Porezna uprava o obvezama Ubera i njihovih podizvođača odnosno vozača

Poslovni model Ubera gotovo pa je svima više-manje poznat, kompanija je samo posrednik između vozača kao pružatelja usluge i korisnika te za to ubire naknadu od naplaćenog te u ime i za račun vozača naplaćuje usluge putem kreditne kartice.

Zbog toga se samo po sebi nametnulo pitanje na koji se način to provodi u Hrvatskoj, odnosno Zagrebu, jer se koriste samo licencirani vozači koji ili imaju registriranu djelatnost odnosno obrt ili pak imaju vlastitu tvrtku koja je otvorena za prijevoz putnika.

Poreznoj upravi postavili smo nekoliko ključnih pitanja o tome kako se Uber kao posrednik treba ponašati na domaćem tržištu kada je riječ o naplati usluga, fiskalizaciji te odnosu prema ugovornim partnerima odnosno vozačima.

Upitali smo Poreznu upravu i tko je tu obveznik plaćanja PDV-a prema državi? Uber ili vozač, posljedično i tko je obveznik fiskalizacije. Uber navodi da se plaćanje od strane korisnika usluge vrši putem kartice. Samim time se postavlja pitanje da li je Uber Croatia trgovac koji ima ugovor za prihvat kartica s bankom ili je to netko drugi.

Uber Croatia ima ugovor za prihvat kartica s bankom i kartičarima na području EU, što znači da je Uber Croatia obveznik fiskalizacije i izdavanja računa - ovo za direktno posljedicu ima da je pružatelj usluge taxi vožnje Uber Croatia. Ako Uber Croatia radi posredovanje između vozača i korisnika usluge, tada radi agregaciju kartičnog poslovanja, pa bi onda prema važećim pravilima kartičnih kuća morali biti registrirani kao Merchant Agregator/Payment Facilitator, što za posljedicu ima da su svi vozači tada pravni subjekti za sebe, što znači da vozači moraju izdavati račun u svoje ime (tj. u tom slučaju Uber izdaje račun u ime vozača) i plaćati svoje obveze državi (dakle Uber nema nikakve obveze prema državi po pitanju vozača) osim svojih, ali kako im je vlasnik holding društvo u Nizozemskoj, to znači da će država vidjeti malo poreza, ali vjerojatno ništa.

Postavlja se i pitanje da li Uber Croatia, nije regulirana i registrirana financijska institucija, to proizlazi da su za posredovanje u naplati usluga obvezni obračunavati PDV po mjestu isporuke usluge, tj u HR, te za taj dio svoje usluge moraju zaračunavati PDV.

Naravno ostaju otvorena pitanja osiguranja putnika, način tehničkog održavanja vozila i mnoga druga no ona nisu u domeni Porezne uprave odnosno ministarstva financija.

Odgovor Porezne uprave kao dijela Ministarstva financija donosimo u cijelosti:

U skladu s člankom 2. stavcima 1. i 2. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, broj 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13 i 143/14) porezni obveznik je trgovačko društvo i druga pravna i fizička osoba rezident Republike Hrvatske koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti, dohotka ili prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi. Porezni obveznik je i tuzemna poslovna jedinica inozemnog poduzetnika (nerezident).

Slijedom navedenoga društvo iz upita je obveznik plaćanja poreza na dobit. Ostale porezne obveze trgovačkog društva utvrđuju se ovisno o načinu i opsegu obavljanja djelatnosti te može biti i obveznik fiskalizacije, poreza na dodanu vrijednost, a ako zapošljava djelatnike dužno je pridržavati se propisa o porezu na dohodak.

Nadalje, kao i svako trgovačko društvo koje obavlja djelatnost na području Republike Hrvatske i navedeno društvo je pored poreznih propisa dužno pridržavati se posebnih propisa (npr. Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o trgovini, Zakon o zaštiti potrošača, Zakon o računovodstvu i dr).

Ako društvo iz upita za obavljanje svoje aktivnosti angažira druge fizičke ili pravne osobe, te se osobe po osnovi pruženih usluga smatraju poreznim obveznicima. Međutim, ovisno o njihovom poreznom statusu, prihodi ili primici koje isplati društvo iz upita oporezivat će se sukladno pozitivnim poreznim propisima kroz obvezu poreza na dobit ili obvezu poreza na dohodak.

Nadalje, u svezi obveze poreza na dodanu vrijednost, napominjemo kako je predmet oporezivanja porezom na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) sukladno članku 4. stavku 1. točki 1. i 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13 i 143/14, u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) isporuka dobara i obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu koje obavi porezni obveznik koji djeluje kao takav.

Prema odredbama članka 90. Zakona o PDV-u, malim poreznim obveznikom smatra se pravna osoba sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, odnosno fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, čija vrijednost isporuka dobara ili obavljenih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 230.000,00 kuna, te je isti oslobođen plaćanja PDV-a na isporuke dobara ili usluga, nema pravo iskazivati PDV na izdanim računima i nema pravo na odbitak pretporeza.

Prema odredbama članka 186. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 79/13, 85/13, 160/13, 35/14 i 157/14) porezni obveznik koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu i u prethodnoj kalendarskoj godini je obavio isporuke dobara i usluga u vrijednosti većoj od 230.000,00 kuna, upisuje se u registar obveznika PDV-a od 1. siječnja tekuće godine.

Slijedom navedenog, porezni obveznik koji je upisan u registar obveznika PDV-a obvezan je u izdanom računu za obavljenu uslugu obračunati PDV.

U svezi primjene odredbi Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, napominjemo kako su obveznici fiskalizacije fizičke osobe obveznici poreza na dohodak od samostalne djelatnosti te pravne i fizičke osobe obveznici poreza na dobit, za sve djelatnosti koje obavljaju osim za djelatnosti izuzete od obveze izdavanja računa te izuzete od obveze fiskalizacije prema Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Narodne novine, broj 133/12, dalje u tekstu: Zakon).

Svi ovi obveznici fiskalizacije za potrebe fiskalizacije moraju prilagoditi sadržaj računa te način numeriranja broja računa, donijeti interni akt o poslovnicama s opisom (poslovnica, adresa, oznaka radnog dana i radnog vremena te načina numeriranja brojeva) te istaknuti upozoravajuću naljepnicu.

Od ovih obveznika fiskalizacije samo oni koji naplaćuju račune sredstvima koja se smatraju gotovinom, provode i fiskalizaciju izdavanja računa tako da izdaju račune putem prilagođenih naplatnih uređaja i dostavljaju ih elektroničkim putem Poreznoj upravi.

Prema odredbi članka 4. Zakona malim obveznikom fiskalizacije smatra se fizička osoba obveznik poreza na dohodak po osnovi samostalne djelatnosti, kojemu se dohodak i porez na dohodak utvrđuje u paušalnom iznosu prema Zakonu o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i Pravilniku o paušalnom oporezivanju samostalnih djelatnosti (Narodne novine, broj: 143/06, 61/12, 160/13). Zakonom se malim obveznicima fiskalizacije zbog smanjenog obima obavljanja djelatnosti omogućava da postupak fiskalizacije provode na pojednostavljeni način, odnosno isti ovjeravaju posebnu knjigu računa u Poreznoj upravi iz koje izdaju račune za promet u gotovini. Međutim, mali obveznici fiskalizacije se mogu opredijeliti za postupak fiskalizacije izdavanja računa tako da izdaju račune iz, unaprijed u Poreznoj upravi, ovjerene posebno uvezane knjige izdanih računa ili izdavanjem računa putem prilagođenih naplatnih uređaja kao i svi ostali obveznici fiskalizacije.

Sukladno Zakonu, u pogledu obavljanja usluga, osim u svoje ime i za svoj račun, uslugu može pružati druga osoba u ime i za račun obveznika fiskalizacije, ali je u tom slučaju ista dužna prije početka izdavanja računa za promet u gotovini izvršiti sve radnje propisane Zakonom za provedbu postupka fiskalizacije te fiskalizirati račune u prometu gotovinom.

Zaključno, u svrhu zakonite i pravilne primjene pozitivnih poreznih propisa i propisa iz područja obveznih osiguranja, Porezna uprava u okviru svojeg djelokruga rada utvrđuje sve činjenice bitne za oporezivanje i pravilno plaćanje poreza i doprinosa.