Hrvatsko telekom tržište ušlo je u fazu u kojoj se infrastrukturni napredak sve jasnije sudara s ekonomskom realnošću. Iako su urbana područja već godinama u zoni gigabitne povezivosti, preostali dijelovi zemlje postaju najskuplji i najzahtjevniji za daljnju izgradnju. Prema riječima Tonka Obuljena, predsjednika Vijeća HAKOM-a, domaćeg telekom regulatoraHrvatska se po ključnim pokazateljima nalazi oko prosjeka Europske unije, ali upravo taj posljednji dio pokrivenosti odredit će ukupni uspjeh strategije. Bez državnih potpora i EU fondova, potpuna optička pokrivenost do 2030. ostaje vrlo optimističan scenarij.
Istodobno, ulaganja u optiku i 5G nastavljaju rasti, potaknuta promjenama u navikama korisnika i potrebama gospodarstva. Regulatorna prepreka za nove tehnologije nema, no tržišne odluke i povrat ulaganja ostaju ključni filter. Posebnu težinu dobivaju projekti financirani iz NPOO-a i PRŠI-ja, koji pokrivaju područja bez komercijalnog interesa. Nova EU regulativa dodatno oblikuje okvir u kojem operatori planiraju investicije. U tom kontekstu, iskustvo Hrvatske na europskoj razini, uključujući predsjedanje BEREC-om, postaje važan alat za zaštitu interesa domaćeg tržišta i korisnika.
Izgradnja fiksne optičke infrastrukture u Hrvatskoj. Hrvatska posljednjih godina intenzivno ulaže u razvoj fiksne optičke infrastrukture – od velikih telekoma do manjih operatora i projekata u ruralnim područjima. Koliko je Hrvatska danas zaista blizu ciljevima gigabitne Europe i potpune optičke pokrivenosti kućanstava?
Urbani dijelovi Hrvatske već neko vrijeme uživaju u Gigabitnoj povezivosti, međutim, sva ruralna područja bez državnih potpora neće moći biti pokrivena, barem ne do 2030. Prema statistikama smo u okviru prosjeka EU-a, ali preostali dio nepokrivenih područja ujedno je najteži i najskuplji za pokriti, dok operatori nemaju komercijalni interes ulagati u područja gdje nema dovoljno stanovnika za opravdati povrat ulaganja.
Koje su ključne prepreke u izgradnji mreže – administrativne, tehničke ili investicijske?
Prepreke u izgradnji mreža vrlo visokog kapaciteta najvećim su djelom povezane uz investicijske i organizacijske izazove svakog operatora. Kod investicijskih to je u prvom redu komercijalna neodrživost izgradnje novih VHCN mreža u ruralnim područjima. Osim značajnih investicija potrebnih za spajanje krajnjih korisnika na svjetlovodne mreže u ruralnim područjima tu je i problem s kvalificiranim djelatnicima, kako za izgradnju svjetlovodnih mreža, tako i za spajanje krajnjih korisnika. Administrativnih prepreka ima te najčešće proizlaze iz neriješenih imovinsko-pravnih odnosa ili iz nerazumijevanja da je infrastruktura namijenjena pružanju javnih usluga.
Koliko su se investicije u fiksnu infrastrukturu promijenile nakon pandemije i rasta potrebe za digitalnim uslugama? Već prije pandemije započeo je val ulaganja u svjetlovodne mreže, koji i dalje traje. Investicije u njih rastu iz kvartala u kvartal već duže vrijeme, a tome su u značajnoj mjeri doprinijele potpore iz fondova EU-a. Pandemija i potreba za radom i nastavom na daljinu, doprinijela je osvješćivanju građana o važnosti dobre internetske veze te je tako stvorila potrebu za većim brzinama. To je donekle ubrzalo migraciju na novoizgrađene VHCN mreže.
Koji su trenutno najveći izazovi u širenju optičke infrastrukture prema ruralnim i manje razvijenim područjima?
Najveći je komercijalna neisplativost takvih projekata koji se vjerojatno neće dogoditi bez državnih potpora. U ruralnim i manje razvijenim područjima potrebna su višestruko veća ulaganja po korisniku u odnosu na gradnju svjetlovodnih mreža u urbanim, gusto naseljenim područjima. Možemo očekivati da će se takve mreže graditi sporije i da će vjerojatno za jedan dio najslabije naseljenih područja potpuno izostati komercijalni interes operatora. Za takva područja bi trebalo predvidjeti poticaje za izgradnju, ali i razmotriti alternativna tehnička rješenja poput bežičnih i satelitskih komunikacija.
Koliko se brzo širi FTTH (fiber-to-the-home) i koji su ključni ciljevi za pokrivenost u sljedećih nekoliko godina? Pokrivenost se, kao posljedica ulaganja, povećala zadnjih nekoliko godina i dosegli smo prosjek EU-a što se tiče ukupne pokrivenosti. U zadnjem izvješću Komisije o napretku u postizanju ciljeva digitalnog desetljeća napredovali smo i u ruralnoj pokrivenosti. Broj aktivnih VHC priključaka također raste i od sredine ove godine veći je od broja bakrenih priključaka. Zajednički cilj EU-a je da do 2030. sva kućanstva imaju mogućnost povezivanja na gigabitne mreže, međutim, zbog ranije navedenih razloga bit će ih izazovno ostvariti. Realno, prije svega zbog ukupne cijene ulaganja, to je vrlo optimističan i teško ostvariv scenariji. Uspješnost će se zapravo mjeriti koliko se tko od država članica približio ostvarenju tog cilja. Smatra se da je s FTTH mrežama moguće pokriti do 95% korisnika, dok će se za ostale tražiti neka druga tehnološka rješenja.
Kako ocjenjujete suradnju između telekoma, jedinica lokalne samouprave i regulatornih tijela u ubrzanju optičkog razvoja?
Suradnja je uglavnom dobra i rekao bih primjerena ulogama svih dionika. Svakako ima prostora za napredak i bolje međusobno razumijevanje i zato kontinuirano organiziramo radionice na kojima razmjenjujemo mišljenja, iskustva i iznosimo prijedloge te predstavljamo novine u relevantnim propisima. Stupanjem na snagu europskog Akta o digitalnoj infrastrukturi (GIA) utvrđen je novi okvir za potporu bržem uvođenju novih mreža. GIA promiče poboljšanje transparentnosti i koordinacije građevinskih radova te pojednostavljenje i digitalizaciju administrativnih procesa.
Izgradnja i komercijalizacija 5G mreža, s posebnim naglaskom na 5G Stand Alone (SA) ključ je uspjeha, komercijalno dostupne 5G mreže već su prisutne, no prelazak na 5G Stand Alone označava novu fazu razvoja s pravim mogućnostima za industriju i društvo. Kada možemo očekivati širu primjenu 5G SA mreža u Hrvatskoj i koje vertikale prve dobivaju koristi?
5G SA sljedeći je korak u razvoju mreža pokretnih komunikacija, koji će omogućiti pune funkcionalnosti 5G tehnologije i širok spektar novih usluga prilagođenih raznim sektorima i primjenama. Bitno je osluškivati potrebe tržišta te raditi na razvoju novih rješenja krojenih po mjeri i potrebama potencijalnih korisnika. Ti novi slučajevi primjene će potaknuti daljnji razvoj tržišta s utjecajem na neke od gospodarskih djelatnosti. Iz perspektive regulatora ne postoje prepreke uvođenju 5G SA te svi daljnji koraci ovise o poslovnim odlukama pojedinih operatora. Implementacija zahtijeva značajna stručna i financijska ulaganja te je za očekivati da se hrvatski operatori za to pripremaju.
Kakav je interes poslovnog sektora za 5G privatne mreže i kako se u to uklapaju domaći operatori? Hoće li 5G SA postati realnost tek s dolaskom novih regulativa i poticaja, ili su operatori već spremni za taj korak?
Interes poslovnog sektora za privatne 5G mreže postoji i to uglavnom u području logistike. Vjerujemo da bi to moglo malo više osvijestiti druge o prednostima uvođenja novih tehnologija u poslovanje. Mobilni operatori mogu realizirati privatne mreže za zatvorene grupe korisnika u sklopu svojih postojećih mreža koje ne moraju nužno biti orijentirane samo na 5G tehnologiju jer se može koristiti i 4G.
Europski fondovi i NPOO odigrali su ključnu ulogu u ubrzavanju digitalne tranzicije Hrvatske, ali rezultati su često neujednačeni. Koliko su projekti financirani kroz NPOO i PRŠI stvarno doprinijeli razvoju širokopojasne infrastrukture u slabije naseljenim područjima?
PRŠI projekti doprinijeli su povećanju dostupnosti širokopojasne infrastrukture za 146.000 kućanstava i omogućili su korištenje usluga putem nove infrastrukture. NPOO projekti su u tijeku, izgradnja infrastrukture tek je počela, ali će sigurno dati doprinos jer se, kao i kod PRŠI-ja, radi o područjima koja nisu komercijalno interesantna operatorima. Ono na čemu treba još poraditi je korištenje već izgrađenim mrežama te naći rješenje za projekte koji su bili predviđeni biti financirani iz NPOO-a, ali neće biti jer je operator u vlasništvu stranog fonda, koji je dobio natječaj za potpore, odustao nakon potpisanog ugovora za sufinanciranje. To je propuštena prilika i Država će morati naći način kako to premostiti. Mi smo kao regulator tržišta uvijek spremni biti konstruktivni dionik, iako nismo izravno uključeni ili odgovorni za davanje takvih potpora. Ono što mi se čini bitnim za istaknuti jest da su penali za tvrtke koje se prijave i zatim odustanu premali te bi EU trebao mijenjati svoja pravila. Optix je u Hrvatskoj okupio tim koji je jako želio uspjeh, ali presudila je volja vlasnika.
Postoji li bolja koordinacija između lokalne samouprave, operatora i državnih tijela nego što je bila u prvom ciklusu?
PRŠI projekti iz prvog ciklusa otkrili su neke manjkavosti u suradnji, prvenstveno operatora i lokalne samouprave. To je nešto što definitivno treba unaprijediti i što planiramo za NPOO projekte, moguće u vidu nekog priručnika s primjerima iz prakse ili tematskih radionica s lokalnom samoupravom.
Možemo li u novom financijskom razdoblju očekivati snažniji fokus na pametne mreže, zelenu infrastrukturu i digitalnu otpornost?
Fokus novog financijskog razdoblja upravo je otpornost i sigurnost mreža. To je naročito naglašeno za podmorske kabele koji se smatraju posebno kritičnom infrastrukturom. Zelena infrastruktura u fokusu je već neko vrijeme, kao i pametne mreže.
Koliko su EU fondovi i sredstva iz NPOO-a ključni za financiranje velikih projekata optičke i 5G mreže u Hrvatskoj?
EU fondovi su ključni za ostvarivanje onih zadnjih 5% pokrivanja. Ciljevi su postavljeni na 100%, a uvijek je najteže pokriti te zadnje dijelove koji nikome nisu isplativi. Kod optičke mreže to je i izraženije nego kod 5G-a, koji već sad ima skoro 95% pokrivanja, a i nacionalni cilj je zapravo 99% uzimajući u obzir da se radi o bežičnoj tehnologiji.
Možete li izdvojiti konkretne primjere uspješnih implementacija PRŠI-ja do sada— što je presudno za njihovu učinkovitost?
Nismo još analizirali sve izgrađene PRŠI-je pa ne bih nikoga izdvajao, ali pokazalo se da je znanje presudno, odnosno da su PRŠI-ji koje su provodile jedinice lokalne samouprave ipak nešto manje uspješni od onih koje su provodili operatori s postojećim iskustvom u gradnji i upravljanjem mrežom i koji imaju veći broj stručnih ljudi na raspolaganju. Međutim, u oba slučaja mreže su izgrađene i novi priključci su na raspolaganju korisnicima.
Postoje li regulatorne, tehničke ili administrativne zapreke kod povlačenja sredstava i izgradnje mreža preko EU fondova?
Izgradnja uz sufinanciranje potporama sigurno ima neka ograničenja, uglavnom administrativne prirode. Postoje rokovi u kojim mreža mora biti dovršena, puno dodatne dokumentacije koju je potrebno voditi, puno više izvještavanja. U regulatornom smislu mora se dokazati da na nekom području ne postoji komercijalni interes da bi to područje uopće moglo biti sufinancirano, potrebno je poštovati određene procedure, ali logično je da morate opravdati za što i kako trošite taj novac.
Telekom tržište ulazi u fazu u kojoj se isprepliću tehnološke, regulatorne i poslovne promjene – od Digital Networks Acta do ulaganja u AI mreže. Što domaći operatori i regulator očekuju od 2026. godine – hoće li fokus biti na 5G SA, AI upravljanim mrežama ili novom valu konsolidacija? Kako nova EU regulativa utječe na investicijske planove i poslovne modele telekoma u Hrvatskoj?
Nova EU regulativa, Akt o digitalnim mrežama (DNA), predstavljena je prije nekoliko dana, ali još neko vrijeme neće jako utjecati na poslovne modele telekoma u Hrvatskoj. Međutim, DNA nije jedini novi propis, bit će još promjena u području kibernetičke sigurnosti i u propisima koji uređuju digitalna tržišta i usluge. Ono što primjećujemo, a nije povezano s novom EU regulativom, jest da su svi operatori mreža pokretnih komunikacija u Hrvatskoj svoje antenske stupove izdvojili u zasebna trgovačka društva i prate taj svjetski trend.
Koliko je realno da Hrvatska do 2030. ispuni sve ciljeve Digital Decade strategije?
Ciljevi su vrlo ambiciozni, ali dio njih bi mogao biti ispunjen ili biti jako blizu ispunjenja. Teško da će svi biti ispunjeni u onoj mjeri u kojoj su zacrtani, ali Europska komisija toga je svjesna: bez visoko podignute letvice nitko se ne bi trudio i u ovom trenutku ne bismo bili niti na ovim vrijednostima.
Koje ključne promjene i izazove za telekom operatore donose nove EU regulative i strategije poput Digital Decade i Gigabit Infrastructure Acta?
Mišljenja smo da bi puna provedba GIA u Hrvatskoj mogla dodatno smanjiti troškove postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža, iako neki značajniji utjecaj ipak ne možemo očekivati jer je u Hrvatskoj fizička infrastruktura subjekata koji nisu telekom operatori, npr. HEP-a, već neko vrijeme dostupna i koristi se za postavljanje svjetlovodnih mreža. Što se tiče novog regulatornog okvira EU-a, on još nije predstavljen, ali i kada bude predstavljen proći će određeno vrijeme dok se usvoji i počne provoditi.
Što očekujete u narednih godinu do dvije dana po pitanju investicija, konsolidacije tržišta i novih poslovnih modela?
Očekujemo nastavak ulaganja u postavljanje VHCN mreža u komercijalno isplativim područjima. Također se može očekivati nastavak virtualizacije mreža operatora i sve veći iskorak u IT sektor. Ne očekujemo veću konsolidaciju jer je tržište kod nas već prilično konsolidirano, međutim, uvijek može doći do preuzimanja nekih manjih lokalnih operatora od strane nacionalnih operatora. Željeli bismo, jer smatramo da smo stvorili sve regulatorne uvjete, da s radom započne barem jedan MVNO.
U kojoj mjeri hrvatsko tržište, ali i regulator, može proaktivno odgovoriti na zahtjeve europske digitalne transformacije?
Kad govorimo o povezivosti i digitalnoj infrastrukturi hrvatsko tržište trenutačno uspješno odgovara zahtjevima digitalne transformacije. Svi pokazatelji su u porastu, ali bit će sigurno potrebno uložiti dodatne napore u povećanje korištenja novoizgrađenim mrežama. Kad govorimo o proaktivnim odgovorima na europske zahtjeve moramo uzeti u obzir da je HAKOM neovisni regulator s jasno definiranim zakonskim zadaćama. Proaktivno od nas je bilo to što smo dijelom deregulirali optiku i tako potaknuli razvoj tržišta, a EU-ovi pokazatelji to potvrđuju. Drugi smjer našeg proaktivnog djelovanja je naša otvorenost i transparentnost prema tržištu, svim dionicima i korisnicima. Mi smo tu za njih, ne oni za nas.
Hrvatska u središtu europske telekom politike – predsjedsje4dali ste BEREC-om. Kakvo je bilo osobno iskustvo predsjedavanja BEREC-om iz pozicije hrvatskog regulatora—koje izazove i prednosti je to donijelo?
Izazovi su bili brojni, no ako bih mogao nešto izdvojiti to je paralelan rad na predsjedanju i ispunjavanje regulatornih zadaća „kod kuće“ u Hrvatskoj, koje nisu smjele patiti zbog predsjedanja BEREC-om. Tijekom godine pripreme predsjedanja, a posebno u godini predsjedanja, potrebno je često fizički biti na događajima koji su najčešće u Briselu, ali vrlo često i na drugim mjestima u Europi ili svijetu, pa aerodromi, zrakoplovi i hotelske sobe postanu privremeni uredi. Pomoć mog tima bila je izvanredna, ali isto tako i podrška Ureda BEREC-a u Rigi i svih kolega u predsjedništvu.
Možete li navesti glavne uspjehe ili inicijative koje ste pokrenuli ili koordinirali tijekom tog mandata na europskoj razini?
Rekao bih da je glavni uspjeh bila provedba godišnjeg plana rada BEREC-a u zadanim rokovima. Radne grupe u BEREC-u su odlično odradile svoj posao, a mi smo bili tu da pomognemo i interveniramo ako je nešto zapelo. S više strana smo dobili informacije da smo kao predsjedatelj našli pravi balans između davanja slobode radnim grupama da rade svoj posao i kontrole da cijeli proces ide kako treba. Kao poseban uspjeh izdvojio bih usvajanje BEREC-ovog doprinosa na javnu raspravu o strateškom dokumentu Europske komisije - Bijeloj knjizi o mjerama za europsku digitalnu infrastrukturu. Stav BEREC-a o ovom pitanju bio je vrlo važan za sve dionike i za samu Europsku komisiju. Morali smo naporno raditi da dobijemo dokument koji je konstruktivan i dovoljno jasan u ključnim stavovima. Tu je trebalo pomiriti različite ideje oko koncepcije dokumenta, ali i sadržaja. U konačnici smo dobili skoro jednoglasnu potporu.
Kako iskustva iz rada u europskoj regulativi može unaprijediti hrvatsku telekom regulaciju i razvoj tržišta?
Europska regulativa je i hrvatska regulativa. U području elektroničkih komunikacija države članice imaju vrlo malo prostora za samostalnu regulaciju, ali sudjelovanje u procesu donošenja EU-ove regulative od samog početka, od strateških dokumenata koji prethode samim propisima, nezamjenjivo je iskustvo za razumijevanje i primjenu regulative jednom kada bude donesena.
Što to konkretno znači za Hrvatsku i kako se domaći regulator pozicionirao unutar EU regulatornog okvira?
Naša uključenost u procese od samih početaka jamči da interesi Hrvatske, kao male države i tržišta, neće biti zaobiđeni. Znamo što je za naše tržište i korisnike važno, te interese zastupamo i među ostalima vidimo tko ima slične stavove. To puno pomaže u svim kasnijim fazama donošenja i primjene propisa.
Koji su bili glavni prioriteti BEREC-a tijekom predsjedanja – od mrežne neutralnosti do ulaganja u gigabitnu infrastrukturu?
Prioriteti su definirani BEREC-ovom strategijom. To su promicanje pune povezivosti, promicanje otvorenih i održivih digitalnih tržišta te zaštita krajnjih korisnika. Unutar tih prioriteta bilo je puno zanimljivih i važnih projekata ili dokumenata. Istaknuo bih rad na analizi kako nove tehnologije utječu na arhitekturu mreža, analizu kako velike platforme utječu na telekomunikacijsko tržište i Dokument o parametrima za kvalitetu usluge.
Kako izgleda upravljati europskom regulacijom u vrijeme kad se donose ključne odluke o budućnosti digitalne Europe?
BEREC zapravo nije izravni sudionik u EU-ovom zakonodavnom procesu. No, BEREC ima ugled neovisnog i stručnog tijela kojem se vjeruje. Zato je bilo vrlo važno što će BEREC reći o strateškim planovima Europske komisije. Predsjedanje BEREC-om se pokazalo kao zahtjevan posao koji uključuje puno koordinacije, strpljenja, uvažavanja različitih stavova i traženja kompromisa.
Koji su najveći uspjesi hrvatskog predsjedanja i što iz toga može dugoročno profitirati domaće tržište?
Ja bih rekao dosljedno zagovaranje nama bitnih načela, a to je zaštita tržišnog natjecanja i osiguravanje najboljih mogućnosti za krajnje korisnike. To su i dugoročni interesi hrvatskog tržišta i svakog on nas kao korisnika usluga.
