U kojim zemljama se zaposlenici najviše prave da rade?

Svaki zaposlenik vjerojatno zna razliku između produktivnog rada i onoga što novo izvješće softverske tvrtke Slack naziva performativnim radom, odnosno, kad zaposlenik samo izgleda kao da radi, ali zapravo niti radi niti je produktivan.

Podaci u istraživanju pokazuju da radnici u nekim azijskim zemljama kao Indija, Japan i Singapur provode više vremena praveći se kao da su zauzeti i nešto rade od zaposlenika u drugim zemljama koje su uljučene u istraživanje. Ukupno, uključilo se devet zemalja s tri kontinenta i ukupno 18.149 zaposlenih osoba.

Primjerice, dok su Indijci provodili 43 posto vremena u performativnom radu, taj je broj bio 37, odnosno 36 posto u Japanu i Singapuru. Za usporedbu, ispitanici iz Sjedinjenih Američkih Država i oni iz Njemačke rekli su da su se činili zauzeti samo 28 i 29 posto vremena.

Jedan izuzetak u Aziji bila je Južna Koreja, također s niskih 28 posto radnih sati provedenih u "načinu pretvaranja". Kod Europljana, najviše se "prave da rade" Francuzi, s 31 posto. Britanci su pak odmah do njih s 30 posto. No, umjesto da se to gleda kao nešto izuzetno negativno, bitno je pratiti onaj dio s produktivnosti, koji u svim navedenim zemljama, osim Indije, prelazi 60 posto. To je hvalevrijedan podatak.

Južna Koreja i Japan, za koje postoje podaci OECD-a, mogu se naći na suprotnim krajevima spektra produktivnosti. Južnokorejska produktivnost, mjerena u BDP-u po radnom satu, porasla je za više od 28 posto, što je jedan od najboljih rezultata među ispitanim zemljama.

U međuvremenu je povećanje produktivnosti u Japanu bilo puno niže, poraslo je samo 8,7 posto u deset godina. Međutim, SAD su postigle sličan rezultat unatoč niskom relativnom udjelu izvedbenog rada. To pokazuje da još nekoliko čimbenika, primjerice, koliko je neko gospodarstvo zrelo, utječe na povećanje produktivnosti.