Globalno tržište telekom i pay TV usluga ulazi u novu fazu u kojoj više nije dovoljno oslanjati se na rast broja korisnika, potrošnju mobilnih podataka i klasične pakete fiksnih, mobilnih i televizijskih usluga. Prema najnovijem IDC-ovu izvješću, prihodi od telekom i pay TV usluga u 2025. dosegnuli su 1.551 milijardu dolara, uz rast od oko 2 posto na godišnjoj razini. IDC za 2026. očekuje nastavak umjerenog rasta, na oko 1.580 milijardi dolara, što potvrđuje da je riječ o tržištu koje ostaje iznimno veliko i otporno, ali više nema dinamiku snažnog organskog rasta kakvu su operatori imali u ranijim fazama mobilne i širokopojasne ekspanzije.
Takva slika dobro opisuje stanje zrele industrije. Telekom usluge postale su temeljna infrastruktura suvremenog društva i gospodarstva, pa potražnja ostaje relativno stabilna i u razdobljima makroekonomskih pritisaka. Istodobno, upravo ta zrelost ograničava prostor za jednostavno povećanje prihoda. Mobilna penetracija u razvijenim tržištima već je vrlo visoka, fiksni broadband postao je osnovna komunalna usluga digitalnog doba, a pay TV segment je pod pritiskom streaming platformi, promjene korisničkih navika i sve snažnije fragmentacije medijskog sadržaja. Operatorima zato ostaje složen zadatak: održati investicije u mreže, povećavati kapacitete, nositi se s rastom troškova energije i opreme, a istodobno pronaći nove izvore prihoda koji neće ovisiti samo o klasičnom ARPU-u
IDC pritom upozorava na nekoliko kratkoročnih pritisaka. Geopolitičke napetosti, viši troškovi energije, inflacija, rast cijena mrežne opreme i troškova rada mogu smanjivati marže i usporavati investicijske cikluse. U Europi se dio rasta prihoda ostvaruje kroz regulatorno dopuštena usklađivanja cijena s inflacijom, što operatorima pomaže u zaštiti prihoda, ali ne rješava strukturni problem monetizacije novih mrežnih kapaciteta. U Aziji i Pacifiku snažan rast Indije ne može u potpunosti neutralizirati slabiju dinamiku u Kini i Japanu, dok Amerika pokazuje mješovitu sliku s oporavkom SAD-a, solidnim rastom Latinske Amerike i gotovo ravnim kretanjem Kanade
Upravo zato satelitski broadband dobiva sve važnije mjesto u raspravama o budućnosti telekom tržišta. Nove LEO konstelacije više nisu samo egzotična tehnologija za udaljena područja, pomorce, zrakoplovstvo ili specijalizirane poslovne korisnike. One se sve brže pretvaraju u komplementarni sloj globalne povezanosti, posebno ondje gdje je gradnja optike, baznih postaja ili zemaljskog backhaula preskupa, prespora ili tehnički zahtjevna. Za ruralna područja, otoke, planinske regije, krizne situacije i industrijske lokacije izvan urbanih središta satelitski broadband otvara prostor za model povezivosti koji se ne natječe nužno izravno s fiksnim i mobilnim mrežama, nego ih nadopunjuje.
Najveća promjena dolazi iz približavanja satelitskih i mobilnih mreža. Direct-to-Device usluge, odnosno povezivanje standardnih mobilnih uređaja izravno sa satelitima, mogle bi promijeniti način na koji operatori razmišljaju o pokrivenosti. U prvoj fazi takve usluge uglavnom znače poruke, hitnu komunikaciju i osnovnu podatkovnu povezanost u područjima bez zemaljskog signala. No srednjoročno se otvara mogućnost da satelitski sloj postane sastavni dio korisničkog paketa, osobito u premium segmentu, sigurnosnim uslugama, poslovnoj mobilnosti, logistici, javnim službama i industrijskim primjenama. Za operatore to znači novu priliku, ali i novi konkurentski pritisak jer satelitski pružatelji usluga ulaze u prostor koji je desetljećima bio gotovo isključivo vezan uz licencirane mobilne mreže.
Drugi važan smjer rasta ostaje 5G monetizacija. Prvi val 5G-a uglavnom je bio usmjeren na veće brzine, veći kapacitet i marketinšku diferencijaciju prema korisnicima, dok su stvarni novi poslovni modeli nastajali sporije od očekivanja. Razlog je djelomično u tome što se većina ranih 5G mreža oslanjala na non-standalone arhitekturu, odnosno na postojeću 4G jezgru. Tek šire uvođenje 5G standalone mreža otvara prostor za naprednije funkcije kao što su network slicing, bolja automatizacija, niža latencija, veća pouzdanost i preciznije upravljanje kvalitetom usluge za različite poslovne scenarije.
Za operatore je to presudno jer 5G više ne mogu prodavati samo kao brži mobilni internet. Prava vrijednost 5G standalone mreža nalazi se u industrijskim i poslovnim primjenama: privatnim mobilnim mrežama u tvornicama, lukama, logističkim centrima i energetskim sustavima, povezivanju velikog broja IoT uređaja, upravljanju autonomnim strojevima, videonadzoru, sigurnosnim sustavima, pametnim gradovima i kritičnoj infrastrukturi. No za takvu monetizaciju nije dovoljna sama mreža. Potrebni su integracija, aplikacijski sloj, partnerstva s industrijskim dobavljačima, cloud i edge kapaciteti, kibernetička sigurnost te sposobnost operatora da nastupe kao rješenjski partner, a ne samo kao pružatelj povezivosti.
Sve važniju ulogu imaju i mrežni API-ji. Inicijative poput GSMA Open Gatewayja pokazuju da operatori žele otvoriti dio mrežnih funkcionalnosti developerima, fintechu, sigurnosnim tvrtkama, digitalnim platformama i enterprise korisnicima. API-ji za provjeru identiteta uređaja, potvrdu lokacije, zaštitu od prijevara, kvalitetu veze ili upravljanje mrežnim mogućnostima mogli bi postati novi način monetizacije telekom mreža. To je pokušaj da operatori izgrade poslovni model u kojem mreža više nije samo nevidljiva infrastruktura za prijenos podataka, nego programabilna platforma na kojoj nastaju nove digitalne usluge.
Za hrvatske i regionalne operatore ta su pitanja posebno važna jer se nalaze na tržištima ograničene veličine, visoke konkurencije i snažnog pritiska na cijene. Rast kroz klasične korisničke pakete sve je teži, a prostor za diferencijaciju u mobilnim i fiksnim uslugama često se svodi na cijenu, brzinu, količinu podatkovnog prometa i dodatni sadržaj. Satelitski broadband zato treba promatrati pažljivo: on može pomoći u pokrivanju ruralnih i teško dostupnih područja, povećati otpornost mreža i ponuditi nove usluge poslovnim korisnicima, ali istodobno može otvoriti pitanje kanibalizacije postojećih FWA, mobilnih i fiksnih paketa ako se ne pozicionira kao nadopuna nego kao zamjena.
Veći strateški potencijal za regiju vjerojatno leži u B2B segmentu. Operator koji može ponuditi privatnu 5G mrežu, sigurnu povezivost, cloud i edge infrastrukturu, zaštitu od kibernetičkih prijetnji, upravljanje IoT uređajima, integraciju s AI analitikom i usluge za specifične industrije ima znatno širi prostor rasta od operatora koji ostaje na razini SIM kartice, optičkog priključka i televizijskog paketa. Industrija, logistika, turizam, energetika, javni sektor, promet, zdravstvo i pametni gradovi traže sve složenija komunikacijska i podatkovna rješenja, a telekomi imaju prednost jer već upravljaju kritičnom infrastrukturom, korisničkim odnosima, mrežnim kapacitetima i sigurnosnim operacijama.
No ulazak u taj prostor traži i promjenu poslovne kulture. B2B rast ne može se graditi samo prodajom konektivnosti s dodatnom uslugom. On traži konzultantski pristup, razumijevanje vertikalnih industrija, partnerske ekosustave, softverske kompetencije, kibernetičku ekspertizu i sposobnost povezivanja mreže s poslovnim procesima korisnika. To je za mnoge operatore najveći izazov jer su desetljećima poslovali kao infrastrukturne i pretplatničke kompanije, a sada moraju djelovati kao tehnološki integratori.
IDC-ovi podaci zato ne govore samo o još jednoj godini umjerenog rasta globalnog telekom tržišta. Oni pokazuju da sektor ulazi u razdoblje u kojem će se vrijednost sve više stvarati izvan tradicionalnih usluga. Satelitski broadband, D2D povezivost, 5G standalone, network slicing, mrežni API-ji, privatne mreže, edge cloud i sigurnosna rješenja nisu odvojeni trendovi, nego dijelovi iste transformacije. Telekom operatori koji ih uspiju povezati u jasan poslovni portfelj imat će priliku nadoknaditi usporavanje klasičnih prihoda. Oni koji ostanu samo na prodaji pristupa mreži riskiraju da postanu infrastrukturna podloga za nove digitalne igrače koji će preuzeti veći dio dodane vrijednosti.
