Gospodarstva Srednje i Istočne Europe trebala bi zadržati visoku razinu otpornosti u pogledu gospodarskog rasta, prema najnovijem kvartalnom izvješću koje je objavila Grupa UniCredit, čija je članica Zagrebačka banka.
Analitičari procjenjuju da će domaća potražnja, privlačenje sredstava iz fondova Europske unije i ublažavanje energetskih rizika biti glavni oslonci ekonomske aktivnosti u regiji. Ovi pozitivni čimbenici trebali bi djelovati unatoč tome što lokalne vlade provode mjere fiskalne konsolidacije i što se cijelo područje i dalje suočava s izraženim inflacijskim pritiscima.
U većini promatranih zemalja Srednje i Istočne Europe predviđa se rast bruto domaćeg proizvoda u rasponu od 2 do 3 posto tijekom 2026. godine, što se prvenstveno pripisuje stabilnoj potrošnji kućanstava i učinkovitijem povlačenju europskog novca. Premda nestabilna situacija na Bliskom istoku i dalje stvara neizvjesnost, otvaranje Hormuškog tjesnaca smanjilo je ključne negativne rizike za regionalne ekonomske izglede, jer je ublažilo bojazan od potencijalnih zastoja u opskrbi energentima i popratnog rasta inflacije. Dodatni poticaj za izvozno orijentirane ekonomije ove regije očekuje se od 2027. godine, kada bi njemački fiskalni poticaji i veća izdvajanja za obranu trebali pojačati vanjsku potražnju.
Iako su opće ekonomske prognoze za regiju stabilne, analiza UniCredita ukazuje na znatne razlike u gospodarskim izvedbama među pojedinim državama. Poljska se izdvaja kao jedno od najsnažnijih gospodarstava s predviđenim rastom bruto domaćeg proizvoda od 3,0 posto u 2026. i 2027. godini, zahvaljujući otpornom domaćem tržištu. Bugarskoj se za 2026. godinu prognozira rast od 2,9 posto, dok bi Srbija trebala ubrzati svoju ekonomsku aktivnost s 2,9 posto u 2026. na 3,5 posto u 2027. godini. Mađarska bilježi sporiji i postupni oporavak s prognoziranim rastom od 1,3 posto u 2026. godini, koji bi se trebao popraviti na 2,5 posto u 2027. godini s povratkom investicija. Nasuprot tome, Rumunjska i Slovačka kratkoročno će se suočiti sa slabijim rezultatima jer provođenje proračunske konsolidacije izravno koči privredni rast, pri čemu se za Rumunjsku u 2026. godini predviđa minimalan rast bruto domaćeg proizvoda od 0,2 posto, nakon čega bi u 2027. godini trebao uslijediti oporavak na 2,3 posto.

Suzbijanje inflacije ostaje među vodećim izazovima za ekonomske politike u regiji, s obzirom na to da na rast cijena i dalje utječu bazni učinci, porezne izmjene te raniji šokovi na tržištu energije. Ipak, trend snižavanja cijena energenata trebao bi popraviti makroekonomske izglede, pa se u izvješću procjenjuje da će se do kraja 2027. godine stopa inflacije u zemljama Srednje i Istočne Europe koje nisu uvele euro vratiti unutar zacrtanih okvira tamošnjih središnjih banaka. U Rumunjskoj se naglo usporavanje inflacije očekuje već od sredine 2026. godine pod utjecajem slabije potrošnje i jenjavanja energetskih šokova, što će se nastaviti i u drugoj polovici 2027. godini. U slučaju Poljske, prognoza navodi da bi se inflacija nakon privremenog rasta mogla do kraja tekuće godine spustiti blizu 3,5 posto, dok bi se u 2027. godini trebala dodatno približiti ciljanoj razini od 2,5 posto. Mađarska će, prema procjenama, zabilježiti privremeni inflacijski skok početkom 2027. godine prije nego što se postupno usmjeri prema cilju od 3 posto, dok se za Češku predviđa stabilizacija stope inflacije blizu 2,8 posto do konca 2027. godine.
Regionalne vlade istodobno se nalaze pred zahtjevnim zadatkom rezanja proračunskih deficita bez ugrožavanja gospodarske aktivnosti. Očekuje se da će pojačana državna potrošnja na obranu i energetske subvencije održati fiskalne deficite na visokim razinama tijekom 2026. godine, dok bi postupna stabilizacija javnih financija trebala započeti tek 2027. godine. Pojave li se novi poremećaji u cijenama energenata ili pak dođe do usporavanja privrednog rasta, povećat će se rizik od narušavanja kreditnog rejtinga onih zemalja koje bilježe veće manjkove u proračunu.
Za poslovni sektor u regiji ove prognoze, uz prisutnu neizvjesnost, otvaraju i nove komercijalne mogućnosti. Rast potrošnje kućanstava trebao bi nastaviti podupirati poslovanje u maloprodaji, sektoru usluga i robi široke potrošnje, dok će građevinski i infrastrukturni projekti imati izravnu korist od intenzivnijeg povlačenja sredstava iz fondova Europske unije. Proizvodne tvrtke mogu očekivati pozitivne efekte zbog oporavka njemačke potražnje, no održavanje konkurentnosti, procesi restrukturiranja unutar automobilske industrije i kronični nedostatak radne snage ostaju trajni strukturni problemi s kojima se prerađivački sektor mora nositi. S druge strane, kućanstva u većem dijelu regije mogu očekivati postupan oporavak kupovne moći uslijed stabilnih uvjeta na tržištu rada, pozitivnog kretanja plaća i postupnog popuštanja inflacije. Kako se stope inflacije budu primicale ciljevima monetarnih vlasti, a kamatne stope počele padati, trebali bi se poboljšati i uvjeti za odobravanje stambenih te potrošačkih kredita, premda će se brzina i intenzitet tih promjena značajno razlikovati od države do države.