Američki prizivni sud za Deveti okrug dopustio je nastavak više od 3.000 saveznih tužbi u kojima se Meta, Google, TikTok i Snap terete da su dizajnom društvenih mreža poticali ovisnost mladih. Odluka je objavljena sredinom kolovoza, a sud nije odlučio jesu li kompanije odgovorne, nego je odbio procesni pokušaj da se postupci zaustave prije suđenja.
Spor se vrti oko odjeljka 230 američkog Zakona o pristojnosti komunikacija. Ta odredba u pravilu štiti internetsku uslugu od odgovornosti za sadržaj koji objave korisnici. Platforme su tvrdile da im zaštita daje pravo na neposrednu žalbu čim sud dopusti zahtjeve povezane sa sadržajem. Prizivni sud zaključio je da je riječ o obrani koja se može isticati tijekom postupka, a ne o imunitetu od samog vođenja parnice.
Razlika je presudna za više tisuća predmeta. Tužitelji ne napadaju samo pojedine objave, nego značajke proizvoda poput beskonačnog pomicanja, automatske reprodukcije, obavijesti, preporuka i mjera popularnosti. Njihova je teza da kompanije same biraju arhitekturu koja produljuje korištenje i da bi za dokazanu štetu od tih izbora trebale odgovarati kao proizvođači drugih proizvoda. Platforme osporavaju uzročnu vezu i pravnu osnovu takvih zahtjeva.
Odluka je istodobno odbila Metin pokušaj odgode suđenja koje pokreće skupina od 29 državnih odvjetnika, a trebalo bi početi u srijedu. Time se postupak približava fazi u kojoj će sud čuti stručnjake, interne dokumente i svjedočenja o razvoju proizvoda. Procesna pobjeda tužitelja nije isto što i dokaz da je određena značajka uzrokovala kliničku štetu pojedinom korisniku, ali im omogućuje da do tog dokazivanja dođu.
Savezni predmeti dio su šireg vala sporova. U Kaliforniji je objedinjeno oko 3.300 srodnih tužbi, dok države pokreću vlastite postupke prema pravilima zaštite potrošača. New Mexico je ranije dogovorio fond od 567 milijuna dolara, a jedan je porotnički postupak završio odštetom od šest milijuna dolara. Ti iznosi ne određuju vrijednost preostalih predmeta jer svaki počiva na drukčijim činjenicama, tužiteljima i pravnim zahtjevima.
Za poslovni model platformi rizik nije samo moguća odšteta. Ako sudovi prihvate da dizajn proizvoda može biti zaseban izvor odgovornosti, kompanije će morati dokumentirati zašto uvode funkciju, kako testiraju učinak na maloljetnike i koje su zaštite razmatrale. Takvi zapisi mogu postati dokaz. Trošak će uključiti pravnike, stručnjake, promjene zadane postavke i možda ograničenje pojedinih načina preporuke.
Odjeljak 230 ipak ostaje važan. Odluka Devetog okruga ne ukida zaštitu i ne određuje da se preporuka sadržaja uvijek može odvojiti od objave korisnika. Sud je riješio pitanje kada se o zaštiti može žaliti. U kasnijoj fazi može zaključiti da dio zahtjeva ipak cilja uređivanje i prikaz tuđeg sadržaja te ga odbaciti. Zato je pogrešno odluku predstavljati kao konačni poraz tehnoloških kompanija.
Tužitelji će morati povezati konkretne mehanizme s konkretnom štetom. To uključuje dob korisnika, trajanje korištenja, zdravstvenu dokumentaciju, druge uzroke i način na koji je algoritam reagirao. Platforme će isticati roditeljske kontrole, upozorenja, individualne razlike i činjenicu da sadržaj stvaraju treće osobe. Sud će morati odvojiti opći društveni problem od pravno dokazive odgovornosti pojedine kompanije.