SoftBank zaduženjem financira OpenAI ulaganje

SoftBank Group prikupio je 11,1 milijardu dolara izdavanjem dolarskih i eurskih obveznica kako bi financirao ulaganja u OpenAI i povezanu AI infrastrukturu. Prodaja objavljena 24. rujna najveće je visokoprinosno izdanje jednog azijsko-pacifičkog izdavatelja. Velik iznos prati i visoka cijena kapitala: kuponi dolarskih tranši dosežu 9,75 posto.

Grupa je prodala milijardu dolara obveznica s rokom od tri i pol godine uz kamatu od 8,625 posto, 4,5 milijardi dolara s rokom od pet i pol godina uz 9,25 posto te još 4,5 milijardi s rokom od sedam i pol godina uz 9,75 posto. Dvije eurske tranše od po 500 milijuna eura, na četiri i šest godina, nose prinose od 7,125 i 8 posto.

To zaduženje dolazi nakon rujanskog izdanja za male ulagače vrijednog bilijun jena, približno 6,3 milijarde dolara. SoftBank se obvezao uložiti 64,6 milijardi dolara u OpenAI, a financira i podatkovne centre, energetsku infrastrukturu i druge projekte povezane s AI-jem. Izdanje zato nije samo upravljanje dospijećem duga, nego prijenos tehnološke oklade na bilancu konglomerata.

Kamate pokazuju da ulagači traže znatnu premiju. Trošak osiguranja petogodišnjeg SoftBankova duga od neplaćanja premašio je 400 baznih bodova, nakon približno 280 bodova u lipnju i oko 200 u listopadu 2025. Rast ne znači da tržište očekuje neposredni problem, ali znači da koncentraciju u privatnoj AI kompaniji vrednuje kao veći rizik.

SoftBank na kraju lipnja navodi omjer zajmova prema vrijednosti imovine od 13 posto. Vlastiti cilj drži ispod 25 posto u normalnim uvjetima, odnosno 35 posto u izvanrednima. Taj pokazatelj daje velik formalni prostor za novo zaduženje, ali ovisi o tržišnoj vrijednosti udjela. Ako cijene tehnološke imovine padnu, omjer može porasti bez ijednog novog kredita.

OpenAI je privatna kompanija pa vjerovnici nemaju istu razinu uvida kao kod javno uvrštenog društva. Ne vide dnevnu tržišnu cijenu ulaganja, potpunu strukturu prihoda, trošak računalne infrastrukture ni dinamiku budućih poziva na kapital. SoftBank zato financira nelikvidnu imovinu obveznicama s točno određenim rokovima i kuponima koje mora plaćati neovisno o tempu monetizacije AI-ja.

Razlika između trajanja duga i vremena potrebnog da AI ulaganja počnu vraćati kapital presudna je za rizik refinanciranja. Najkraća velika tranša dospijeva za tri i pol godine. Ako OpenAI do tada ne izađe na burzu, ne provede novu rundu po višoj valuaciji ili ne počne isplaćivati vrijednost ulagačima, SoftBank će za otplatu trebati drugu likvidnost, prodaju imovine ili novo zaduženje.

Visok kupon postavlja i minimalni prag prinosa. Ulaganje ne mora samo rasti; mora nadoknaditi kamatu, valutni rizik, trošak zaštite i mogućnost razvodnjavanja u sljedećim rundama. Kod obveznice od 9,75 posto nominalni kamatni trošak brzo se zbraja, dok vrijednost privatnog udjela može godinama ostati računovodstvena procjena bez gotovinskog toka.

Ulagači će pratiti i valutnu strukturu. SoftBank izvještava u jenima, obveze prema tehnološkim kompanijama često su u dolarima, a dio novog duga u eurima. Zaštita te izloženosti smanjuje iznenađenja, ali povećava trošak. Slabljenje jena može povećati vrijednost strane imovine i istodobno poskupjeti servisiranje duga denominiranog u stranoj valuti.

Struktura pet tranši raspoređuje dospijeća, ali ne uklanja koncentraciju. Tri dolarske tranše zajedno čine deset milijardi dolara, gotovo cijelo izdanje, pa promjena američkih kamatnih stopa i apetita za rizičnim dugom može snažno utjecati na buduće refinanciranje. Eurske tranše šire bazu kupaca, no svaka iznosi samo 500 milijuna eura i ne mijenja dominantnu dolarsku izloženost.

Za vjerovnike je bitna i razlika između likvidnosti i vrijednosti imovine. Udjel u brzo rastućoj kompaniji može na papiru vrijediti mnogo, ali se ne može nužno prodati u roku i po cijeni potrebnoj za otplatu obveznice. Zato će svaka nova runda OpenAI-ja istodobno služiti kao potvrda valuacije i kao test koliko je ta valuacija pretvoriva u gotovinu.