U bakrenom segmentu nastavlja se snažan pad tradicionalnih wholesale proizvoda. Broj ULL linija smanjen je s 39.106 na 30.580, što je pad od 21,80 posto, dok je broj bakrenih bitstream linija gotovo prepolovljen, sa 171.233 na 82.312, odnosno za 51,93 posto. Nasuprot tome, svjetlovodni proizvodi bilježe snažan rast. Fizički pristup putem svjetlovodne mreže povećan je s 47.283 na 65.933, odnosno 39,44 posto, dok je fiber bitstream porastao s 34.781 na 68.544 priključka, što je rast od 97,07 posto.
Podaci HAKOM-a pokazuju kako veleprodajno tržište širokopojasnog pristupa sve jasnije pokazuje ubrzani prijelaz s bakrene na svjetlovodnu infrastrukturu. Prihod od veleprodajnog širokopojasnog pristupa putem bakrene mreže pao je s 13,03 na 11,87 milijuna eura, što je smanjenje od 8,87 posto, uz prosječnu godišnju stopu pada od 21,90 posto. Istodobno je prihod od veleprodajnog pristupa putem svjetlovodne mreže porastao s 6,89 na 13,98 milijuna eura, odnosno 102,83 posto, uz vrlo snažan CAGR od 45,25 posto.
Promjena je još vidljivija u broju linija i priključaka. U bakrenom segmentu nastavlja se snažan pad tradicionalnih wholesale proizvoda. Broj ULL linija smanjen je s 39.106 na 30.580, što je pad od 21,80 posto, dok je broj bakrenih bitstream linija gotovo prepolovljen, sa 171.233 na 82.312, odnosno za 51,93 posto. Nasuprot tome, svjetlovodni proizvodi bilježe snažan rast. Fizički pristup putem svjetlovodne mreže povećan je s 47.283 na 65.933, odnosno 39,44 posto, dok je fiber bitstream porastao s 34.781 na 68.544 priključka, što je rast od 97,07 posto.
Takvi pokazatelji potvrđuju da više nije riječ samo o tehnološkoj zamjeni jedne infrastrukture drugom, nego o dubokoj promjeni veleprodajnog modela tržišnog natjecanja. Konkurencija se sve brže seli na svjetlovodnu mrežu, dok bakreni proizvodi gube i korisničku bazu i prihodovni značaj.
To ujedno znači da je za 2026. realnije očekivati nastavak pada bakrenih veleprodajnih proizvoda nego njihovu stabilizaciju. Tranzicija mreže tako više nije samo investicijska priča vezana uz gradnju nove infrastrukture, nego već izravno mijenja monetizaciju, strukturu prihoda i konkurentske odnose na veleprodajnom tržištu. Takav razvoj ujedno je usklađen i sa širim regulatornim okvirom, u kojem se sve ozbiljnije otvara pitanje gašenja bakrene infrastrukture i prelaska na optičku osnovu tržišta.
Globalna telekom industrija ubrzava pripreme za 6G eru, a prve komercijalne usluge očekuju se oko 2030. uz prve provedive specifikacije do kraja 2028. ili početka 2029., navodi se u lipanjskom izdanju Ericsson Mobility Reporta. Za razliku od prethodnih generacija, 6G se od početka projektira kao AI-native mrežna platforma sposobna podržati autonomnu mobilnost, masovne digitalne blizance, mješovitu stvarnost širokog dosega, pametne gradove i industrijsku automatizaciju, uz punu podršku za integrirano detektiranje i komunikaciju (ISAC) koje mrežama omogućuje ne samo povezivanje uređaja nego i osjet okoline.
Odluka operatora poput VMO2-a da definiraju kraj 2G mreže pokazuje da se europske mobilne mreže postupno čiste od naslijeđenih slojeva. 2G je dugo opstajao zbog široke pokrivenosti, jednostavnih glasovnih usluga, roaminga i M2M uređaja, ali održavanje stare tehnologije troši spektar, energiju, opremu i operativnu pažnju. U eri 4G, 5G i budućeg 6G-a, operatori sve teže opravdavaju paralelno održavanje više generacija mreže. Promjena se ne događa u praznom prostoru: korisnici istodobno traže niže troškove, veću automatizaciju, strožu sigurnost i predvidljivije ugovorne obveze.
Godišnja ulaganja u radijski pristupni dio šeste generacije mobilnih mreža mogla bi premašiti raspon od 100 do 500 milijardi dolara, procjenjuje istraživačka kuća Dell'Oro Group u svom izvješću o naprednom istraživanju 6G tehnologije.
