Društvene mreže - izbori i politika ali treba znati

Pojava društvenih mreža prvo je za političare bila samo nešto tamo daleko i tehnološko što ne razumiju i koriste, no vremenom su i oni shvatili da su im na „toj“ mreži i njihovi glasači, potencijali ključni ljudi za dobivanje izbora.

Upravo je to bila jedna od tema Tvitomanije, o čemu je Krešimir Macan ugledni PR-ovac i stručnjak za krizno komuniciranje i politički marketing ističe kako kampanje za lokalne izbore na društvenim mrežama gotovo pa i nema.

„Društvene mreže vas ne mogu preko noći pretvoriti u prepoznatljivo lice, osim ako napravite neki skandal, ali to onda nije pozitivno prepoznavanje“, istaknuo je Macan. prema njegovim riječima političari ne shvaćaju da s kampanjom na društvenoj mreži nije dovoljno krenuti kad i s klasičnom kampanjom, već na njoj treba raditi mjesecima.

Negdašnji novinar, a danas glasnogovornik ministarstva rada i mirovinskog sustava pak ističe kako su lokalni izbori specifični i kao nije moguće voditi istu kampanju za različite čelnike - župana, gradonačelnika i primjerice, načelnika općine.

„Jedna od glavnih stvari je vrijeme, a ono se ne može kupiti. Za neke stvari jednostavno treba vremena. Društvene mreže ne dobivaju izbore, ali se bez njih izbori više ne mogu dobiti“, objašnjava Vidić i dodaje „kako svake godine u Hrvatskoj u glasačko tijelo uđe oko 40 tisuća novih glasača koji više ne znaju za vrijeme kad računalo nije bilo spojeno na Internet“.

Poznati politički konzultant, aktivist Marko Rakar pojašnjava da je u politici vrlo važno prepoznati ciljeve i na njih se fokusirati. On pojašnjava da bez obzira o kakvoj se kampanji radi prvo identificiraju svoj cilj što je naravno pobijediti, prepoznaju ciljnu grupu, onda ih ciljati jedne po jedne i naravno biti svjestan da treba učiti iz poraza.

Prema njegovim riječima postoje pozitivne i negativne kampanje, etične i neetične, a on nema protiv niti jedne od njih. On napominje kako nije dobro lagati o suprotnoj strani, ali sve ostalo je dozvoljeno.