dojmu.