Britansko tijelo za tržišno natjecanje predložilo je da Microsoftov poslovni softverski ekosustav dobije status strateške tržišne važnosti, čime bi regulator stekao ovlast nametnuti posebna pravila za pakete, interoperabilnost i pristup podacima. Prijedlog obuhvaća Windows, produktivni softver, Teams, sigurnosne alate, poslužiteljske proizvode i Copilot, ali još nije konačna odluka niti utvrđenje prekršaja.
Postupak je otvoren jer poslovni korisnici često kupuju više Microsoftovih proizvoda kao povezani paket, a promjena jednog dijela povlači trošak migracije podataka, identiteta, licenci i obuke zaposlenika. Regulator procjenjuje da takva povezanost može ograničiti izbor i otežati ulazak suparniku koji nudi samo bolji alat za komunikaciju, sigurnost ili umjetnu inteligenciju.
Savjetovanje o prijedlogu traje do sredine studenoga, a konačna odluka predviđena je do veljače 2027. Ako oznaka bude potvrđena, ona sama ne znači kaznu. Otvara zaseban postupak u kojem regulator može odrediti ciljana pravila ponašanja i zahtijevati promjene koje smatra razmjernima tržišnom problemu.
Microsoft tvrdi da njegovi proizvodi rade s konkurentskim uslugama te da korisnici mogu birati druge aplikacije i oblake. Kompanija također ističe ulaganja u otvorena sučelja i multicloud. Regulator, međutim, ne promatra samo tehničku mogućnost povezivanja, nego cijenu, ugovorne uvjete i praktičan rad potreban da bi velika organizacija promijenila dobavljača.
Teams je raniji primjer spora oko paketiranja. Kada je komunikacijski alat uključen u produktivni paket, suparnik mora uvjeriti kupca da dodatno plati funkciju koju već dobiva kroz postojeću licencu. Odvajanje cijene može povećati transparentnost, ali ne uklanja prednost jedinstvenog identiteta, administracije i sigurnosne konzole koja povezuje sve Microsoftove proizvode.
Copilot uvodi novu razinu zaključavanja jer koristi dokumente, poruke, kalendare i poslovni kontekst iz istog ekosustava. Konkurentski AI asistent može imati usporediv model, ali slabiji pristup podacima ili složeniju integraciju. Regulator će morati razlikovati legitimnu sigurnosnu kontrolu od ograničenja koje Microsoftu daje neopravdanu prednost u distribuciji vlastitog asistenta.
Interoperabilnost pritom ne znači da svaki dobavljač mora dobiti neograničen pristup. Poslovni podaci uključuju osobne informacije, poslovne tajne i privilegiranu komunikaciju. Pravilo mora odrediti minimalni opseg, provjeru identiteta, zapis pristupa i mogućnost opoziva. Loše dizajnirano otvaranje moglo bi povećati sigurnosni rizik upravo korisnicima koje treba zaštititi.
Za uprave i IT odjele postupak je podsjetnik da ukupni trošak nije samo cijena licence. Treba izmjeriti koliko aplikacija ovisi o Microsoftovu identitetu, formatima i automatizaciji, koliko traje izvoz podataka te može li se važan proces nastaviti kod drugog dobavljača. Organizacija koja nema inventar ovisnosti ne može vjerodostojno pregovarati ni kada regulator poboljša tržišne uvjete.
Moguće intervencije mogle bi obuhvatiti jasnije cijene pojedinih proizvoda, lakši prijenos podataka, dostupnija sučelja i ograničenja diskriminacije konkurentskih aplikacija. Svaka mjera ima različit učinak. Odvajanje paketa pomaže pri kupnji, dok prijenos podataka i identiteta određuje može li kupac stvarno otići nakon što je godinama radio unutar ekosustava.
Postupak će utjecati i na dobavljače koji grade proizvode na Microsoftovim sučeljima. Stabilna dokumentacija, jednake tehničke kvote i predvidivi uvjeti važniji su od jednokratnog otvaranja API-ja. Bez toga konkurent može formalno biti povezan, ali ne može ponuditi pouzdanu uslugu velikom poslovnom korisniku.
Konačna odluka o statusu bit će prvi test koliko daleko britanski režim želi ići u poslovnom softveru, području u kojem su mrežni učinci manje vidljivi nego kod društvenih mreža, ali su troškovi promjene iznimno visoki. Najvažniji dokaz bit će regulatorova analiza stvarnih migracija, ugovornih popusta i pristupa podacima, a ne samo broj dostupnih konkurenata na popisu proizvoda.
