Anthropic je predstavio testno tržište u kojem AI agenti predstavljaju kupce i prodavatelje te međusobno obavljaju trgovinske zadatke povezane sa stvarnim dobrima i novcem. Riječ je o važnom eksperimentu jer pokazuje u kojem smjeru ide razmišljanje vodećih AI tvrtki. Sljedeća faza ne svodi se samo na chat sučelja, nego na agente koji mogu izvršavati zadatke, pregovarati, odabrati opcije i pokretati radnje u ime korisnika ili organizacije. U samo nekoliko mjeseci postalo je očito da se tržište umjetne inteligencije više ne može razumjeti samo kroz naslove o valuacijama i velikim rundama. Svaki ozbiljniji potez ujedno je i poruka o tome tko će u sljedećoj fazi imati pristup računalnoj snazi, cloud prioritetu i kanalima distribucije prema enterprise kupcima.
Takav pomak istodobno povećava i poslovni potencijal i razinu rizika. Svaki agent koji dobije pravo djelovanja mora biti praćen pravilima, auditabilnošću, identitetskim kontrolama i granicama odgovornosti, osobito ako barata novcem ili osjetljivim podacima. To bitno mijenja i način na koji se procjenjuje tržišna vrijednost. Nije presudno samo koliko je model dobar na benchmarku, nego može li ga tvrtka isporučiti uz prihvatljiv trošak, dovoljno nisku latenciju i jasan put do produkcije. U takvoj ekonomiji kapital služi za kupnju vremena, kapaciteta i manevarskog prostora, a ne više samo za rast po svaku cijenu.
Na razini industrije to znači da se briše granica između softverske i infrastrukturne priče. Hiperskaleri ulažu u modelne tvrtke kako bi vezali potrošnju uz vlastite platforme, startupi traže dobavljače i investitore koji im mogu osigurati silicij i podatkovni centar, a veliki korporativni kupci žele partnere koji mogu isporučiti i tehnologiju i operativnu stabilnost. U toj jednadžbi sve je manje neutralnih posrednika.
Za poslovne korisnike to otvara i novu razinu pregovora. Tvrtke koje žele uvoditi generativni AI u korisničku podršku, razvoj softvera, analitiku ili interne procese sve češće moraju pitati ne samo koji je model najbolji, nego gdje se izvršava, tko kontrolira podatke, kakvi su ugovorni odnosi i može li se infrastruktura održivo skalirati ako pilot preraste u svakodnevnu upotrebu.
Za europske kompanije to je vrlo relevantno jer AI Act i šire regulatorno okruženje već otvaraju pitanje kako će se klasificirati, nadzirati i dokumentirati sustavi koji ne samo da preporučuju, nego i djeluju. Agentni AI vrlo brzo postaje i tehničko i pravno pitanje. Upravo zato se u europskim raspravama sve češće spominju suverenost, regionalni kapacitet i hibridni modeli isporuke. Za Hrvatsku i regiju to nije apstraktna tema, jer lokalni korisnici u bankarstvu, telekomima, javnim uslugama i industriji sve češće dolaze do točke na kojoj izbor AI platforme postaje i izbor poslovne i regulatorne arhitekture.
Za CIO-e, CTO-e i voditelje digitalnih proizvoda ovo je signal da planiranje AI-ja više ne može stajati odvojeno od planiranja infrastrukture, pravnih uvjeta i upravljanja podacima. Tko danas kreće u ozbiljnije implementacije mora unaprijed znati kojim će se modelom služiti, na kojoj će infrastrukturi raditi, kako će se kontrolirati trošak inferenciranja i što se događa ako se promijene cijene, pravila izvoza ili uvjeti partnerstva. Ta operativna pitanja vrlo brzo odlučuju hoće li projekt ostati u pilotu ili će postati trajna poslovna sposobnost.
Tržište se pritom brzo pomiče od faze oduševljenja prema fazi racionalizacije. Kupci traže mjerljiv ROI, niži trošak inferenciranja i jasnu integraciju s postojećim aplikacijama. Dobavljači koji to ne mogu pokazati sve će teže opravdavati visoke valuacije ili ambiciozne planove širenja. Oni koji mogu, dobit će povjerenje za dugoročnije ugovore i dublju ugradnju u poslovne procese.
Anthropicov eksperiment zato treba čitati kao pogled unaprijed. Ako se pokaže da agenti mogu pouzdano obavljati gospodarske zadatke, tržište će ući u novu fazu automatizacije u kojoj će se tražiti mnogo više kontrole nego što je bilo dovoljno za današnje chatbotove. Zato se svaka ovakva vijest čita i kao rani indikator toga kako će izgledati sljedeća faza AI tržišta: manje teatralnih obećanja, a više borbe za infrastrukturu, operativnu isporuku i stvarnu komercijalnu izdržljivost.
U sljedećih godinu dana zato će se vjerojatno dodatno pojačati konsolidacija između modelnih kuća, cloud pružatelja i industrijskih investitora. Oni koji ne uspiju osigurati dovoljno kapitala i kapaciteta bit će prisiljeni tražiti partnera ili nišu, dok će oni s boljim pristupom infrastrukturi pokušati ubrzati distribuciju i zatvoriti ključne enterprise račune prije nego što tržište postane zasićenije.
Istodobno se ubrzano mijenja i odnos između otvorenosti i kontrole. Kupci žele fleksibilnost, više modela i mogućnost premještanja workloadova, dok dobavljači nastoje zadržati korisnike unutar vlastitog ekosustava kroz infrastrukturu, API-je i podatkovne tokove. Ta napetost bit će jedna od ključnih poslovnih tema AI tržišta tijekom 2026. godine.
