SoftBank Group pokrenuo je međunarodnu prodaju deset milijardi američkih dolara i jedne milijarde eura senior neosiguranih obveznica, prvenstveno za uplatu treće tranše dodatnog ulaganja u OpenAI. Prema uvjetima izdanja, tranša od deset milijardi dolara treba biti zaključena do 1. listopada. Izdanje bi zamijenilo mostni kredit istog dolarskog iznosa koji je ranije osigurao kratkoročnu likvidnost za transakciju.
Dolarski dio raspoređen je na dospijeća od 3,5, 5,5 i 7,5 godina, a eurski na četiri i šest godina. Konačno određivanje cijene očekuje se 24. rujna, dok je namira planirana za 29. rujna, dva dana prije ciljanog zatvaranja ulaganja. Citigroup i JPMorgan vode knjigu narudžbi. Kuponi i premija prema referentnim državnim obveznicama nisu bili javno potvrđeni u trenutku objave.
Mostni kredit služi kada kupac mora ispuniti rok transakcije prije nego što pripremi trajnije financiranje. Njegova je prednost brzina, a nedostatak kratak rok i trošak koji može porasti ako refinanciranje kasni. SoftBank sada taj rizik raspoređuje na pet serija obveznica. Time ne smanjuje glavni iznos obveze, nego mijenja rokove, bazu ulagača i uvjete pod kojima će dug otplaćivati.
Senior neosigurana obveznica ima pravo naplate iznad podređenog kapitala, ali iza nje ne stoji založena pojedina imovina. Kupac se oslanja na ukupnu kreditnu sposobnost SoftBanka, vrijednost njegova portfelja i sposobnost prodaje ili monetizacije ulaganja. OpenAI je privatna tvrtka bez javne dnevne cijene, pa se vrijednost udjela ne može stalno uspoređivati s nominalnim iznosom duga kao kod listane dionice.
Kombinacija dolara i eura širi krug ulagatelja i može sniziti ukupni trošak, ali uvodi valutnu razliku. Obveza prema OpenAI-ju iskazana je u dolarima, dok se dio kamata i glavnice plaća u eurima, a SoftBank izvještava u jenima. Tvrtka može zaštititi te tokove izvedenicama, no term-sheet koji je opisan u javnosti ne daje trošak zaštite ni udio koji ostaje otvoren prema promjenama tečaja.
Raspon dospijeća od 3,5 do 7,5 godina odražava očekivanje da će ulaganje dobiti likvidniji izlaz prije najdužeg roka ili da će grupa dug refinancirati iz drugih izvora. OpenAI ne isplaćuje javno utvrđenu dividendu koja bi izravno pokrivala kamate. Servisiranje zato dolazi iz novčanih tokova cijele grupe, prihoda drugih ulaganja i eventualnih prodaja imovine, a ne iz automatskog prinosa na jednu tranšu.
Koncentracijski rizik proizlazi iz veličine. Deset milijardi dolara za treću tranšu velik je pojedinačni izdatak i nakon raspodjele obveznica na više rokova. Ako se vrijednost OpenAI-ja poveća, SoftBank zadržava kapitalni dobitak; ako se poslovni model, regulatorni uvjeti ili potražnja za AI uslugama pogoršaju, obveznice i dalje dospijevaju po ugovoru. Vjerovnik zato procjenjuje i portfelj izvan OpenAI-ja.
Struktura s pet ročnosti smanjuje opasnost da cijela glavnica dospije istoga dana, ali stvara niz točaka refinanciranja. Najkraća dolarska serija dolazi na naplatu dok bi OpenAI ulaganje još moglo biti nelikvidno. Najdulja produljuje razdoblje tijekom kojeg promjena kamatnih stopa utječe na tržišnu cijenu papira. Ulagatelji će zato uspoređivati prinos svake serije sa SoftBankovim postojećim dugom, a ne samo s očekivanim rastom vrijednosti OpenAI-ja.
Dio prihoda može se koristiti i za opće korporativne svrhe, što upravi daje fleksibilnost nakon uplate tranše. Istodobno je zbog toga teže svaki izdani euro i dolar precizno povezati s jednom imovinom. Konačni dokumenti trebali bi pokazati troškove emisije, ograničenja dodatnog zaduživanja, događaje neispunjenja i rang novih papira prema postojećim obvezama. Bez kupona nije moguće izračunati godišnji novčani trošak.