VRIJEME PROMJENA

Generativni AI napuhuje troškove clouda

Eksplozija primjene generativne umjetne inteligencije dovela je do nepredviđenih financijskih opterećenja za organizacije koje koriste javni cloud. Upravljanje multi-cloud okruženjima postaje iznimno kompleksno, što potiče potragu za specijaliziranim alatima za optimizaciju troškova. Sve veći broj tvrtki razmatra djelomični povratak kritičnih aplikacija na vlastitu hardversku infrastrukturu.

Generativni AI napuhuje troškove clouda
Depositphotos / Ilustracija

Nekontrolirani i netransparentni rast troškova računalstva u oblaku postao je jedan od gorućih problema u uredima vodećih tehnoloških direktora (CIO) diljem svijeta, a najnoviji podaci analitičke kuće IDC potvrđuju da su proračuni za cloud usluge pod nezapamćenim makroekonomskim pritiskom. Glavni krivac za ovu alarmantnu situaciju je masovna, brza i često potpuno stihijska implementacija softverskih rješenja temeljenih na generativnoj umjetnoj inteligenciji. Ovi napredni modeli zahtijevaju neviđene, astronomske količine procesorske snage (GPU akceleracija) i masivne memorijske resurse kako u fazi treniranja, tako i u fazi svakodnevne produkcijske inferencije. Mnoge organizacije su u velikoj želji da što brže uhvate korak s globalnim AI trendovima i preduhitre konkurenciju, prebacile golema radna opterećenja u javni oblak, pritom potpuno zanemarivši optimizaciju softverske arhitekture i dugoročne financijske implikacije ugovora s providerima.

Rezultat ove ishitrenosti su mjesečni računi koji višestruko, a ponekad i deseterostruko premašuju inicijalno planirane godišnje budžete, što je prisililo uprave tvrtki na hitno i dramatično uvođenje FinOps (Cloud Financial Operations) metodologije kao standardne i obvezne poslovne prakse na razini cijele kompanije. FinOps ne predstavlja samo puko uvođenje novog softverskog alata za praćenje troškova, već duboku kulturnu i operativnu promjenu koja na jednom mjestu okuplja stručnjake iz područja financija, kontrolinga, nabave, razvoja softvera i sistemskog inženjerstva kako bi se uspostavila izravna financijska odgovornost za svaku potrošenu računalnu sekundu ili gigabajt prostora u oblaku. Umjesto nekadašnjeg, iznimno opuštenog modela u kojem su razvojni inženjeri imali potpuno odriješene ruke za podizanje novih virtualnih strojeva, testnih okruženja i baza podataka bez ikakve interne kontrole, moderni sustavi zahtijevaju kontinuirani automatizirani monitoring, tagiranje resursa i trenutno gašenje svih neaktivnih kapaciteta.

Analitičari IDC-a ističu da prosječno enterprise poduzeće danas gubi između trideset i nevjerojatnih trideset i pet posto svog ukupnog cloud budžeta na predimenzioniranu infrastrukturu (takozvani over-provisioning) i zaboravljene, napuštene resurse koji bespotrebno rade u praznom hodu tijekom vikenda ili blagdana. To otvara ogroman prostor za brze uštede kroz primjenu specijaliziranih alata pogonjenih strojnim učenjem koji mogu predvidjeti potrebe za resursima i automatski skalirati infrastrukturu prema stvarnoj potražnji. Jedan od najzanimljivijih i najneočekivanijih trendova koji se kristalizira u najnovijim analizama jest djelomična repatrijacija podataka i računalnih operacija, odnosno organizirani povratak određenih predvidljivih i stabilnih radnih opterećenja iz javnog oblaka natrag na lokalnu on-premise infrastrukturu ili u specijalizirane privatne podatkovne centre. Iako je javni cloud apsolutno nezamjenjiv kada je riječ o brzini razvoja novih aplikacija, globalnoj skalabilnosti i fleksibilnosti, za bazične jezgrene sustave koji rade pod konstantnim, nepromjenjivim opterećenjem 24 sata dnevno, vlastiti namjenski hardver često se pokazuje kao dugoročno znatno ekonomičnije i stabilnije rješenje.

Zbog toga hibridni i kompleksni multi-cloud modeli postaju dominantna arhitektonska paradigma moderne obrade podataka. Tvrtke nastoje vrlo pažljivo kombinirati inovacijsku snagu i napredne servise globalnih američkih hyperscalera s troškovnom predvidljivošću, kontrolom i sigurnošću lokalne infrastrukture. Na europskom tlu, gdje su pitanja digitalnog i tehnološkog suvereniteta te zaštite privatnosti građana pod strogom i neumoljivom lupom GDPR-a, upravljanje cloud troškovima dodatno je zakomplicirano pravnom potrebom za lokalnim skladištenjem i obradom osobnih podataka unutar granica EU.