Digitalne vještine postale su valuta budućnosti, a Hrvatska još uvijek ne proizvodi dovoljno stručnjaka

Hrvatska više nije u fazi u kojoj se digitalna transformacija može svoditi na nabavu nove opreme, još jednu aplikaciju ili formalni prelazak u oblak. Riječ je o puno dubljoj promjeni, onoj koja zahvaća strukturu poslova, tražene kompetencije i samu logiku tržišta rada. McKinsey u analizi budućnosti rada procjenjuje da bi hrvatsko digitalno gospodarstvo moglo dosegnuti 11 posto BDP-a, odnosno 8,3 milijarde eura.

Za usporedbu utjecaja i važnosti, službeni okvir Nacionalnog plana oporavka i otpornosti koji se troši zadnjih 5 godina iznosi gotovo 9,9 milijardi eura, od čega 6,3 milijarde eura bespovratnih sredstava i 3,6 milijardi eura povoljnih zajmova. Tehnološki sektor je jedna od rijetkih industrija koja krize pretvara u prilike. No, taj rast ima svoju Ahilovu petu: kronični nedostatak stručnih kadrova koji bi ga podržali.

No brojke o rastu imaju i svoju drugu stranu. Ista McKinseyjeva analiza upozorava da će do 2030. oko 22 posto radnih sati u Hrvatskoj biti podložno automatizaciji, da je tehnički potencijal automatizacije među najvišima u Europi, na razini od 49 posto, te da će približno 140 tisuća zaposlenih trebati prekvalifikaciju kako bi ostali zapošljivi. U prijevodu, promjena više nije teorijska tema za konferencije, nego vrlo konkretan test spremnosti radne snage. Oni koji danas ne ulažu u nove vještine riskiraju da ih tržište rada vrlo brzo prestigne.

U tom kontekstu, Sveučilište Algebra Bernays prometnulo se u apsolutnog lidera, uspješno educirajući više od 17.000 polaznika kroz sustav vaučera, čime je postalo ključni generator novih vještina na tržištu. No, dok se sustav ubrzano puni polaznicima, vrijeme neumitno istječe. Krajnji rok za prijavu za ovaj ciklus financiranja vaučera putem NPOO-a je 30. lipnja 2026. godine, što ostavlja ograničen prozor prilike za radnu snagu da se pozicionira u novom digitalnom dobu.

Domaći IT sektor već pokazuje kamo se ekonomija kreće. Prema najnovijoj analizi, koja uključuje podatke iz 2024. godini hrvatska IT industrija ima više od 7,3 tisuće tvrtki, zapošljavala više do 35 tisuća osoba i ostvarila 4,13 milijardi eura poslovnih prihoda i to uz rast od 25,33 posto na godišnjoj razini uz petogodišnji prosječni rast od 14,31 posto. Od ukupnih prihoda 1,9 milijardi eura stiglo s inozemnih tržišta i to uz godišnji rast od 19,33 posto i prosječan rast u posljednjih pet godina od 19,05 posto.

Upravo zato sustav vaučera za obrazovanje odraslih nije ispao tek još jedna administrativna mjera, nego jedan od rijetkih instrumenata koji izravno spaja potrebe tržišta rada i mogućnost pojedinca da na njih odgovori. HZZ navodi da se projekt vaučera za zaposlene i nezaposlene provodi od travnja 2022. do lipnja 2026., a kroz katalog su dostupni programi za zelene, digitalne i druge vještine koje se smatraju traženima na tržištu rada. Postupak je pritom maksimalno digitaliziran: od odabira vještine i programa do predaje zahtjeva kroz aplikaciju Moj vaučer.

Važan je i detalj koji mnogi još uvijek podcjenjuju. Hrvatski zavod za zapošljavanje službeno je objavio da programi obrazovanja financirani vaučerima u okviru NPOO-a moraju započeti najkasnije do 30. lipnja 2026. godine. Drugim riječima, prostor za odgađanje rapidno se sužava. Tko danas razmišlja o programiranju, podatkovnoj analitici, kibernetičkoj sigurnosti, mrežama, cloud infrastrukturi, UX/UI dizajnu ili drugim digitalnim kompetencijama, više nema luksuz čekanja “boljeg trenutka”, jer upravo je ovaj trenutak financijski i tržišno najpovoljniji.

U tom kontekstu posebno se izdvaja Sveučilište Algebra Bernays, koje se nametnulo kao jedan od najuočljivijih primjera kako sustav vaučera može funkcionirati kada se obrazovanje gradi prema potrebama tržišta, a ne prema zastarjeloj logici klasične učionice. Na službenim stranicama same institucije navodi se da je oko 10 tisuća građana iskoristilo tu priliku za prekvalifikaciju i usavršavanje upravo kroz njihov model rada. Taj broj nije važan samo zbog volumena, nego zato što pokazuje da se tržišno relevantno obrazovanje više ne traži u tragovima, nego u ozbiljnom, gotovo industrijskom opsegu.

Još je važnije ono što dolazi nakon upisa. Prema podacima koje je Sveučilište Algebra objavilo kroz anketu među polaznicima, a prenio tportal, 90,5 posto ispitanika smatra da je program u potpunosti pokrio zahtjeve tržišta rada, 63,6 posto navodi da je završeni program relativno puno ili značajno utjecao na razvoj ili promjenu karijere, a 82,6 posto ističe praktičan rad kao najbolju metodu učenja. Upravo je u toj točki razlika između formalnog “pohađanja nastave” i stvarne profesionalne promjene. Tržište danas ne nagrađuje samo diplomu, nego sposobnost da znanje odmah pretvorite u posao, projekt, rješenje i rezultat.

Zato se priča o vaučerima ne svodi samo na obrazovanje, nego na ekonomsku obranu osobne karijere. Hrvatska ima priliku izgraditi digitalno gospodarstvo veće od 8 milijardi eura, ali taj cilj neće ostvariti dokumenti, strategije ni političke poruke, nego ljudi koji znaju razvijati softver, analizirati podatke, štititi sustave, upravljati infrastrukturom i stvarati digitalne proizvode. U zemlji u kojoj automatizacija prijeti desecima tisuća radnih mjesta, a IT sektor istodobno traži sve više kompetentnih ljudi, vaučeri su postali najkonkretniji most između rizika i prilike. A kako se taj prozor približava kraju, vrijednost pravodobne odluke postaje veća od bilo koje naknadne isprike.

„Mikrokvalifikaciju na Sveučilištu Algebra Bernays odabrao sam jer u svakodnevnom radu koristim tehnologije koje program obuhvaća, a dodatnu preporuku dali su mi i kolege koji su već pohađali programe. Želio sam dodatno strukturirati i produbiti znanje radi daljnjeg profesionalnog razvoja. Zaposlen sam kao djelatnik Service Deska razine 3, a stečena znanja pridonijela su mom napredovanju te većoj sigurnosti u rješavanju kompleksnih zadataka. Posebno ističem kvalitetu predavanja i praktične vježbe, a u budućnosti planiram upisati i druge programe obrazovanja odraslih“ - govori jedan od polaznika koji je uspješno završio mikrokvalifikaciju Administriranje operacijskog sustava Windows Servera.

Sve to zajedno objašnjava zašto su vaučeri postali „shortcut“ do traženih vještina: ne preskaču učenje, nego preskaču prepreke. Umjesto da mjesecima čekate idealan trenutak, dobijete okvir i potporu koji vas guraju prema cilju – završiti program, steći mikrokvalifikaciju ili konkretnu kompetenciju, te je odmah pretvoriti u bolji posao, veću odgovornost ili sigurniju poziciju. U vremenu brzih promjena, to vrijedi više od bilo koje „dodatne stavke“ na životopisu.

Razdoblje financiranja u okviru NPOO-a ide prema završnici, a programi koji se financiraju vaučerima moraju krenuti najkasnije do 30. lipnja 2026. To u praksi znači da se odluka „upisat ću kad stignem“ lako pretvori u „propustio sam rok“. Ako već razmišljate o učenju Pythona, ulasku u cloud, prelasku u cyber sigurnost ili nadogradnji dizajnerskog portfelja, teško je pronaći racionalniji trenutak od onoga kada je edukacija besplatna ili sufinancirana.

„Na mikrokvalifikaciju sam došao s predznanjem iz IT infrastrukture te mrežne i informacijske sigurnosti, a program mi je omogućio da dodatno produbim razumijevanje rada Security Operations Centra, osobito u području detekcije, analize i odgovora na kibernetičke incidente. Najkorisnijim smatram praktične labove i rad na realnim scenarijima, koji su mi pomogli povezati teoriju s praksom. Posebnu vrijednost programu dao je i profesor Zlatan Morić svojim stručnim znanjem i iskustvom iz prakse. Stečena znanja danas izravno primjenjujem u procjeni rizika i unaprjeđenju sigurnosnih procedura u svakodnevnom radu“ - ističe Svetin Matijaš, polaznik koji je uspješno završio mikrokvalifikaciju Primjena SOC-a u prevenciji i analizi kibernetičkih napada.

Za one koji žele jasnu, brzu i tržišno relevantnu promjenu, vaučeri su prilika koja se ne pojavljuje često. A kad se spoje s programima razvijenima prema stvarnim potrebama industrije i s nastavom koja inzistira na primjeni, rezultat je najvažniji: znanje koje se može unovčiti – i karijera koja se može planirati, umjesto samo čekati.