Digitalna transformacija tijekom posljednjeg desetljeća prošla je put od razvojne ambicije i teme poslovnih strategija do infrastrukture bez koje suvremene organizacije praktički više ne mogu funkcionirati. U takvom okruženju više nije dovoljno papirnati postupak jednostavno preseliti na ekran. Ključno je kako povezati digitalne proizvode, procese i podatke tako da korisnik dobije jednostavniju uslugu, a sustav pritom ostane siguran i održiv. „Danas više ne pričamo konkretno o digitalnoj transformaciji, možda o nekoj digitalnoj eksploziji bez koje više ni ne živimo“, ističe za ICTbusiness Media - ICTbusiness.info Andreja Kajtaz, direktorica Sektora za digitalna rješenja u Fini.
Kajtaz podsjeća da se o digitalnoj transformaciji govori već približno desetljeće i da su organizacije tijekom tog razdoblja izrađivale različite digitalne strategije. Digitalizacija je nekada mogla biti dodatna poslovna mogućnost, a danas je postala nužnost. „Danas bez digitalizacije u principu ne možemo uopće niti raditi niti poslovati“, kaže Kajtaz. Mijenja se i kriterij uspješnosti: nije dovoljno imati digitalni kanal, nego treba osigurati da cijeli proces iza njega doista radi bolje.
To je posebno važno za sustave koji služe građanima, gospodarstvu i državi. Dio korisničkih servisa o kojima govori pripada kritičnoj infrastrukturi, zbog čega brzina i praktičnost ne mogu biti jedini ciljevi. Digitalna rješenja moraju biti osmišljena za dugoročnu pouzdanost i sigurnost. „Moramo voditi računa o tome kako upotrijebiti digitalne proizvode, umjetnu inteligenciju i svu onu tehnologiju koja nam zapravo tek dolazi“, objašnjava Kajtaz, dodajući da rezultat mora biti ne samo brzo i učinkovito nego i dugoročno sigurno digitalno poslovanje.
Umjetna inteligencija u tom kontekstu nije izdvojeni tehnološki dodatak. Kajtaz smatra da su njezine mogućnosti već dovoljno poznate te da se težište mora pomaknuti s općih priča o potencijalu na način implementacije. To uključuje razvojne procese, upravljanje podacima i jasna pravila o tome gdje podaci odlaze, koliko se dugo čuvaju i kako se brišu. „Umjetnu inteligenciju trebamo dobro istražiti kako bismo je ukomponirali u razvojne procese kojima se bavimo“, kaže Kajtaz.
Sigurnost pritom ima dvije strane. Ista tehnologija koja organizacijama može pomoći u automatizaciji, analizi i razvoju usluga dostupna je i napadačima. Zbog toga se AI mora promatrati i kao alat obrane od prijetnji koje njegova šira dostupnost može pojačati. Kajtaz među otvorenim pitanjima izdvaja zaštitu osobnih podataka, dugoročno čuvanje i brisanje podataka te njihovo kretanje kroz sustave. „Nije samo napraviti brz i jednostavan proizvod; kako upotrijebiti umjetnu inteligenciju da bi se možda i zaštitili protiv onoga što ona omogućuje drugoj strani da radi na našim servisima“, sažima ona.
Prema njezinu viđenju, vremena za rješavanje tih pitanja sve je manje. Tehnološki razvoj ne ostavlja prostor da se sigurnosni i upravljački modeli definiraju tek nakon što su rješenja već uvedena. „Taj kratki period postaje sve kraći“, upozorava Kajtaz. Upravo zato sigurnost, zaštita podataka i način uporabe AI-ja moraju biti dio arhitekture digitalnog servisa od početka, a ne naknadni dodatak.
Najvažniji pomak ipak vidi u odmaku od pojedinačnim digitalnim dokumentima i procesima. Sljedeća faza mora biti sigurna razmjena podataka i interoperabilnost između servisa. „Prestanimo pričati o digitalnim proizvodima, o digitalnim dokumentima i o digitalnim procesima, nego pričajmo o razmjeni tih podataka, sigurnoj razmjeni podataka i interoperabilnosti“, poručuje Kajtaz.
Kao primjer navodi situaciju u kojoj građanin izgubi novčanik. Umjesto obilaska različitih institucija i ponavljanja istih koraka, korisnik bi na jednom mjestu prijavio problem, a digitalni procesi, interoperabilnost i umjetna inteligencija u pozadini bi omogućili da potrebni podaci sigurno stignu institucijama, bankama i drugim uključenim stranama. Korisnik bi, ovisno o tome što je izgubio, na jednom mjestu pokrenuo rješavanje cijelog problema.
Takav model, prema Kajtaz, predstavlja stvarni smisao transformacije. Pretvaranje nekadašnjeg „pješačenja po šalterima“ u digitalnu verziju istog postupka ne mijenja bit usluge. „Nismo napravili digitalnu transformaciju ako smo samo proces pretvorili u digitalni oblik“, proizlazi iz njezina objašnjenja. Transformacija nastaje kada tehnologija u pozadini sigurno razmijeni sve potrebne podatke i korisniku isporuči rezultat bez nepotrebnog ponavljanja postupaka. Na pitanje je li takav model budućnost, njezin je odgovor vrlo jasan: „To je budućnost koja treba biti sada.“
