Uredba o razvoju računalstva u oblaku i umjetne inteligencije ne propisuje nacionalne kvote

Europska unija želi znatno povećati vlastite računalne kapacitete, ali pritom izbjeći njihovu koncentraciju u nekoliko najvećih država. Prijedlog Akta o razvoju računalstva u oblaku i umjetne inteligencije otvara pitanje kako će se u novu infrastrukturu uključiti manje članice. Kako za ICTbusiness Media - ICTbusiness.info ističe Andrea Čović Vidović, zamjenica voditeljice Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj i voditeljica medija, cilj je najmanje utrostručiti kapacitete podatkovnih centara u Uniji u idućih pet do sedam godina. Za Hrvatsku to ne znači propisanu kvotu podatkovnih centara, nego potrebu za vlastitom strategijom, procjenom potreba i uklanjanjem administrativnih prepreka. Komisija predlaže zone ubrzanog razvoja i jedinstvene kontaktne točke za investitore.

Paralelno se razvija i europski okvir za procjenu suverenosti clouda i umjetne inteligencije. Rast kapaciteta pritom se mora uskladiti s energetskim i klimatskim ciljevima, dostupnošću vode te mogućnošću korištenja otpadne topline. Digitalno desetljeće Hrvatskoj priznaje napredak u mrežnoj infrastrukturi, ali istodobno pokazuje slabije korištenje naprednih digitalnih tehnologija u gospodarstvu. Za male države važno je i da europska infrastruktura bude dostupna preko zajedničkih projekata, a ne samo na teritoriju zemlje u kojoj je fizički smještena. U razgovoru Čović Vidović objašnjava kako se CADA, digitalni suverenitet, tvornice umjetne inteligencije i europsko financiranje mogu prevesti u konkretne prilike i obveze za Hrvatsku.

Što Akt o razvoju računalstva u oblaku i umjetne inteligencije konkretno znači za manje članice Europske unije?

Cilj prijedloga Uredbe o razvoju računalstva u oblaku i umjetne inteligencije (CADA) jest povećati računalne kapacitete u cijeloj Europskoj uniji, a ne koncentrirati ih tek u nekoliko najvećih država članica. Komisija predlaže najmanje utrostručiti kapacitete podatkovnih centara u Uniji u idućih pet do sedam godina kako bi se u potpunosti zadovoljile potrebe europskih tvrtki i javnih uprava do 2035.

Za manje države članice, što uključuje i Hrvatsku, ovo znači bolje mogućnosti razvoja vlastite sigurne i pouzdane infrastrukture za kritične potrebe. Znači i uključivanje u zajedničke europske projekte i infrastrukturu bez potrebe da svaka država samostalno izgradi cijeli tehnološki lanac.

CADA ne propisuje nacionalne kvote niti određeni broj podatkovnih centara koje bi Hrvatska trebala izgraditi. Prijedlog predviđa da države članice razviju nacionalne strategije za računalstvo u oblaku i umjetnu inteligenciju, procijene svoje potrebe za računalnim kapacitetima i uklone administrativne prepreke za ova ulaganja.

Zone ubrzanog razvoja podatkovnih centara jedan su od predloženih instrumenata za pojednostavljenje i ubrzanje postupaka izdavanja dozvola. Države članice trebale bi osigurati i jedinstvene kontaktne točke za investitore.

Hrvatska pritom već ima određene infrastrukturne prednosti. Najnovije praćenje u okviru Programa politike za digitalno desetljeće do 2030. bilježi napredak Hrvatske u vrlo visokokapacitetnim mrežama, svjetlovodnoj infrastrukturi i mrežama pete generacije (5G), kao i razvoj kapaciteta u računalstvu visokih performansi, kvantnoj komunikaciji i drugim strateškim tehnologijama.

CADA prije svega predlaže regulatorne poticaje. To uključuje brže postupke izdavanja dozvola, zone ubrzanog razvoja, jedinstvene kontaktne točke i mogućnost da određeni projekti dobiju status strateških projekata podatkovnih centara.

U skladu s pravilima Europske unije o državnim potporama, takvi projekti mogli bi dobiti nacionalnu potporu te potporu kroz europske izvore financiranja. Naravno, projekti će morati zadovoljiti uvjete pojedinih programa i fondova.

Naglašavam kako CADA nije poseban fond za izgradnju podatkovnih centara. Financiranje se povezuje s postojećim i budućim europskim instrumentima, uključujući, primjerice, EuroHPC (European High Performance Computing Joint Undertaking) ili programe za umjetnu inteligenciju.

Geografska ravnoteža jedan je od elemenata koje je Komisija ugradila u ovaj novi okvir. Kod razvoja strateških projekata uzimat će se u obzir i njihov doprinos uravnoteženijoj geografskoj raspodjeli računalnih kapaciteta u EU-u.

Komisija predlaže i sustavnije praćenje ponude i potražnje za kapacitetima računalstva u oblaku, računalstva na rubu mreže i umjetne inteligencije po državama članicama. Želimo identificirati infrastrukturne razlike i spriječiti trajnu koncentraciju ključnih kapaciteta na nekoliko najvećih tržišta Unije.

Kako Europska unija definira suverenitet u području računalstva u oblaku i umjetne inteligencije?

Za Europsku komisiju tehnološki suverenitet znači sposobnost Europe da razvija, koristi i kontrolira ključne digitalne tehnologije, podatke i infrastrukturu te smanji prekomjernu ovisnost o vanjskim pružateljima.

To ne znači zatvaranje europskog tržišta niti automatsko isključivanje poduzeća iz trećih zemalja. No Europa mora imati vjerodostojne vlastite alternative kad su u pitanju sigurnost, otpornost, javni interes i strateška autonomija.

Ovakav naš pristup dio je šireg Paketa za europsku tehnološku suverenost kojega smo predstavili u lipnju 2026. Paket uključuje Akt o razvoju računalstva u oblaku i umjetne inteligencije, Akt o čipovima 2.0, Strategiju Europske unije za otvoreni kod te Strateški plan za digitalizaciju i umjetnu inteligenciju u energetskom sektoru.

CADA predlaže četiri razine jamstva suverenosti.

Na osnovnoj razini podaci bi se obrađivali i pohranjivali na infrastrukturi smještenoj u Europskoj uniji. Više razine uvode dodatne zahtjeve povezane s neovisnošću od trećih zemalja, transparentnošću softverskog lanca opskrbe, vlasništvom i kontrolom iz Europske unije te zaštitom od mogućeg utjecaja vlasti trećih zemalja.

Najviša razina bila bi namijenjena za sigurnosno najosjetljivijije tipove korištenja.

Komisija ne predlaže zabranu pružatelja izvan Europske unije, nego pristup koji se temelji na procjeni rizika.

Europsko tržište računalstva u oblaku danas je snažno koncentrirano i velik dio tržišta drže pružatelji izvan Europske unije. To može stvarati rizike povezane s pristupom podacima, primjenom zakonodavstva trećih zemalja, prekidom usluga ili nedostatkom europskih alternativa.

Cilj nam je proširiti izbor, razviti europske kapacitete i omogućiti korisnicima — naravno, osobito javnim institucijama — odabir razine zaštite koja odgovara stvarnom riziku.

Javni sektor jedan je od ključnih korisnika kojima je novi okvir namijenjen.

Države članice prema prijedlogu Komisije trebaju procijeniti koji javni sustavi i usluge zahtijevaju višu razinu suverenosti i sigurnosti. To se posebno odnosi na osjetljive podatke, kritične funkcije i javne usluge od strateške važnosti.

CADA predviđa i zajednički europski pristup javnoj nabavi usluga računalstva u oblaku i umjetne inteligencije. Želimo omogućiti javnim upravama korištenje zajedničke europske kupovne snage te jasnije i usporedivije sigurnosne kriterije.

Koji su glavni rizici rasta podatkovnih centara?

Rast podatkovnih centara nužan je za razvoj umjetne inteligencije i europskog digitalnog gospodarstva, ali u isto vrijeme kreira energetske i okolišne izazove. Radi se o rastu potrošnje električne energije, pritisku na elektroenergetsku mrežu, potrošnji vode, korištenju zemljišta, rastu emisija staklenickih plinova...

Europska unija već ima pravila o praćenju energetskih svojstava podatkovnih centara kroz Direktivu o energetskoj učinkovitosti. Operatori podatkovnih centara dostavljaju podatke o potrošnji energije i drugim pokazateljima održivosti, uključujući podatke relevantne za potrošnju vode.

Kod budućeg razvoja novih kapaciteta, Komisija želi da se uzimaju u obzir dostupnost električne energije, kapacitet elektroenergetske mreže, dostupnost čiste energije, lokalni vodni resursi i mogućnost ponovne uporabe otpadne topline.

Ne želimo samo graditi više podatkovnih centara, nego ih smještati ondje gdje ih energetski i okolišni sustav može održivo podnijeti.

Europa mora istodobno povećavati računalne kapacitete, ali i povećavati njihovu energetsku i resursnu učinkovitost.

To znači učinkovitije tehnologije hlađenja, veću iskorištenost poslužitelja, korištenje energije iz obnovljivih izvora, ponovnu uporabu otpadne topline i bolju integraciju podatkovnih centara u elektroenergetski sustav.

CADA zato povezuje razvoj podatkovnih centara s energetskom učinkovitošću, održivošću i tehnološkim inovacijama, a ne samo s povećanjem ukupnih europskih podatkovnih kapaciteta.

Na razini Europske unije već postoji obveza izvješćivanja o energetskim svojstvima obuhvaćenih podatkovnih centara, a Komisija radi na zajedničkom europskom sustavu ocjenjivanja njihove održivosti i učinkovitosti.

Kako Hrvatska stoji prema ciljevima Programa politike za digitalno desetljeće do 2030.?

Prema Izvješću o stanju digitalnog desetljeća za 2026. godinu, Hrvatska bilježi napredak u digitalnoj infrastrukturi i povezivosti. Slabosti smo zabilježili u digitalizaciji tvrtki, korištenju naprednih digitalnih tehnologija, digitalnim vještinama i razvoju inovativnih poduzeća.

Digitalna transformacija Hrvatske dodatno je financirana u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost, kao i kroz druge fondove Europske unije.

Svakako razvoj vrlo visokokapacitetnih mreža, svjetlovodne infrastrukture i infrastrukture mobilnih mreža pete generacije.

Komisija pozitivno ocjenjuje i hrvatski angažman u računalstvu visokih performansi, kvantnoj komunikaciji, kibersigurnosti i poluvodičkim tehnologijama.

To je važna osnova za daljnji razvoj umjetne inteligencije, digitalnog gospodarstva i infrastrukture podatkovnih centara.

Najveći izazovi ostaju digitalizacija malih i srednjih poduzeća, korištenje naprednih digitalnih tehnologija, manjak stručnjaka za informacijske i komunikacijske tehnologije te uvjeti za rast inovativnih tehnoloških poduzeća.

Hrvatska ima prostora za napredak i u dijelu digitalnih javnih usluga, osobito kada je riječ o njihovoj potpunoj digitalizaciji od početka do kraja i prekograničnoj dostupnosti.

U kontekstu podatkovnih centara, Hrvatska ima i relativno malu domaću bazu računalnih kapaciteta u usporedbi s najvećim europskim tržištima.

Komisija preporučuje nastavak ulaganja u gigabitnu infrastrukturu, posebno u ruralnim, otočnim i komercijalno manje atraktivnim područjima.

Važno je poboljšati uvjete za rast inovativnih poduzeća kako bi veći broj hrvatskih i europskih tehnoloških poduzeća mogao rasti i ostati u Europi.

Potrebno je ubrzati primjenu umjetne inteligencije i drugih naprednih digitalnih tehnologija u malim i mikropoduzećima, povećati broj stručnjaka za informacijske i komunikacijske tehnologije, poboljšati digitalne javne usluge i dodatno ojačati kibersigurnost i otpornost.

Kako se europske inicijative povezuju s nacionalnim projektima?

Europski model temelji se na povezivanju nacionalnih kapaciteta u zajedničku europsku infrastrukturu. Cilj nije nužno da svaka država članica sama izgradi sve elemente sustava, nego da se kroz inicijative poput EuroHPC, tvornice i gigatvornice umjetne inteligencije, europske centre za digitalne inovacije i važne projekte od zajedničkog europskog interesa (IPCEI) omogući pristup zajedničkim europskim resursima.

Hrvatska sudjeluje u Zajedničkom poduzeću za europsko računalstvo visokih performansi i hrvatski korisnici mogu pristupati europskim superračunalnim kapacitetima u skladu s pravilima pojedinih programa i poziva.

Isto vrijedi za tvornice umjetne inteligencije. Njihovi kapaciteti nisu namijenjeni samo korisnicima iz država u kojima se fizički nalazi superračunalo. Model je osmišljen tako da novoosnovana poduzeća, mala i srednja poduzeća, istraživači, industrija i drugi europski korisnici mogu koristiti računalne resurse, podatke i stručnu podršku.

Hrvatska može sudjelovati i u važnim projektima od zajedničkog europskog interesa ako zajedno s drugim državama članicama i industrijom razvije projekt koji zadovoljava zajedničke europske kriterije.

Dobar je primjer toga hrvatska tvrtka Infobip: za područje računalstva u oblaku posebno važan je njihov projekt od zajedničkog europskog interesa u području infrastrukture i usluga računalstva u oblaku sljedeće generacije (IPCEI Next Generation Cloud Infrastructure and Services – IPCEI-CIS).

Komisija ne određuje jednu hrvatsku instituciju koja bi trebala biti nositelj svih ovih aktivnosti.

Kod Uredbe o razvoju računalstva u oblaku i umjetne inteligencije odgovornost je prvenstveno na državama članicama i nadležnim nacionalnim tijelima koja će pripremati strategije, planirati razvoj infrastrukture i provoditi regulatorne postupke.

Kod EuroHPC-a ključna je suradnja države, istraživačkih institucija, sveučilišta, tehnološke industrije i poduzeća.

Kod važnih projekata od zajedničkog europskog interesa države članice identificiraju nacionalne projekte i poduzeća koja žele uključiti, dok Europska komisija ocjenjuje usklađenost državnih potpora s pravilima Europske unije.

Jedan od osnovnih principa europskih inicijativa jest da lokacija na kojoj se infrastruktura nalazi ne određuje tko je može koristiti.

Superračunalo ili tvornica umjetne inteligencije može biti smještena u jednoj državi članici, dok njezine kapacitete koriste istraživači i tvrtke recimo, iz Hrvatske.

Zato se razvijaju i antene tvornica umjetne inteligencije, odnosno nacionalne pristupne točke koje povezuju lokalne ekosustave s europskom mrežom tvornica umjetne inteligencije i superračunalnim kapacitetima.

Prijedlogom Uredbe o razvoju računalstva u oblaku i umjetne inteligencije dodatno nastojimo potaknuti uravnoteženiju geografsku raspodjelu novih računalnih kapaciteta. Zelimo europsku digitalniu infrastrukturu dostupnu cijelom jedinstvenom tržištu, a ne samo državama u kojima su danas koncentrirani najveći kapaciteti.

* Projekt izrade serijala tekstova pod zajedničkim naslovom „Čija je digitalna Hrvatska? – Infrastruktura, sigurnost i interesi iza digitalne budućnosti države“ objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti za 2026. godinu.