Eksplozija primjene generativne umjetne inteligencije dovela je do nepredviđenih financijskih opterećenja za organizacije koje koriste javni cloud. Upravljanje multi-cloud okruženjima postaje iznimno kompleksno, što potiče potragu za specijaliziranim alatima za optimizaciju troškova. Sve veći broj tvrtki razmatra djelomični povratak kritičnih aplikacija na vlastitu hardversku infrastrukturu.
Depositphotos / Ilustracija
Nekontrolirani i netransparentni rast troškova računalstva u oblaku postao je jedan od gorućih problema u uredima vodećih tehnoloških direktora (CIO) diljem svijeta, a najnoviji podaci analitičke kuće IDC potvrđuju da su proračuni za cloud usluge pod nezapamćenim makroekonomskim pritiskom. Glavni krivac za ovu alarmantnu situaciju je masovna, brza i često potpuno stihijska implementacija softverskih rješenja temeljenih na generativnoj umjetnoj inteligenciji. Ovi napredni modeli zahtijevaju neviđene, astronomske količine procesorske snage (GPU akceleracija) i masivne memorijske resurse kako u fazi treniranja, tako i u fazi svakodnevne produkcijske inferencije. Mnoge organizacije su u velikoj želji da što brže uhvate korak s globalnim AI trendovima i preduhitre konkurenciju, prebacile golema radna opterećenja u javni oblak, pritom potpuno zanemarivši optimizaciju softverske arhitekture i dugoročne financijske implikacije ugovora s providerima.
Rezultat ove ishitrenosti su mjesečni računi koji višestruko, a ponekad i deseterostruko premašuju inicijalno planirane godišnje budžete, što je prisililo uprave tvrtki na hitno i dramatično uvođenje FinOps (Cloud Financial Operations) metodologije kao standardne i obvezne poslovne prakse na razini cijele kompanije. FinOps ne predstavlja samo puko uvođenje novog softverskog alata za praćenje troškova, već duboku kulturnu i operativnu promjenu koja na jednom mjestu okuplja stručnjake iz područja financija, kontrolinga, nabave, razvoja softvera i sistemskog inženjerstva kako bi se uspostavila izravna financijska odgovornost za svaku potrošenu računalnu sekundu ili gigabajt prostora u oblaku. Umjesto nekadašnjeg, iznimno opuštenog modela u kojem su razvojni inženjeri imali potpuno odriješene ruke za podizanje novih virtualnih strojeva, testnih okruženja i baza podataka bez ikakve interne kontrole, moderni sustavi zahtijevaju kontinuirani automatizirani monitoring, tagiranje resursa i trenutno gašenje svih neaktivnih kapaciteta.
Analitičari IDC-a ističu da prosječno enterprise poduzeće danas gubi između trideset i nevjerojatnih trideset i pet posto svog ukupnog cloud budžeta na predimenzioniranu infrastrukturu (takozvani over-provisioning) i zaboravljene, napuštene resurse koji bespotrebno rade u praznom hodu tijekom vikenda ili blagdana. To otvara ogroman prostor za brze uštede kroz primjenu specijaliziranih alata pogonjenih strojnim učenjem koji mogu predvidjeti potrebe za resursima i automatski skalirati infrastrukturu prema stvarnoj potražnji. Jedan od najzanimljivijih i najneočekivanijih trendova koji se kristalizira u najnovijim analizama jest djelomična repatrijacija podataka i računalnih operacija, odnosno organizirani povratak određenih predvidljivih i stabilnih radnih opterećenja iz javnog oblaka natrag na lokalnu on-premise infrastrukturu ili u specijalizirane privatne podatkovne centre. Iako je javni cloud apsolutno nezamjenjiv kada je riječ o brzini razvoja novih aplikacija, globalnoj skalabilnosti i fleksibilnosti, za bazične jezgrene sustave koji rade pod konstantnim, nepromjenjivim opterećenjem 24 sata dnevno, vlastiti namjenski hardver često se pokazuje kao dugoročno znatno ekonomičnije i stabilnije rješenje.
Zbog toga hibridni i kompleksni multi-cloud modeli postaju dominantna arhitektonska paradigma moderne obrade podataka. Tvrtke nastoje vrlo pažljivo kombinirati inovacijsku snagu i napredne servise globalnih američkih hyperscalera s troškovnom predvidljivošću, kontrolom i sigurnošću lokalne infrastrukture. Na europskom tlu, gdje su pitanja digitalnog i tehnološkog suvereniteta te zaštite privatnosti građana pod strogom i neumoljivom lupom GDPR-a, upravljanje cloud troškovima dodatno je zakomplicirano pravnom potrebom za lokalnim skladištenjem i obradom osobnih podataka unutar granica EU.
Prekidi rada AI platformi snažno su porasli početkom 2026. jer su rast poslovnog korištenja i veća opterećenja razotkrili probleme s pouzdanošću kroz cijeli infrastrukturni sloj. Analizirajući 471 dan američkih podataka servisa Downdetector, od 1. siječnja 2025. do 16. travnja 2026., Ookla je zabilježila 3,7 milijuna korisnički prijavljenih problema.
Izvješće o kibernetičkoj sigurnosti, koje su izradili Zaklada za kibernetičku sigurnost i TIM, ističe da umjetna inteligencija ubrzava kibernetičke prijetnje. Istodobno, ona otvara i nove mogućnosti za analizu i obranu.
Uz tržište servera, IDC bilježi snažan rast i u segmentu eksternih enterprise storage sustava. U prvom tromjesečju 2026. prihodi na svjetskom tržištu eksternih OEM enterprise storage sustava porasli su 22,7 posto, na 9,2 milijarde dolara, što označava jednu od najsnažnijih stopa rasta toga segmenta u posljednjih nekoliko godina. Taj skok nije rezultat samo uobičajenog ciklusa obnove infrastrukture, nego kombinacije nekoliko istodobnih trendova: ubrzanog ulaganja u AI infrastrukturu, povratka odgođenih storage projekata, rasta cijena komponenti i sve veće potrebe za sustavima koji mogu pratiti podatkovne zahtjeve generativne umjetne inteligencije, analitike i višagentskih aplikacija.