Rad na daljinu ne utječe na pad produktivnosti

Rad na daljinu postao je nužnost s pandemijom koronavirusa, ali poslodavci konstantno provjeravaju produktivnost radnika koje nemaju konstantno na oku, iako im brojke sugeriraju da je ona bolja nego u vremenima prije globalne krize. Potvrđuje to kroz istraživanje i A&M, zdravstveno sveučilište iz Teksasa temeljem analize 265 zaposlenih u kompaniji Hurricane Harvey iz Houstona.

Jasno je i da su zapravo poslodavci ti koji su profitirali iz ovog odnosa jer prekovremeni sati i vikendi ne broje se na identičan način. Ali, iako takav odnos sugerira drugačije, mnogi od zaposlenika reći da im je velika želja bila raditi od kuće i da to žele nastaviti, dok će mnogi poslodavci tražiti povratak na radna mjesta.

Svejedno, stvari su se promijenile i poslodavci mogu zadovoljno trljati ruke jer produktivnost se povećala, troškovi poslovanja su se smanjili i tako nešto idealno je. Također, nekako je postalo normalno imati zaposlenika na raspologanju kad god poželite.

Zanimljivo je vidjeti i koliko se zapravo radilo tijekom siječnja ove godine u odnosu na siječanj prošle godine. Dakle, prosječni početak radnog vremena bio je 7:46 sati u odnosu na 8:24 sati prije godinu dana. Istovremeno kraj radnog vremena pomaknuo se s prošlogodišnjih 17:31 na ovogodišnjih 18:12 sati.

Tako nešto predstavlja potencijalni problem za one koji nisu plaćeni po satu ili nemaju jasno definiranu situaciju s prekovremenim satima.

Dobro je vidjeti i kad je produktivnost najviša - između 11 i 12 sati. A najproduktivniji dan u tjednu utorak, iza kojeg su srijeda pa četvrtak. Na godišnjoj razini produktivnost je najniža tijekom ljetnih mjeseci i tijekom blagdana.

Konačni zaključak je da poslodavci zasad nemaju razloga vraćati zaposlenike na radna mjesta, neovisno o situaciji s pandemijom.