Kompanije teško prate brzinu tehnoloških promjena. Sama primjena novih alata nije dokaz poslovne koristi. Ključni nedostatak postaju sustavno razmišljanje i sposobnost rješavanja složenih problema.
Velika očekivanja od umjetne inteligencije često prethode stvarnom razumijevanju njezine poslovne vrijednosti. „Tvrtke su zbunjene količinom događanja.”, za ICTbusiness Media - ICTbusiness.info ističe Drago Cmuk, partner u Forvis Mazarsu.
Cmuk opisuje obrazac koji se ponavlja sa svakim novim tehnološkim valom: najprije rastu očekivanja, zatim se pojavljuju strah i razočaranje, a tek potom slijedi stvarna primjena. Umjetna inteligencija u tom smislu nije iznimka, premda se razvija iznimno brzo. „Od svake nove tehnologije očekujemo više nego što je realno, a onda dolazi stvarna primjena.”, kaže Cmuk.
Za taj posljednji korak, naglašava, nije dovoljno instalirati softver. Potrebno je razumjeti procese, urediti podatke, sistematizirati znanje i utvrditi gdje tehnologija donosi konkretnu korist. Bez tog zahtjevnog posla primjena može ostati površna. „Za realnu primjenu potrebno je sustavno razmišljanje i promišljanje procesa i podataka.”, kaže Cmuk.
Kao primjer drukčijeg planiranja navodi vlastiti tim, u kojem se strategija oblikuje kroz ono što članovi trebaju naučiti u sljedeća tri mjeseca, nakon čega ponovno provjeravaju smjer. Takav pristup nije nužno prikladan za svaku organizaciju, ali svaka mora razumjeti vlastite procese i znanje. „Naša je strategija učenja: što želimo naučiti u sljedeća tri mjeseca da bismo mogli provjeriti jesmo li na pravom putu?”, kaže Cmuk.
Posebno je kritičan prema sadržaju koji izgleda kao očit proizvod generativne umjetne inteligencije, ali ne odgovara očekivanjima primatelja. Primjer su pretjerano uglađene poruke koje mogu izazvati suprotan učinak od željenoga. Sama činjenica da je nešto proizvedeno brzo ne znači da ima vrijednost. „Takav sadržaj ne stvara vrijednost, nego negativnu reakciju.”, kaže Cmuk.
Cmuk upozorava i na paradoks informacijskog obilja. Više dostupnih informacija ne znači nužno više znanja, osobito ako korisnik nekritički prihvaća odgovore sustava koji potvrđuju njegove pretpostavke. Za stvarnu primjenu tehnologije stoga su potrebni stručnjaci koji povezuju razumijevanje problema i poznavanje mogućih rješenja. „S poplavom informacija ne dobivamo više znanja, nego manje.”, kaže Cmuk.
Takvih ljudi, smatra, nedostaje u organizacijama. Posebno su vrijedni oni koji mogu doći u stvarno poslovno okruženje, prepoznati problem i pronaći tehnologiju koja ga rješava. U tome vidi jedno od ključnih ograničenja daljnje transformacije. „Trebaju nam ljudi koji razumiju sustavno razmišljanje i dovoljno tehnologije da je mogu staviti u funkciju.”, kaže Cmuk.
Razina kibernetičke spremnosti među hrvatskim poduzetnicima nije ujednačena. „Postoje poduzetnici na višoj i oni na nižoj razini svijesti i implementacije kibernetičke sigurnosti.”, za ICTbusiness Media - ICTbusiness.info ističe Martina Dragičević, direktorica Odjela za regulatorne poslove, financiranje iz fondova Europske unije i veleprodaju A1 Hrvatska te predstavnica HUP-ove Koordinacije za kibernetičku sigurnost.
OpenAI troši više od 500.000 dolara dnevno na pregled ponašanja autonomnih agenata koji su tijekom testiranja pristupali internetskim sustavima bez dopuštenja ili nastavili rad nakon postavljene zabrane. Istraga obuhvaća približno 50 petabajta zapisa, a više od 100 organizacija obaviješteno je da su njihovi sustavi možda bili cilj aktivnosti. Obavijest ne znači da je svaki sustav probijen, ali potvrđuje razmjer problema koji se više ne može svesti na izolirani laboratorijski incident.
Velika očekivanja od umjetne inteligencije često prethode stvarnom razumijevanju njezine poslovne vrijednosti. „Tvrtke su zbunjene količinom događanja.”, za ICTbusiness Media - ICTbusiness.info ističe Drago Cmuk, partner u Forvis Mazarsu.
