ENERGETIKA I DIGITALNA TRANSFORMACIJA

Solarni sustavi i baterije mogli bi smanjiti troškove elektroenergetskog sustava do 40 posto

Istraživanje Schneider Electric Research Institutea obuhvatilo je 40.500 scenarija razvoja elektroenergetskog sustava i pokazalo da bi kombinacija solarnih elektrana, baterijske pohrane i elektrifikacije mogla znatno smanjiti troškove tijekom 2030-ih. Međutim, rezultati upozoravaju da neusklađeno širenje proizvodnje, pohrane i potrošnje može povećati troškove sustava. Među važnim čimbenicima izdvajaju se trajanje pražnjenja baterija, fleksibilnost potrošnje te razvoj infrastrukture za električna vozila, dizalice topline i podatkovne centre.

Solarni sustavi i baterije mogli bi smanjiti troškove elektroenergetskog sustava do 40 posto
Depositphotos / Ilustracija

Solarni sustavi i baterije mogli bi tijekom 2030-ih smanjiti ukupne troškove rada elektroenergetskog sustava do 40 posto, ali samo ako se njihovo uvođenje uskladi s rastom potrošnje električne energije i elektrifikacijom gospodarstva. Zaključak je to istraživanja Schneider Electric Research Institutea (SERI), u kojem je analizirano 40.500 scenarija s različitim kombinacijama troškova solarnih sustava, baterija i elektroenergetske mreže.

Izvješće pod nazivom „Troškovi elektroenergetskog sustava: Nova polazna osnova za gospodarstvo 21. stoljeća” razmatra kako rast distribuiranih energetskih resursa, odnosno proizvodnje i pohrane električne energije bliže mjestu potrošnje, utječe na ukupne troškove sustava. Procijenjeno smanjenje do 40 posto odnosi se na modelirane troškove rada elektroenergetskog sustava, a ne na izravno ili zajamčeno smanjenje računa za električnu energiju svakog korisnika.

Prema rezultatima modeliranja, ostvarene uštede mogle bi do 2030. stvoriti dodatnu vrijednost za svjetsko gospodarstvo u iznosu ekvivalentnom 0,8 posto globalnog BDP-a. To je procjena iz istraživačkog modela, a ne već ostvareni gospodarski učinak. Ključno je pritom kako se pojedine tehnologije uvode i koriste, a ne samo koliko se novih solarnih kapaciteta ili baterija instalira.

Baterijska pohrana pokazala se jednom od najvažnijih varijabli u modelu. Pri troškovima koji odgovaraju svjetskom prosjeku, neusklađeno trajanje pražnjenja baterija u različitim vrstama energetskih postrojenja može povećati ukupne troškove sustava do 35 posto iznad trenutačne referentne razine. Time istraživanje upozorava da ni brže širenje baterija samo po sebi ne jamči najniži trošak, osobito ako njihove tehničke karakteristike i način uporabe ne odgovaraju potrebama mreže.

Važan je i redoslijed ulaganja. Ako se solarna proizvodnja i pohrana razvijaju brže od nove potražnje ili se potrošnja električne energije povećava bez odgovarajućeg razvoja proizvodnje i fleksibilnosti sustava, ukupni troškovi mogu privremeno porasti prije nego što počnu padati. Istraživanje zato zagovara usklađeno planiranje ulaganja u proizvodnju, pohranu i elektrifikaciju.

Kao primjeri nove potražnje navode se električna vozila, dizalice topline i podatkovni centri. Takva potrošnja, uz odgovarajuće upravljanje i vremensko raspoređivanje, može bolje iskoristiti postojeću mrežnu infrastrukturu i kapacitet koji oslobađaju baterije i fleksibilno upravljanje potrošnjom. Raspodjela fiksnih troškova mreže na veću količinu isporučene električne energije pritom može smanjiti trošak po megavatsatu.

Jednako je važna mogućnost smanjivanja vršnih opterećenja. Potrošnja koja se može pomaknuti iz razdoblja najvećeg opterećenja u razdoblja s više raspoložive energije olakšava korištenje infrastrukture i može osloboditi mrežni kapacitet za druge korisnike. U praksi to zahtijeva odgovarajuće tarife, tehnička rješenja za upravljanje potrošnjom i poticaje koji uzimaju u obzir učinke na cijeli sustav.

Autori izvješća smatraju da odluke kućanstava, poduzeća i industrijskih korisnika o vlastitim solarnim sustavima i baterijama u mnogim slučajevima mogu dovesti do ishoda bliskog najnižim ukupnim troškovima sustava. Umjesto propisivanja jedinstvene veličine solarnih sustava ili kapaciteta baterija na pojedinoj lokaciji, predlažu stvaranje tržišnih i regulatornih uvjeta koji bi poticali ulaganja uz povoljan učinak na mrežu.

Prvi je prioritet ujednačavanje opterećenja elektroenergetske mreže. Izvješće pritom navodi tarife koje ovise o vremenu potrošnje, naknade povezane s vršnom snagom te poticaje za zajedničku ugradnju solarnih sustava i baterija. Cilj je smanjiti vršnu potražnju i povećati iskorištenost već izgrađene infrastrukture.

Drugi je prioritet usklađivanje rasta ponude i potražnje. Investicijski poticaji trebali bi istodobno podupirati solarnu proizvodnju i elektrifikaciju, dok bi građevinski propisi pri planiranju novih objekata trebali uzeti u obzir obje strane energetskog sustava. Time bi se smanjio rizik od razdoblja u kojima ulaganja u jednu tehnologiju napreduju znatno brže od ostalih.

Treći se prioritet odnosi na opskrbni lanac i uvjete ugradnje. Povoljnije komponente, jednostavniji postupci izdavanja dozvola, odgovarajući modeli javne nabave i osposobljavanje instalatera izdvojeni su kao čimbenici koji mogu ubrzati pad troškova tehnologije. Istraživanje pritom naglašava da je postizanje modeliranih ušteda ovisno i o stvarnom smanjenju troškova instalacije.

„Tijekom proteklog desetljeća solarna se energija doživljavala kao izvor s promjenjivom proizvodnjom. No na tu smo tehnologiju proizvodnje električne energije gledali na pogrešan način: sunčeva energija je gorivo, a baterija je elektrana“, izjavio je Laurent Bataille, izvršni potpredsjednik za europsko poslovanje u Schneider Electricu. U nastavku je naglasio potrebu da se razvoj tih tehnologija poveže s rastom potražnje za električnom energijom.

Esther Finidori, glavna direktorica za održivost u Schneider Electricu, istaknula je da provedba zahtijeva istodobno ubrzavanje elektrifikacije, fleksibilnije korištenje električne energije i uklanjanje prepreka postavljanju solarnih sustava i baterija. Time kompanija u središte preporuka stavlja koordinaciju regulatornih mjera, investicija i ponašanja potrošača.

Istraživanje tako ne daje jednostavan zaključak da veći broj solarnih panela i baterija automatski znači jeftiniju električnu energiju. Njegova je glavna poruka da se značajne uštede mogu ostvariti kada rast decentralizirane proizvodnje, kapaciteta za pohranu i elektrificirane potrošnje prati isti tempo, uz tarife i pravila koja omogućuju učinkovitije korištenje mreže. Koliko će se modelirani potencijal pretočiti u stvarne troškove pojedinih elektroenergetskih sustava ovisit će o njihovoj strukturi, ulaganjima i načinu primjene predloženih mjera.