Sve izraženiji jaz u vještinama povezanima s umjetnom inteligencijom stvara podijeljenu radnu snagu, pri čemu većini zaposlenika prijeti zaostajanje zbog smanjenog pristupa učenju i razvoju, i to u trenutku kada se primjena umjetne inteligencije i tempo promjena na radnom mjestu ubrzano povećavaju.
PwC-ovo globalno istraživanje o očekivanjima i strahovima zaposlenika za 2026., provedeno među gotovo pedeset tisuća zaposlenika u četrdeset osam zemalja i regija, pokazuje sve veće razlike u optimizmu vezanom uz razvoj karijere i iskustva zaposlenika, u okruženju obilježenom brzim promjenama, rastućim opterećenjem na poslu i sve većim pritiscima povezanima s troškovima života.
Ova razlika posebno je izražena među pedeset i šest posto zaposlenika koji pripadaju skupini operativna jezgra poslovanja, odnosno zaposlenicima čije su vještine manje tražene i koji još nisu značajno napredovali na putu usvajanja umjetne inteligencije, s obzirom na to da samo dvoje od petero zaposlenika iz te skupine smatra kako ima pristup potrebnim resursima za učenje i razvoj. S druge strane, svakodnevni korisnici umjetne inteligencije iskazuju veću razinu povjerenja u stabilnost zaposlenja, češće imaju povjerenje u menadžment te su sigurniji u svoju sposobnost razvoja novih vještina.
Zaposlenici pritom osjećaju značajan pritisak jer samo trećina navodi da im na kraju mjeseca ostaje novca, što predstavlja pad od osam posto u odnosu na prethodnu godinu, dok gotovo trećina ispitanika, odnosno njih dvadeset i devet posto, smatra da danas ima znatno manju pregovaračku moć nego prije tri godine, što je više nego dvostruko u odnosu na broj onih koji se s tom tvrdnjom ne slažu, s time da je kod zaposlenika koji rade isključivo na daljinu taj udio veći za dodatnih deset postotnih bodova.
Kada je riječ o najvećim rizicima za stabilnost zaposlenja, više zaposlenika kao prijetnju navodi gospodarsku nestabilnost u postotku od 57 posto nego činjenicu da umjetna inteligencija preuzima sve više zadataka, što ističe 44 posto ispitanika, dok pripadnici generacije Z iskazuju veću zabrinutost prema svim tim pokazateljima. Tri petine zaposlenika koji su doživjeli promjene na radnom mjestu smatra da je tijekom protekle godine bilo više promjena nego prethodnih godina, a gotovo trećina, odnosno 27 posto, navodi da osjećaj umora ili sagorijevanja ograničava njihovu produktivnost.
Velika većina zaposlenika također navodi da je tijekom protekle godine u svom poslu morala primjenjivati nove vještine, pri čemu dvije petine, odnosno četrdeset posto, ističe da je to bilo u velikoj ili vrlo velikoj mjeri, dok se promjene još brže odvijaju na rukovodećim razinama pa tako više od polovice viših rukovoditelja, odnosno pedeset i jedan posto, i četrdeset i šest posto menadžera navodi da je u svojim ulogama primjenjivalo nove vještine, u usporedbi s dvadeset i devet posto zaposlenika koji nisu na rukovodećim pozicijama i trideset i osam posto zaposlenika na početnim razinama karijere.
Kako zaposlenici osjećaju sve veći pritisak, tako se nastavlja i rast primjene umjetne inteligencije, pa gotovo dvije trećine, odnosno šezdeset i četiri posto, zaposlenika navodi da je tijekom posljednjih dvanaest mjeseci koristilo umjetnu inteligenciju na poslu, što predstavlja rast od deset postotnih bodova u odnosu na prošlu godinu. Udio onih koji svakodnevno koriste generativnu umjetnu inteligenciju porastao je s četrnaest na dvadeset i dva posto, dok oko tri petine zaposlenika, odnosno pedeset i devet posto, očekuje da će se njihova primjena AI alata povećati tijekom sljedećih dvanaest mjeseci, a ta skupina navodi da im korištenje umjetne inteligencije daje energiju i osjećaj osnaženosti, a ne umora i nemoći, u omjeru približno pet prema jedan.
Rezultati istraživanja pokazuju da su svakodnevni korisnici umjetne inteligencije znatno optimističniji kada je riječ o budućnosti njihovih radnih mjesta, pa njih šezdeset i osam posto iskazuje povjerenje u stabilnost zaposlenja, u usporedbi s pedeset i sedam posto povremenih korisnika, a znatno su skloniji i zatražiti promaknuće za dvanaest postotnih bodova, imaju više povjerenja u više rukovodstvo za petnaest postotnih bodova te su sigurniji da mogu razviti nove vještine za dvadeset i jedan postotni bod.
Iako zaposlenici općenito iskazuju visoku razinu povjerenja u svoju sposobnost razvoja vještina u postotku od šezdeset i jedan posto, samo polovica njih navodi da ima pristup potrebnim resursima za učenje i razvoj, što predstavlja pad u odnosu na pedeset i devet posto godinu ranije. Kako bi detaljnije analizirao te razlike, PwC je zaposlenike podijelio u četiri skupine, u koje spadaju predvodnici s udjelom od četrnaest posto koji obuhvaćaju zaposlenike s rijetkim i traženim vještinama te snažnim AI kompetencijama, zatim AI inovatori s osamnaest posto koji predstavljaju zaposlenike čije su vještine manje rijetke ali umjetnu inteligenciju koriste za postizanje boljih rezultata, potom nezamjenjivi s jedanaest posto koji označavaju zaposlenike s vještinama koje poslodavci visoko cijene ali koji još nisu značajno napredovali na putu usvajanja umjetne inteligencije, te operativna jezgra poslovanja s pedeset i šest posto koju čine zaposlenici čije vještine nisu rijetke i koji još nisu značajno napredovali na putu usvajanja umjetne inteligencije.
Poslodavci bi, prema rezultatima istraživanja, trebali posvetiti posebnu pozornost skupini operativna jezgra poslovanja jer je manje vjerojatno da će zaposlenici iz te skupine biti nagrađeni za primjenu umjetne inteligencije, razvoj novih vještina ili preispitivanje postojećih načina rada, iako upravo oni čine većinu radne snage te obavljaju najveći dio svakodnevnih aktivnosti unutar organizacija. S druge strane, zaposlenici iz skupine predvodnika ostvaruju značajne koristi zahvaljujući svojoj poziciji jer najčešće navode da su nagrađeni za preispitivanje postojećih načina rada 1,5 puta češće od globalnog prosjeka te za razvoj novih vještina 1,2 puta češće od globalnog prosjeka, a za trideset i tri postotna boda češće od ostalih zaposlenika namjeravaju zatražiti promaknuće.
Dodatan izazov za poslodavce predstavlja zadržavanje najvrjednijih zaposlenika, s obzirom na to da gotovo trećina, odnosno dvadeset i devet posto, zaposlenika iz skupine predvodnika navodi da je vrlo ili iznimno vjerojatno da će tijekom sljedećih godinu dana promijeniti poslodavca.