Microsoft ulaže deset milijardi u Zaljev

Microsoft planira do 2030. uložiti više od deset milijardi dolara u cloud i AI infrastrukturu Ujedinjenih Arapskih Emirata, Saudijske Arabije, Katara i Kuvajta. Predsjednik kompanije Brad Smith potvrdio je 23. rujna da plan uključuje izgradnju infrastrukture i širenje poslovanja, ali nije dao raspodjelu po državama, lokacijama ni godinama.

Kompanija će odvojeno uložiti više od 400 milijuna dolara u podmorske i kopnene komunikacijske veze na Bliskom istoku. Ta mrežna komponenta presudna je za podatkovne centre: novi kapacitet nema punu vrijednost ako regija ovisi o malom broju kabelskih pravaca ili ako korisnici do oblaka dolaze putem veze koja se lako prekida.

Plan je predstavljen u okolnostima rata i napada na infrastrukturu. Pogođeni su i objekti Amazonova AWS-a u Bahreinu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Microsoft zato ulaganje povezuje s digitalnom otpornošću, zaštitom kritičnih podataka i procjenama spremnosti lokalnih partnera, a ne samo s prodajom dodatnih računalnih instanci.

Otpornost podatkovnog centra počinje prije softverskog backupa. Potrebni su odvojeni izvori napajanja, zalihe goriva, redundantno hlađenje, fizička zaštita, više telekomunikacijskih pravaca i timovi koji mogu raditi kada je kretanje ograničeno. Regionalna cloud usluga mora imati i plan prebacivanja opterećenja izvan pogođene zone bez gubitka ključeva i kontrole pristupa.

Zaljevske države ulažu u AI kako bi smanjile oslonjenost na naftu i izgradile domaće računalne kapacitete. Raspolažu zemljištem i energijom, ali za najnaprednije klastere trebaju GPU-ove pod američkim izvoznim pravilima, vodu ili alternativno hlađenje te velik broj stručnjaka. Microsoft nije objavio koliko je od deset milijardi namijenjeno građevini, poslužiteljima, mreži ili operacijama.

Kompanija već ima strateški odnos s emiratskim G42, u koji je 2024. uložila 1,5 milijardi dolara i dobila mjesto u upravi. Surađuje i sa saudijskim Humainom te katarskim Qaijem u odabranim područjima, ali ne planira vlasnička ulaganja u te dvije tvrtke. Razlika je bitna jer partnerstvo ne znači preuzimanje njihova kapitalnog rizika.

Za korisnike će najvažniji biti položaj i međusobna udaljenost regija dostupnosti. Dva objekta u istom energetskom ili sigurnosnom području ne daju istu otpornost kao geografski odvojene lokacije. Potrebni su javni ciljevi dostupnosti, definirano mjesto pohrane kopija i mogućnost da ključne usluge nastave raditi i nakon prekida međunarodne veze.

Podmorski kabeli smanjuju latenciju i otvaraju alternativne rute, ali njihova vrijednost ovisi o točkama izlaska na kopno. Ako se više kabela spaja u isti koridor ili istu zgradu, fizička raznolikost ostaje prividna. Ulaganje od 400 milijuna dolara treba zato mjeriti brojem neovisnih pravaca, kapacitetom i ugovorima koji dopuštaju automatsko preusmjeravanje prometa.

Investicija ima i energetski račun. AI klasteri traže stabilnu višegigavatnu opskrbu, a ekstremne temperature povećavaju trošak hlađenja. Microsoft nije objavio planirane megavate, PUE, potrošnju vode ni udio obnovljivih izvora. Bez tih podataka nije moguće procijeniti koliki će dio najavljenog iznosa postati stvarni novi računalni kapacitet.

Države domaćini tražit će da ulaganje donese više od uvoza poslužitelja. Lokalna vrijednost ovisit će o građevinskim ugovorima, radnim mjestima u pogonu, obuci inženjera, dostupnosti usluga domaćim tvrtkama i pravilima prema kojima podaci mogu napustiti zemlju. Microsoft nije objavio ciljeve zapošljavanja ni programe dobavljača, pa se ekonomski učinak još ne može odvojiti od same kapitalne najave.

Suverenost podataka može dodatno usložiti arhitekturu otpornosti. Rezervna kopija u drugoj državi tehnički smanjuje rizik prekida, ali može biti zabranjena ugovorom ili propisom. Kopija unutar iste države zadovoljava lokalizaciju, no možda ostaje izložena istom energetskom, kabelskom ili sigurnosnom događaju. Kupci će zato tražiti preciznu matricu: gdje su primarni podaci, gdje ključevi, kamo se radno opterećenje smije premjestiti i tko odobrava prijenos.