Globalni val ulaganja u infrastrukturu za umjetnu inteligenciju i europske inicijative za tehnološku suverenost oblikuju okvir koji posredno, ali osjetno, utječe na hrvatsko i regionalno tržište. Iako regija ne sudjeluje u projektima najvećih razmjera niti u proizvodnji ključnih komponenti, kretanja koja diktiraju globalni igrači i europske institucije izravno se odražavaju na uvjete pod kojima domaće tvrtke i javna uprava provode digitalizaciju.
Najizravniji učinak osjeća se kroz cijene. Rast cijena memorije i komponenti, potaknut preusmjeravanjem proizvodnih kapaciteta prema memoriji visoke propusnosti za sustave umjetne inteligencije, podiže troškove opreme na tržištima koja tu opremu uvoze. Za regionalne tvrtke to znači da nabava poslužitelja, računala i druge opreme postaje skuplja, a planiranje obnove infrastrukture zahtjevnije. Budući da regija ne proizvodi te komponente, izložena je kretanjima na koja nema utjecaja, što naglašava važnost pravovremenog planiranja nabave.
Regulatorni okvir koji se oblikuje na europskoj razini druga je važna dimenzija. Paket mjera za tehnološku suverenost, uključujući prijedloge o čipovima te o razvoju oblaka i umjetne inteligencije, postavlja kriterije koji će se primjenjivati i na regionalnom tržištu. Pojednostavljenje izgradnje podatkovnih centara moglo bi otvoriti prostor za ulaganja na lokacijama s povoljnim energetskim i prostornim uvjetima, dok kriteriji suverenosti u javnoj nabavi mijenjaju poziciju domaćih i europskih pružatelja u odnosu na velike globalne igrače.
Za domaće pružatelje usluga novi okvir nosi i priliku i obvezu. Blizina, poznavanje lokalnog tržišta i usklađenost s europskim kriterijima suverenosti mogli bi postati prednost, posebno kod javnih uprava i tvrtki koje rade s osjetljivim podacima. Istodobno, prilagodba novim zahtjevima traži ulaganja i stručnost, što nije jednako dostupno svim sudionicima. Manji pružatelji mogli bi se naći pred izazovom usklađivanja s kriterijima osmišljenima prvenstveno za veće igrače.
U području umjetne inteligencije, pouke globalnih istraživanja izravno su primjenjive na regionalne tvrtke. Godina u kojoj se očekuje prelazak s pilota na produkciju i mjerljiv povrat ulaganja jednako vrijedi za domaće organizacije, koje moraju izbjegavati zamku nabave tehnologije bez jasnih ciljeva i mehanizama upravljanja. Visoke stope neuspjeha projekata agentne umjetne inteligencije, na koje upozoravaju istraživačke kuće, podsjećaju da disciplina i promišljen pristup presuđuju o uspjehu, neovisno o veličini tržišta.
Telekom sektor također prati globalne i europske trendove. Prelazak na samostojeću arhitekturu pete generacije i rasprave o pristupu šestoj generaciji oblikuju okvir u kojem će domaći operatori donositi odluke o ulaganjima. Za manja tržišta posebno je važno da migracija bude jednostavna i isplativa, budući da nemaju manevarski prostor velikih operatora. Privatne mreže za industriju i logistiku prepoznate su kao područje s mjerljivom poslovnom vrijednošću, što bi moglo biti relevantno i za regionalno tržište.
Ukupno gledano, hrvatsko i regionalno tržište nalazi se u poziciji u kojoj prati i upija globalne i europske trendove, prilagođavajući im se prema vlastitim mogućnostima. Ključ uspješne digitalizacije leži u sposobnosti da se prepoznaju relevantna kretanja, izbjegnu skupe pogreške i iskoriste prilike koje otvaraju regulatorne inicijative i tehnološki napredak. U okruženju u kojem cijene, dostupnost tehnologije i regulatorni okvir sve više ovise o odlukama donesenima izvan regije, promišljeno planiranje i razumijevanje šireg konteksta postaju presudni.
