DIGITALNA POLITIKA

SAD zabranjuje DeepSeek u saveznim agencijama

Američke civilne savezne agencije moraju ukloniti DeepSeekove proizvode i usluge iz svojih informacijskih sustava. Zabrana uključuje i alate trećih strana koji koriste DeepSeekove modele, čime se provjera širi izvan izravno instaliranih aplikacija. Ministarstvo domovinske sigurnosti kao razlog navodi rizik prijenosa osjetljivih podataka u Kinu. Provedba će od agencija tražiti inventar modela, API-ja i ugrađenih AI funkcija dobavljača.

SAD zabranjuje DeepSeek u saveznim agencijama
Depositphotos / Ilustracija

Američke civilne savezne agencije moraju ukloniti DeepSeekove AI proizvode iz informacijskih sustava i prestati nabavljati nove usluge koje koriste tu kinesku tehnologiju. Direktiva Ministarstva domovinske sigurnosti obuhvaća i proizvode trećih strana u kojima DeepSeekov model radi u pozadini, zbog rizika da osjetljivi podaci budu preneseni u Kinu.

Široka formulacija čini provedbu složenijom od brisanja jedne aplikacije. Agencije koriste alate za pisanje, programiranje, pretraživanje dokumenata i korisničku podršku koji mogu mijenjati temeljni model bez vidljive promjene sučelja. Dobavljači će zato morati otkriti koje modele koriste, gdje se izvršavaju i šalju li upite ili zapise izvan američke infrastrukture.

Rizik se ne svodi samo na namjerno slanje povjerljivog dokumenta u chatbot. Usluga može spremati upite radi poboljšanja modela, bilježiti metapodatke, koristiti udaljene API-je ili prosljeđivati sadržaj podizvođaču. U državnom sustavu i naizgled bezazlen upit može otkriti strukturu projekta, imena službenika, programski kod ili tehničke slabosti.

Direktiva istodobno pokazuje granicu klasične nabave softvera. Agencija može ugovoriti američkog dobavljača, ali njegov proizvod može uključivati otvoreni ili komercijalni model drugog podrijetla. Sigurnosna provjera zato mora pratiti cijeli AI lanac: težine modela, mjesto izvođenja modela, sustav zapisivanja, biblioteke, nadogradnje i prava pristupa pružatelja usluge.

DeepSeek je stekao korisnike jer su njegovi modeli cjenovno konkurentni i dostupni za lokalno pokretanje. Lokalna instalacija može smanjiti prijenos podataka van organizacije, ali ne uklanja zabrinutost oko koda, podataka za treniranje, skrivenih funkcija i naknadnih ažuriranja. Direktiva očito daje prednost jedinstvenoj zabrani pred procjenom svake konfiguracije zasebno.

Za američke softverske kompanije posljedica je obveza dokazivanja sastava proizvoda. Ugovori s državom morat će uključiti popis temeljnih modela i mehanizam obavijesti prije promjene dobavljača. Tvrtka koja ne zna koristi li neka biblioteka ili podusluga DeepSeek može izgubiti mogućnost rada sa saveznim kupcima, čak i ako nikada nije izravno ugovorila kinesku kompaniju.

Zabrana će vjerojatno ubrzati alate za upravljanje AI imovinom. Klasičan inventar uređaja i aplikacija ne vidi uvijek model pozvan kroz API ili ugrađen u SaaS funkciju. Organizacijama trebaju tehničke kontrole koje prepoznaju odredište prometa, bilježe verziju modela i sprječavaju slanje klasificiranih ili osobnih podataka u nedopuštenu uslugu.

Sljedeći praktični korak za agencije je mapiranje svih AI funkcija, određivanje rokova uklanjanja i provjera zamjenskih rješenja. Brzo gašenje bez plana može prekinuti poslovne procese ili potaknuti zaposlenike na neprijavljene alate. Uspjeh direktive mjerit će se time je li uklonjen stvarni tok podataka prema zabranjenim modelima, a ne samo nestankom imena DeepSeek iz službenog kataloga.

Mjera će imati učinak i izvan savezne uprave jer dobavljači često održavaju jednu verziju proizvoda za javne i privatne kupce. Ako je uklanjanje određenog modela preduvjet za državni ugovor, dio tvrtki može isti sastav ponuditi svim američkim korisnicima kako bi smanjio trošak održavanja. Time se regulatorna odluka pretvara u tržišni standard bez formalne opće zabrane.

Ostaje pitanje kako će se tretirati modeli izvedeni iz DeepSeekovih težina ili podataka. Jednostavna provjera imena nije dovoljna kada se model dodatno trenira, prepakira ili nudi kroz posrednički API. Pravila će trebati tehničku definiciju obuhvata kako bi dobavljači mogli dokazati usklađenost bez oslanjanja na marketinški naziv.

Agencije će morati sačuvati dokaze o provedenom uklanjanju: popis pregledanih usluga, rezultate mrežnog nadzora, izjave dobavljača i odobrene iznimke. Bez takvog traga zabrana se teško može revidirati, osobito kada se modeli mijenjaju češće od klasičnih verzija softvera. Kontrola mora postati trajni proces, a ne jednokratna inventura. Iznimke moraju biti rijetke, vremenski ograničene i tehnički nadzirane.