Ravnopravnost spolova uvećava hrvatski BDP za 4 milijarde eura godišnje

Ravnopravnost spolova uvećava hrvatski BDP za 4 milijarde eura godišnje
Fotolia

Povećanim naporima za zatvaranje jaza među spolovima, Hrvatska može svoj bruto domaći proizvod (BDP) povećati za četiri milijarde eura godišnje do 2030. godine, zaključuje se u danas objavljenoj analizi tvrtke McKinsey & Company pod naslovom Dobitna kombinacija: Kako osnaživanje žena može koristiti srednjoj i istočnoj Europi (SIE).

U tom pogledu, tri ključna čimbenika imala bi najveći ekonomski utjecaj: povećani udio žena u ukupnoj radnoj snazi, uvećanje plaćenog radnog vremena za žene i bolja zastupljenost žena u sektorima visoke produktivnosti.

Analiza promatra sedam država: Češku, Hrvatsku, Mađarsku, Poljsku, Rumunjsku, Slovačku i Ukrajinu. Naime, na tom prostoru žene čine 52 posto ukupnog stanovništva, pri čemu ih je više od 60 posto visokoškolski obrazovano. Usprkos tome, one čine tek 45 posto ukupne radne snage. Poboljšanjem ravnopravnosti spolova SIE bi mogla do 2030. godine otključati 146 milijardi eura BDP-a godišnje, što je otprilike razina gospodarstava Hrvatske i Slovačke zajedno.

„Povećanje sudjelovanja žena u radnoj snazi uvelike bi pomoglo u rješavanju nedostatka radne snage u SIE regiji koja bilježi 630.000 slobodnih radnih mjesta. Ako se regija vrati na svoju stopu rasta prije pandemije, taj bi se broj slobodnih radnih mjesta mogao povećati na više od dva milijuna do 2030. godine“, rekla je Marta Matecsa, partnerica u McKinsey & Company i autorica izvješća.

Prema McKinseyjevoj analizi, sektori koji očekuju najveće povećanje potražnje za novim zaposlenicima su zdravstvo i socijalni rad, maloprodaja i veleprodaja te proizvodnja. S obzirom na to da gotovo polovica ženske radne snage u SIE danas radi u jednom od ova tri sektora, žene su u dobroj poziciji da popune veliki dio ovih radnih mjesta.

Osim makroekonomskih koristi, izvješće također pojačava poslovne razloge za raznolikost u pojedinim tvrtkama. Istraživanje koje je tvrtka McKinsey & Company provela tijekom posljednjeg desetljeća pokazuje kako veći udio žena na najvišim rukovodećim pozicijama korelira s boljim financijskim rezultatima pojedinih tvrtki. Izvješće koje se danas predstavlja javnosti potvrđuje tu uzročno posljedičnu vezu i u SIE. Tvrtke s najvećom spolnom raznolikošću u svojim izvršnim timovima imale su 26 posto veću vjerojatnost za iznadprosječnu profitabilnost od onih koje su se oslanjale manje na spolnu raznolikost izvršnih timova ili su čak bile bez zastupljenosti žena na toj razini, analiza je izvučena iz globalne baze podataka tvrtke McKinsey & Company koja uključuje i 200 velikih tvrtki u SIE.

„Pored općeg društvenog utjecaja, jaz među spolovima ima široke ekonomske posljedice. Uklanjanje tog jaza, poslužilo bi kao jedan od motora rasta, kako u Hrvatskoj tako i u cijeloj SIE regiji, zamijenivši nekadašnje prednosti poput jeftine radne snage i jakih tradicionalnih industrija koje sada gube zamah. Također, rješavanje neiskorištenog ženskog potencijala moglo bi vratiti regiju natrag na put dinamičnog rasta nakon izazova pandemije COVID-19. U konačnici, pomoglo bi u pokrivanju očekivanog nedostatka radne snage u budućnosti“, istaknuo je Dino Komar, izvjestitelj analize za Hrvatsku i mlađi partner u McKinsey & Company Adriatic.U SIE žene čine više od 60 posto diplomiranih studenata i čak 37 posto svih menadžera - udio koji je veći u usporedbi sa zapadnom Europom, pa čak i s nordijskim državama. Ipak, žene danas zauzimaju tek oko 20 posto izvršnih uloga i samo osam posto direktorskih pozicija. Štoviše, 44 posto vodećih tvrtki u SIE nema niti jednu ženu u izvršnoj ulozi.

 

Iako SIE ima snažne temelje za sudjelovanje žena na tržištu rada, napredak je u posljednjih nekoliko godina stagnirao. U 2012. udio žena rukovoditelja u SIE bio je 14 posto, samo jedan postotni bod iza nordijskih zemalja i punih pet postotnih bodova ispred zapadne Europe. Osam godina kasnije, jaz između SIE i nordijskih država povećao se šest puta, a zapadna Europa smanjila je jaz sa SIE na samo tri postotna boda.

Žene u SIE imaju usporedivo visoku ambiciju za napredovanje: 57 posto žena naspram 56 posto muškaraca, pokazalo je istraživanje provedeno na 3.000 žena i muškaraca u Češkoj, Mađarskoj i Poljskoj. Međutim, 28 posto žena vjerovalo je da im spol otežava osiguranje povišice ili napredovanje. Također, gotovo trećina žena kaže kako je nedostatak ravnoteže između posla i privatnog života još jedan razlog zašto nije vjerojatno da će se uspjeti popeti do vrha. Samo jedna petina muškaraca rekla je isto.

Pandemija COVID-19 dodatno je pogoršala ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Iako i žene i muškarci sada provode više vremena na kućanskim poslovima i neplaćenom njegovateljstvu, više od 40 posto ženskih ispitanika reklo je kako pandemija značajno utječe na razmatranje smanjenja njihovog plaćenog rada ili smanjenje radnog vremena, na prelazak na manje zahtjevan posao ili čak potpuno napuštanje posla. Većina žena (54 posto) s djecom mlađom od deset godina razmišlja upravo o tome. Takav bi negativan pomak imao dramatičan utjecaj na gospodarstvo SIE i ugrozio bi teško stečene dobitke za žene na radnom mjestu.

Kako bi se uistinu ostvario neiskorišteni potencijal žena, potrebna je zajednička vizija i suradnja između vlade i tvrtki. Mogle bi se uvesti potpore razvoju karijere na lokalnoj i globalnoj razini, uključujući posebna strukovna osposobljavanja i programe za povratak na posao. Održavanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života također je ključno. Jedno područje fokusiranja moglo bi biti uvođenje i jačanje fleksibilnih modela rada kao što su rad na daljinu ili hibridni rad. I na kraju, ali ne i najmanje važno, treba priznati kako način razmišljanja i ponašanje, koji se očituju u društvenim normama i utvrđenim spolnim ulogama, imaju veliki utjecaj na napredak. Promjena kulturnih čimbenika koji su u pozadini neravnopravnosti spolova složeno je pitanje, no poduzimanje napora za poboljšanje situacije, kao što je vidljivo uključivanje lidera u privatnom i javnom sektoru u stvarnu promociju ravnopravnosti, aktivno uklanjanje diskriminatornog ponašanja ili pak korištenje obuke za podizanje svijesti o nesvjesnoj pristranosti, bio bi odličan početak, zaključuje analiza.