Završio je sastanak. Dogovor s ekipom je da se vidimo za pola sata u jednom restoranu iznad Palo Altoa. Vozim od Redwood Citiya prema tom mjestu. Putem ne mogu ne primijetiti koliko je prekrasno uređeno cijelo područje. Trava savršeno “podšišana“, vegetacija bujna i održavana, ceste široke, ravne, zgrade nove. Tehnološke firme nižu se jedna do druge okružene idiličnim parkovima, zelenom travom i cvijećem okupanom u suncu kasnog poslijepodneva. Pitam se zašto to ne može biti sve tako uredno, poduzetno i lijepo kod nas, no to vodi u neku drugu diskusiju (inače pokrenutu na fejsu i sad je u fazi “online“ grupice optimističnih ljudi okupljenih oko ideje “Pametni otok“. Možda nešto i napravimo. ;) ) Dolazim do restorana, u poznatom hotelu gdje se inače nalazi “business“ ekipa iz Silicon Valleya na kick-off/kick-out sastancima. Ispred hotela parkirano bar dvadesetak Tesli. Samo kažem, za one još uvijek skeptične! ;)

Potrebno je razbiti mit o tome što je zapravo informacijska sigurnost. Prema međunarodnim stručnim certifikatima za infosec profesionalce, te standardima iz ovog područja, informacijska sigurnost obuhvaća procjenu i upravljanje rizicima, razvoj i implementaciju organizacijskih i proceduralnih sigurnosnih kontrola, implementaciju sigurnosnih mehanizama u odnosima s trećim stranama, sigurnost računalnih mreža, telekomunikacijskih sustava, logičku i fizičku kontrolu pristupa, sigurnost u razvoju softvera, upravljanje sigurnosnim incidentima, upravljanje ranjivostima informacijskog sustava, osiguranje sukladnosti s internim pravilnicima, zakonskim propisima i primjenjivom regulativom.

Iako se taj „startup“ svijet stalno vrti po zidovima mojih Facebook prijatelja, sve donedavno nisam se smatrala dijelom tog svijeta. Bilo mi je zanimljivo promatrati s koliko žara se mladi ljudi (i oni malo stariji) upuštaju u diskusije o tome što je to zapravo „startup“, veseliti se projektima koji su dobili „investiciju“, slušati priče o startupima koji su otišli iz „inkubatora“ u „akcelerator“, čitati o uspješnim nastupima naših kolegica i kolega sa inovativnim proizvodima na međunarodnim sajmovima.

Svaki čovjek ima određeni skup znanja i vještina uz pomoć kojih zarađuje za svoj život. Ovisno o stupnju potražnje za tim znanjima i vještinama i njihovoj raspoloživosti, čovjek je više ili manje potreban, odnosno više ili manje tražen i bolje ili lošije plaćen za posao kojeg obavlja. Međutim, imam dojam da se malo mladih ljudi postavlja prema svojim znanjima i vještinama tako da ih gleda kao nešto što je podložno zakonima ponude i potražnje. Kroz razgovor sa studentima na završnim godinama fakulteta redovito na pitanje “što biste voljeli raditi kad završite fakultet?“ dobivam odgovor “pa dobiti posao u nekoj firmi“

Zamislite kako bi bilo dobro napraviti jednu sveobuhvatnu reviziju IT projekata u državnoj i javnoj upravi. Zamislite kakve bi rezultate polučila jedna proaktivna mjera, obaveza postavljanja nadzora nad IT projektima čiji je ugovoreni iznos veći od npr. milijun kuna? Kako bi bilo dobro imati više iskusnih i školovanih voditelja projekata u našim ministarstvima, koji bi IT projektima upravljali u skladu s međunarodnim najboljim praksama i tako osigurali veći postotak njihove uspješnosti?

Sjećam se svoje prve jutarnje kave po dolasku u Mountain View, Kalifornija, prije nekoliko mjeseci. Sjedim u Red Rock Caffe-u, logičan izbor sudeći po brojnim preporukama na Yelpu. Piše, tu se okupljaju zaposlenici Silicon Valley firmi, tu se rađaju najbolje ideje, a i kava je dobra. Naravno da mi kava nije dobra :), ali pijem je i upijam dojmove, listajući usput lokalne novine. Zbivanja ima napretek. Zanimljive teme, zanimljive tvrtke, a svima je zajedničko jedno - fokusiranost na rad, na rezultate.